Upotreba reči srkati u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Potraži još jednu kavu; istrese lulu, pa je onda napuni... Dim se izvi iznad njegove glave... I on poče srkati kavu... Nije dugo čekao Miloša. Ibro ga je odmah našao, jer je bio kod kuće. Javiše mu da je već tu.

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

PERSIDA: Smesta će biti sve uređeno. (Otrči.) PELA: Bože moj, lepo ti je biti gospođa! (Savije val i počne srkati.) Bogme slatko; zato se međer toliko otimaju za kafu. Blago onom koji je veliki gospodin!

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Jaramaz olju!... A volio bih ga živa peći, nego iz zlatna fildžana jeminkavu srkati. HASAN: Živa il’ mrtva, Vezir ga sutra mora imati... Šta da se čini?... Govor’te sad! ĆERIM: Da se ubije!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Poslovica dobro kaže ne može se istovremeno i srkati i duvati; sudbina je svih pisaca da se mogu koristiti preimućstvima samo jednog jezika (a srećom, svaki od njih ima

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— To je đed tog paščeta, ako počem nijesi znao. Krepô je davno — dodade zajedljivo i zlobno pogleda Stevicu, pa poče srkati već ohladnjelu kavu. — Pa šta bi sa njima, oče proto?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti