Upotreba reči stanojla u književnim delima


Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— Nismo na to mislili, ali nije da nismo znali. Jesmo li u mlade naše godine toliko puta slušali da se Stanojla Perčinova, tamo odnekud s granice Srbije i Bosne, udala za čoveka više no trideset godina starija od sebe.

Da nije bilo drugih muka, živela bi valjda sto godina. Stanojla Perčinova videla je Tošu Lazarića, starog momka, svega jedared pre nego što će se za njega udati.

Uto se rodila Stanojla. Otac se kiselo radovao: žensko, i ružno dete. — Na koju stranu udari ovo naše devojče? I po tebi i po meni, ja bar

Rasplače se i Milica, zaplače i mala Stanojla, kao da zna za tugu roditelja, i po kući se razlije neka blagodat. Tako je Boško uvek umeo i druge usrećiti i sebi

I tako je i umrla, srećna, samo mnogo iznurena. U domazluku je mater u svemu zamenila Stanojla. Radila je devojčica kao crv, udešavala ocu, ponosila se njim.

Boško, još više nego pre, ili po trgovačkom poslu na putu, ili po ličnim stvarima u varoši. Stanojla sve oprašta i zaboravlja, kao i njena mati.

Kad se rodilo dete, Stanojla još bolje uperi u svoju okolinu i svojih pet čula i svu svoju hrabru pamet. Snažna devojka, stub kuće, umna daleko nada

Teško joj je bilo ostaviti ga, jer se sad brinula za njega baš kao za neko dete. Malo dana zatim, Stanojla Perčinova je prvi i poslednji put u životu obukla kićenu svilenu haljinu, uzela Tošu, ili kako je ona govorila, Todora,

Šta ćutiš?... naposletku, ćutanje i jeste najbolja kapa za sve prazne glave. Kad se mlada gospa Stanojla dovela, i pokazalo se da će tu sad da poteče jedan miran život sa skromnom i pametnom ženom, gos-Toša dade jednog dana

— Zet mi šantav, nadzornik mi šantav. Drži se, Stanojla! — Mlađa ćerka veterinarova neko je vreme nastavila da svira i na salašu, u dve ruke.

Jedne večeri, sede gospa Nola i Julica na malim seljačkim stolcima — „mebl” koji je donela Stanojla Perčinova — i razgovaraju.

Todor sam mi jedared reče: „Stanojla, nije mi, k'o jednom gazdoviću, lako da to priznam, ali eto vidiš i čuješ što ti propovedam: sve sami siromasi idu u

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti