Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Sviri i on s drugi Cigani; stanuja zurlaš, a ona čengija mu žena!... (Dade si jednu nogu na prvoga muža Ciganina, pa se udade za Miču.) Poznaše se lasno.
Zašto stra’ me; reče mi da će da se ženi, — a sag pa, kad mu reko’, — a on stanuja pišman!... Pa da si razbereš da neje nika belosvetska... Tugooo! Akoj toj bude, — što da prajim?!...
— E što si čula? — veli malo spuštenim glasom Mane. — Da si frljija i stanuja merak na ono Zonče Zamfirsko, ete, toj sam čula!... — Ba! — poriče Mane. — Ti da si ćutiš! Sve razbra’!