Upotreba reči staklene u književnim delima


Afrika

Mnogo ledenih aperitiva. Ostatak noći, divne i zvezdane, ali neke noći kristalne i staklene, na terasi, sa snom koji prekida dernjava hijena, što se spuštaju do same one rečice usred varoši.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

crkvenih ljudi, obrazovanih plemića i bogatih trgovaca, stajala je van narodnog života i činila utisak jedne velike staklene bašte.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

(Klinac u potkovici) 126 — U kući se samo gradi? (Pukotine) 127 — U naše bake staklene očice? (Naočare) 128 — U našega soldata duduk od zlata, ko god mu pristupi, duduk mu poljubi?

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

U to ga iznenadi jedna pošiljka njegova ujaka. Njutn je svom ujaku govorio kako bi voleo da dođe do jedne trostrane staklene prizme da njom pravi optičke eksperimente.

Kada je uklonio ispod one staklene posude onu pločicu, stavi u donji deo posude kraj jednog creva vezanog sa jednim gasnim rezervoarom.

Iz staklene bašte koja se tu u blizini nalazila dopreše do nas dečji glasići i slatki dečji smeh. „Čujete li, dragi doktore, to cv

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

”Ali krajnji rezultat je bio vredan takvog truda i ja se ponosim da sam napravio sve te staklene cevi,” - rekao mi je Miler sa trijumfalnim sjajem u očima, a njegovo pobedonosno držanje potvrđivalo je da je osećao ono

Petrović, Rastko - AFRIKA

Mnogo ledenih aperitiva. Ostatak noći, divne i zvezdane, ali neke noći kristalne i staklene, na terasi, sa snom koji prekida dernjava hijena, što se spuštaju do same one rečice usred varoši.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Zaspala. — Dobro što je zaspala. Nije to razgovor za mlad svet. Odmaraj se, mučenice. Gle kakve su joj one njene divne staklene ruke... Moram je dobro osigurati, i što pre. Starim naglo.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Sva čuda sveta Vedran u svojoj čarobnoj kutiji gleda. Šta će mu deca, šta ptice, šta oblaci? Što bi sa vrha svoje staklene kule silazio? Vetar do njega ne dopire, ne ranjava ga trnje i kamenje. Na meko seda, po mekom hoda.

U svetlu, prolećnu zoru siđe Lepotica sa staklene kule i pođe od grada do grada raspitujući se za starost i smrt. Ali, na sva njena pitanja ljudi su samo slegali ramenima.

Sa prsta mu je kapala krv. Sunce se baš rađalo. DEČAK I PRINCEZA U šumi od betona rastu staklene kule. U vrhu jedne od njih, visoko u oblacima, živi dečak bleđi no krompirova klica.

Niti dečak vidi devojčicu, niti devojčica zna dečaka. Ali, dečak je čuo da u vrhu staklene kule živi jedna začarana princeza. Rekao mu je to Južni vetar. Severni je potvrdio reči Južnog.

Jedino je vetar u lišću kukuruza bio budan i smetao potoku da zaspi. BREG SVETLOSTI Na vrhu Staklene Kule dečak, i sam kao od stakla načinjen, boluje, tanji se, nestaje kao kocka šećera bačena u čašu vode, a niko da

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

manastir ispod planine Cera čošni — čohani čultan — pokrovac džaba — besplatno, poklonjeno, na dar džamajlije kovče — staklene kopče džas — strah džeba — nekakav oklop, ploče na đečermi džebana — municija dževap — odgovor (dževap dati kavzi —

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti