Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
— Što plačeš? Ćut’! — oseče se na njega, a nama mahnu rukom da idemo spavati. — Ga-a-zda! ... — Čuh Stanojin tup glas. Drugog dana posle toga zakopali smo strinu. Dani prolažahu. Stanoja sve više opadaše.
Na ivici groba stajaše ispijeno staklo rakije, a do njega motika i Stanojin iscepan mintan. Nagoh se grobu, ali se brzo ustrašeno trgoh natrag.