Obradović, Dositej - BASNE
Kad se ova nova zdanija savrše, sakupe se opet vrapci, tražeći svoja prva obitavališta i stanke, no užasnu se kad ne nađu one pređašnje razvaline i rupe, i među sosobom stanu mudrosloviti, govoreći: „Nije li ovaj
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Eh, šta sam tada mislio, šta osećao, šta hteo? Zar da živim bez nje, zar... Ali jedan vijor! Pa Stanke se sećam! A i kako ne? Sećam se onoga prvoga večera što sam proveo u njihovoj kući. Ah, to veče!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Čak i zaplakaše starci, ali sve onako u tišini, ništa ne zboreći. Tek poslije duže stanke djed se promeškolji na bukovoj kladi, pa će ti upitati: — I šta to bi s tobom, brate Sava?
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Još nijedan momak ne mogaše pouzdano kazati kakve su oči u Stanke Radonjića: crne ili graoraste ili, možda, zelenkaste?...
Đurica se oslobodi od Stanke, priskoči starcu i steže ga svojim snažnim rukama, kao utegom. Stanka im priđe i htede da oslobodi oca, ali se starac
Ćipiko, Ivo - Pauci
Dok je dovršio, sjede, a drugi pogledaše u načelnika. — Pitam rič! — javi se iza male stanke šjor Peko. — Lipo govori šjor Tadić, ma šjor načelnik jema pravicu...
— Pišite. — reče, — svi osim četvorice! — Druga je stvar na dnevnom redu, — javi se načelnik opet nakon male stanke, — uređenje potoka Dočine, odlomka Dražice, — pa stade prebirati po snopu ispisane hartije. — Ko jema ča govoriti mu?
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Postiđeni Stric navali da se pentra još više uz drvo i najzad sasvim iščeznu u lišću. Poslije kraće stanke, odjeknu njegov glas odnekle s vrha drveta: — Nek ide ona kud hoće, dabogda crkla!