Kostić, Laza - PESME
gore pucaju, a čovek beži neda'nimice u gudure, u mračne stanice; al' ne dršće Prometej, ne dršće titan na kamenu, na stancu prikovan, već okovima bije o stenje, o stenju pršti sužno prstenje, a iz grla se ori grdan smej, ta dosta grdan da ga
burnim valom gnjeva studena zapljuskuje titanu kolena; — al' ne dršće Prometej, ne dršće titan, na kamenu, na stancu prikovan! Iz grla mu se opet ori smej, i opet dršće silni bože Zej!
U titaninu more misli vri, uzavreli mu osećaji svi, al' vezan je Prometej, vezan je titan, na kamenu, na stancu prikovan, te ne mož' sila misli vrelije stenovito da čelo prelije, da razaspe po zemlji blagoslov, a u nebo da digne
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kad dođe u goru, ulazi jednu babu đe sjedi na jednom kamenu stancu, i drži u jednoj ruci štap, a u drugoj nekakvu travu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad dođe u goru, upazi jednu babu đe sjedi na jednom kamenu stancu i drži u jednoj ruci štap a u drugoj nekakvu travu.