Upotreba reči srčano u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

»Sam protivu sviju«, ulazi u oštru i opasnu borbu, i rečju i perom, na omladinskim skupštinama i po listovima, srčano i uspešno se bori protiv ideja ranijih naraštaja, protiv idealizma i liberalizma.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Zbilja bijaše blijeda. Adolf joj stište ruku, po njemačkome adetu, i pogleda je značajno. Ona se zacrveni. „Samo srčano i muški da se rastanemo... Bog zna, možda ćemo se još vidjeti!“ reče Janko, stežući srce.

“ „Ja... šta ja znam? Šta opet mene pitaš? Zar se Janko sa mnom pričao?“ odgovori cura, dosta srčano. „S tobom se, vaistinu, pričao! Ti ćeš sad znati šta mu je!“ dodade, smijući se na silu. „Ama vidiš... meni se čini...

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Malo prije večere dovede fra-Tetka u kujinu svoga sinovca i predade ga njegovim drugovima. Bakonja ga srčano zagrli. Bješe to krasan dječko, zdrav kao jabuka, milokrvna lica, koga zbog njegovih opunačkih obraza krstiše odmah

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Teške motke zastava oslonjene im na sjajnim uzengijama. A tada, srčano i kao podmlađeno, kao da najedanput sve ožive, dočekaše ovu konjicu uzvicima: „Živela konjica! Zdravo, sokoli naši!

Ćipiko, Ivo - Pauci

I godijaše njegovoj duši dosada još neosjećana, nova, seoska idila. Srčano pozdravljaše po livadama rasijane težake, odjevene u bijelo; godilo mu je razgovjetno i jasno šuštanje rijeke i daleka

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti