Upotreba reči stajala u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

U taj se mah začuo vrisak u jednoj kućici koja je desno od mosta na samoj obali stajala; sa tavana, s detetom u naručju, vikaše za pomoć jedna žena: — Upomoć! Upomoć! Ljudi, pomagajte! Eno se ruši već!

Skotovi!...“ Ona baba što je preda mnom stajala, kad su joj usuli ono malo čorbe, posrnu, sirota, te joj se sva čorba iz lončića prosu...

Osećao je mnogo, ali nije umeo ništa da iskaže, samo je grlio i ljubio. A Stana je stajala mirno, gledajući ga svojim običnim smešenjem. „Poljubi me, zlato!“ zanesen neprirodnom strasnošću, siktao je kaluđer.

Obradović, Dositej - BASNE

Dođe papudžija i kaže mu da bi ta papuča na ovi način bolje stajala. Posluša zograf i popravi papuču. Onda ti se on ponese, pak počne nešto i o nogi besediti: „Dosta! — otvešta mu Apeles.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

To sve vidi paša, ali nema kud. Ta je naša vojska od pre našeg božićnjega posta s mojim ocem u Beogradu stajala, i grad čuvala, do naši̓ uskršnji̓ posta, dok se Birčanin s drugom vojskom od Vidina vratio, pak su onda kućama svi

Glave obadve metne Fočić više sebe na čardak. To je bilo januarija 23. pred veče 1804. godine. Nji̓ova tela stajala su oko 80 fati niže ćuprije na poljicu do Kolubare.

Naša vojska tako je oko Užica stajala: od Ponikava sa zapada knez Milić Kedić iz Suvodanja valjevskog i Hadži-Melentije arhimandrit račanski sa jednom gornjom

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Tu se okrete Đuku i reče: — Dede, Đuko, metni i ovu glavu u kola!... — Đuko odmah uze iveć ostavi je, gde je i stajala.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Ja nisam kriva, nano!... Bog je to ostavio... Oni su obojica lepo sa mnom. Bili su jarani i ja sam stajala s obojicom. Onaj je bio zavidan. Sve mi se činilo da ga mrzi...

Dučić, Jovan - PESME

To je bilo zbog čovekove žene, koja je stajala na steni pored njih sa jednim krvavim cvetom u ustima, i gledala ljubomornog muža u osveti.

Žena je stajala u gomili i smejala se narodu, i rugala se takvim njegovim sudijama. Žena nije verovala u Boga, i nije razumevala reči

Između njega i celog sveta stajala je sad, visoko do neba, otrovna vegetacija njegovog sna. STARI ZAPIS More će ti govoriti o Beskrajnosti, nebo o

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Baš sam već umoran, a i vreme je ručku. On sede na prazan krevet, a pored devojke koja je stajala — A šta vi ne sednete, gospođice? Molim vas, izvolite! — Molim, gospodine!

On je od starih ljudi! On je junak i veruje u Boga! Idi, ako ćeš!... Ali u njenim očima stajala je drukčija presuda. Ja sedoh, saslušah je oborene glave.

I moja sestra to isto učini, a posle diže i mene i Đokicu, te i mi celivasmo. Onda mati uze suhu kitu bosioka što je stajala za ikonom, i staklence s bogojavljenskom vodicom što je visilo pod ikonom, pokvasi onom vodom bosiljak, pa, nešto

— Živ bio, sine! — reče pop. Al' gospodin dohvati kutiju sa žigicama koja je pred popom stajala, i brzo trže ruku nazad.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

čudo što je odmah po selu pukao glas da je došao davno očekivani novi učitelj, a i Erža, pop-Ćirina sluškinja, koja je stajala baš u taj par na vratima i pratila svojim lojanim očima Lacka kišbirova, najmlađeg i po starosti i po godinama službe

Ali je selo k’o svako selo: svoj hleb jede, a tuđu brigu vodi. Nije tako stajala stvar s popovima. Kod njih nije važilo to pravilo da svako čudo za tri dana traje.

A kako kod velike gospode ide sve polako, to se i sa tom tužbom nije hitalo. Stajala je poduže bez ikakva postupka po njoj, a za to vreme hladnoća i mrzost između njih rasle su sve više i padale svakom sve

— »Blago njemu!« — reče u sebi putnik, gledajući lepu rasplakanu dečicu, koja su se poređala kraj kola i stajala u redu kao kakvi mali krivci i krupne im suze kapale po odelu i rukama i dole po prašini. — Je l’ te da ćete doći?

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Taja kao uvek, a sad još boli, očišćen i iskrpljen od Vejke, sedeo je u sredi na prvom mestu. S desne strane stajala je ta varošanka; s leve mu, uz koleno, kao uvek, bila je Vejka i trudila se, brinula da u njihovoj, zajedničkoj torbi

Ali Taja je jednako jeo, a varošanka se još ne odmicala od njega. Ona je isto onako stajala i kao nešto očekivala, nadala se nečemu od Taje. — Čičo, ’ajdemo si doma!

Afrika

Na pragu je još stajala životinja; rešavala se lagano da li da pođe. — Šta je bilo? — upita N., koji se probudio. — Mislim da je neka

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

samcit – sa svojim husarom – na trećem spratu Komande, u jednoj uskoj odaji, okrečenoj belo, sa alkovom, u kom mu je stajala postelja. On je imao svega jednu naslonjaču, a za Garsulija doneta je jedna obična stolica.

U taj deo Komande ulazilo se iz malog, zazidanog, dvorišta, iza crkve, gde je još stajala jedna stara baterija, koja se nije upotrebljavala.

Svakome je bilo jasno da je opasnost prošla i da ona gomila na utrini stoji, gde je i jutros stajala. Garsuli je i sam uvideo da nije bilo nikakve potrebe za dozivanjem topova, i ta misao, da je učinio više nego što

Pored plota, zaraslog u krupne suncokrete, ona je stajala ćutke i samo ga je, širom otvorenim, tamnim očima, gledala. Osetio je kako joj ruka drhti, kad je za ruku uze.

Serdce me boli videti te takvoga! Uh! Boli li te, rano? Boli li te?“ Žena Petrova, međutim, stajala je pred čovekom koga privedoše, širom otvorenih očiju, bleda, a videlo se na njoj da će da padne.

Bile su boje ćilibara, jako okrugle, a oko crnih zenica imale su krugove kao da su krvavi. Gospoža Kumrija stajala je pravo, visokih kukova, isturenih, lepih, grudi, a koračala kao da trči. Tanka u pasu, a široka u ramenu.

katkad, od šale, oblačile husarski mundir njenog muža i gospoža Kumrija pretvarala se onda u stasitog, lepog, oficira. Stajala je pred ogledalom visoka, utegnuta, u crvenim čakširama slavonskih husara, sa čvrstim butinama, a pokazivala, smejući

A tek kad se sasvim približio šedrvanu, primetio je da nije u mraku sam. Gospoža Evdokija stajala je u prikrajku. Bila je, to veče, u drugoj haljini, lakoj, letnjoj, skoro providnoj, imala je plavu krinolinu, posutu

U istom trenutku, ugleda, pored svoje postelje, i malu sobaricu domaćina, Francl. Bila se trgla i stajala je pred Isakovičem bez reči.

Bila je kao omađijana. Stajala je zadihana. Ćutala je i smešila se. Isakovič to više nije video, jer joj je bio okrenuo leđa i prišao prozoru, koji

Ona mu se toliko nudila, kad bi pred njim stajala, pored njega prolazila, da je zaista, lako, mogao, to veče, da je zamišlja, kakva bi bila gola, tu, gde je bila njegova

Gore, u visini, stajala je neka žena, koja je držala sveću i koja se glasno smejala. Dok su se peli, na treći sprat, u spirali, Agagijanijan

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Sva je Bosna stajala pod uticajem ove silovite i riterske, ali i zatucane i neznaličke vlastele, koja nije imala predstave o vremenu u kome

Naprotiv, ona je smatrala da su narodi u njenoj službi: u službi dinastije. Pod ovom pogodbom država nije stajala na putu materijalnom razvitku svojih naroda, ali ih je stalno držala pod oštrim nadzorom.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Između torbi i staze stajala je gusta masa posmatrača leđima okrenuta nama. Nisam uspeo da kažem ni reči, a Rašida je već išla prema meni noseći

Samo je stajala gledajući kako prolaze vozovi, a kosa joj je u gustom letnjem vazduhu bila glatka i sjajna kao puding od vanile.

Obećah joj da neću više zavitlati nijednu knjigu, ali je izraz neverice sporo iščezavao s njenog lica. Stajala je i gledala me, a iz dlana kojim je pritiskala moju nadlanicu strujao je sveži i meki miris kao iz bilja nalivenog

- Ti, propalico, ti, propalico! - vikao je. Mama je stajala i gledala me, a onda rekla da se izvinim, jer sam mlađi, i vratim u kuću.

- Znala sam da Vesnina mama nije istovremeno i tvoja mama, ali nisam pretpostavljala da imaš i očuha! - stajala je i gledala me i u tome kako me je gledala pokroviteljski i s visine bilo je dosta smešnog.

- skočila je kao da je neko potpalio vatru pod njom. - A ako me još jednom dodirneš, natrpaću ti usta peskom! - stajala je iznad mene sva crvena i uzbuđena.

— okrenuo sam se na stomak i počeo da buljim u pesak kao da brojim dukate cara Radovana. Rašida je stajala iznad mene. Osećao sam to po njenom vrelom dahu koji me je udarao u potiljak, i kolenima koja su joj se krutila kao

Oko nas je bio samo pesak i voda, a jedna čaplja stajala je glave podvučene pod krilo. — Neću! — slegao sam ramenima. — I u bikincu si gotovo gola.

Rašida je još stajala nepomično. Tamo gde joj je kožu pokrivao bikinac, sigurno su bile bele pruge. A možda sunce prodire i kroz platno?

Obučena u svetlu haljinu, s velikim slamnim šeširom na glavi, stajala je oslonjena o ogradu skele i posmatrala kako se Greta uzaludno penje uz otvor kabinice.

Trenutak ili dva Melanija je stajala neodlučno, držeći cveće u rukama, a zatim je potrčala i tako, u trku, okrenula se kao da ne zna kuda će, opet se

Bar u Vesninim očima je bila, dok je stajala na vratima i zurila u mene. Da je Rašida bila tu i tako zurila u mene, ne bih imao ništa protiv da se još jednom

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Nije više išla onako pomamno, samo je rado, visoka, prava, pred njim stajala. Teška i krasna, ne znajući možda da on drhti. Bila je lepša nego pre ikada.

Pred Aranđelom Isakovičem gospoža Dafina stajala je često, uzdignutih grudi i ruku, očajno, nad glavom sklopljenih. Pred Aranđelom Isakovičem gospoža Dafina nije ni

plavetnilo neba, između raznih zvezda i sazvežđa, koja su redom dolazila u četvorokut njenog prozora i tamo jedno vreme stajala i treperila. Sa upornim ćutanjem verovala je da će je lekari spasti i da će se oporaviti.

suknjama, našavši uvek nešto, u njegovoj sobi, da sa njih brižljivo skida, pahuljicu, neku trunku, nešto drugima nevidljivo. Stajala je često kod prozora, u njegovom prisustvu, iznad bedemova, i razlivenih voda, i gledala u nebesa večernja, kao anđeo.

se zbunjeno, kao da se osećaše nešto kriv, Vuk Isakovič je bio tim nespretniji što je u ogledalu, pred kojim je stajala, video samoga sebe i što je, za njim, nepomično, slušala njene reči čitava grupa Srba, oficira, koji su disali tako

Videti je još jednom zdravu, pobesneti od milja, pokrhati u njenim bedrima prste, vrteti se oko nje, ma ona stajala hladna kao kamen, kao one prve noći, činilo se u pijanstvu tako divno priviđenje, da je potpuno utonuo još jednom u

u to doba, u blatištu Isakovičevog naselja, u jednom uglu toga kraja punog baruština i trske, panjeva, rupa, i jaruga, stajala ta koliba u koju se, kao u raj, ulazilo.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

), on se tada uvek savetovao sa odraslim oženjenim članovima zadruge. Kod njega je stajala kesa sa novcem, on je po svojoj volji raspolagao zajedničkim novcem, plaćajući razne izdatke, prireze i sl.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Oblici starca se ponovo sklapaju isplivavši iz svetla, i on se zaustavlja na prostoru na kome je donedavno stajala kuća, sada samo betonski prah sa tragovima kipera. Njegovo crno odelo prekriveno je česticama tucane cigle.

– Ali ona je... – Nje nema! – Ta njegova kuća... hoću da kažem... – Šta? – Ona je tamo stajala, kapiraš? Pa su je posle srušili, kapiraš? – Kakve to ima veze?

Privukao se na vrhovima prstiju vratima kupatila i naglo ih otvorio. Ona ga je očekivala. Stajala je pred njim umotana u prekratki ručnik od frotira i nameštala kosu pred ogledalom.

Znala je i sama da je prestara za prvu godinu studija, a premlada da se pomiri s ostalim stvarima. Stajala je tako na sredini učionice, posmatrajući vrhove već dotrajalih mokasina, i osećala kako je sažaljivo gledaju.

Zaturio je taj broj. Napolju je ulica bila tek polivena. Na svakom stolu stajala je veza svežih mladih rotkvica. Stolnjaci su bili zakrpljeni, ali uštirkani. — Ovo je zaista prijatno mesto!

Saznavši u jednom blesku sve o njima, ipak se trudila da im se dopadne, dok je stajala nasred prolaza; da je ne odbiju, da ne kažu kako imaju nešto poverljivo da razgovaraju i zbog toga ne mogu nikoga

donosili mu sveže, tek upecane pastrmke, naručivali za njega mlade sireve i kiselo mleko, u kome je zabodena kašika stajala uspravno, toliko je bilo gusto! Više nije bio sam. Za tri meseca ugojio se jedanaest kila.

njene oduzete noge pravile su same od sebe korak po korak sve dok je momak ne dovuče do »dijane«, koja je skrušeno stajala u tami, kao poslednji dokaz da je pre ove noći postojao i neki drugi razumniji i bezbedniji život, iz koga je sada bila

— Pridržite je! — naredi im vođa. Dvojica je uhvatiše za ruke, dok treći uđe u kola koja su stajala parkirana u blizini, upali motor, usmeri farove na Ninu i upali svetla. — Duga! — naredi njen otmičar.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

i veštački održavana književnost, obdelavana u uskom krugu crkvenih ljudi, obrazovanih plemića i bogatih trgovaca, stajala je van narodnog života i činila utisak jedne velike staklene bašte.

Kulturno mnogo niže stajala je masa narodna, poluseljačko, poluvojničko stanovništvo u Vojnoj granici, i spahijski kmetovi po mađarskim županijama.

Milićević, Vuk - Bespuće

Oni su skočili bosi i neobučeni iz kreveta. U drugoj sobi, pri svjetlosti male lampe, stajala su dva seljaka, mokri i pokisli, sa izvraćenim dugim kožunima; sa dugih, prljavih jarećih dlaka kožuna i iz blatnih,

Jednoga dana pljusnu kiša kad je htjela da polazi. On joj reče neka pričeka. Ona se snebivala i stajala misleći neko vrijeme, pa najposlije sjede na kanape.

Pa onda se prisjeti i upozna ga sa svojom kćeri koja je stajala malo po strani i gledala kroz otvorena vrata, bacajući kadgod na njih dvojicu po koji pogled.

Sremac, Stevan - PROZA

dobar i predostrožan domaćin uradio, vratio se bacivši još jedan pogled na svoju pečenicu, koja je na bezbednom mestu stajala. — E, moj mačore, moj zli komšijo, i ja bi mufte! — reče u sebi Jova. — Nema muftaluka! Ni gudi, ni gudala vadi!

A naročito su je dražesnom činila i lepo joj stajala ona tri mladeža, i to dva na desnom obrazu i jedan na levoj strani, ili obratno, sad ću vas slagati, jer baš ne znam

stakocetu (u kome se obično prodaje Paljanov sirup), tako uzanom i dugačkom da se držaljica u njemu skoro izgubila, stajala je kao špada u kaniji vojnosudskog auditora Save, kojega je gospoja Kaja samo iz viđenja poznavala. A g.

Tako je stajala ta grupa nekoliko trenutaka. Jova načinio što ravnodušnije lice, a gospođa Kaja utoliko beše umiljatija i dražesnija.

Radičević, Branko - PESME

slika, I(z) snega zore krasno deve lice, A ruža itro, umiljato slika Divne zatim njojzi usničice; Pa kako divno stajala je slika, Kad ruža dobi zatim zlaćenice! Za rujnom zorom izađe oblače, Oblačiti je krasno zatim zače. 53.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Dugo je stajala u starčevoj sobi, obješena pored prozorčića, u sjenci, da se slučajno ne bi posumnjalo da je neka ikona.

Godinama je dokona stajala na svečanom mjestu, iznad malenog stola, lijevo od prozora, uokvirena u uzan srebrn ram. Desno od pendžera, držeći joj

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ti si stajala pognute glave. Bilo ti je hladno, ali si ti jednako dete utopljavala, prigrljivala, a ono sisaše komad crna hleba.

Misao o svome grehu, što je o tome, njemu, Stojanu, mislila, pamet joj obuze i svu ispuni neopisanom tugom i strahom. Stajala je kao ukopana, naslonjena na motiku, i ništa nije videla, pa čak ni vodu koja je došla i, romoreći, šušteći, upadajući

Čitava se bara razli. Jedva napuni tu testiju. Ali nije išla. Sva zažarena, stajala je; nije smela otići, a da se ne pomirimo.

I onda čas, u inat meni, raskalašna, besna, čas „umilna“, kao da su joj svi po kući pomrli. Zato je tada i stajala, drhtala, nijala se.

Po gdegde zabelela bi se i zašuštala koja suknja. Na bedemima od šančeva stajala je po koja gomila gospode i gospođica i gledala na „drum“, po kome su promicali tovari u varoš, i Cigane, Ciganke,

radosno, peva, što su se nje kurtalisali, udali je, zato što im je ona do sad, kao devojka, kod kuće, prečila, stajala na putu, te im nije bilo sve ravno, ravno čak do Kosova!

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

„Kod Zvezde“ i držao sasvim blizu, još bliže, dotičući vam pleksus i grudni sistem „kratki spoj“, čitava vaša leđa stajala su mu u šaku, a sva kosa u levu nozdrvu; setite se samo kako vam je pravio program boravka u vašem sopstvenom gradu,

Što se tiče kobnosti, stvar je stajala ovako: šarmirala sam jednog finog tipa iz Finske na mrtvo ime, ali nisam umela s njime ni da beknem pošto ne stojim baš

“ Pesnici! Pa odavde je poslednji pesnik zbrisao pre jedno dvesta godina! Kelneriška je stajala iznad stola sa izrazom na licu koji je slikovito zahtevao da najpre pokažemo lovu.

Kad sam se najzad vratila za sto, zatekoh Mišelina, bledog kao krpa. Pred njim je stajala neka ružičasta hartija. — Pročitaj ovo! — reče i gurnu mi tu stvar preko stola.

Prvog dana, kada smo je instalirali u kupatilu, ponašala se savršeno pristojno. Mislim, stajala je u svom ćošku, kao poslušan bokser posle prve runde i sve, samo se, kao, malčice tresla, onako, lakše šlogirano,

Pa su vam se deca, kažem, načisto ukenjala kad je mala Anči sela za već rerezervisani sto na kome je stajala već rezervisana pobeda na tanjiru, a tablicu jednostavno bacila kroz prozor. I, šta — sutradan je ocinkarili!

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Dimnjak je izlazio kroz gornje okno na prozoru. S jedne strane stola stajala je još mlada, visoka i mršava žena, neobično prijatnog, pametnog pogleda, ali već svela.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

T Pod nama lisje šuštalo je žuto, Kraj mene, dušo, stajala si ti; Mirna si bila, — ah, i ja sam ćut'o, Oboma nama tužni behu sni.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Stare su napeve kao burjan trgali ne bi li crkva tvrđe im stajala, i mrzeli su na mene! U bedi minuh, po mraku sahranjen, ko čarobnjaka me snevaju, ne ustah ja iz groba!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Stotina meni nepoznatih ljudi napregnutih nerava i muskula, stajala je ukočena, svi gotovi da se bezuslovno pokore mojim zapovestima...

Posilni su dovlačili sanduke oficira, podoficiri su slali vojnike u varoš da im kupe razne stvari. Pri ulazu je stajala masa ludi i žena. Ocevi, majke, sestre i žene preko ograde razgovarali su sa svojima, savetovali se, zavetovali i bili.

Jedna simpatična, omalena bakica stajala je iza mojih leđa, podbočena rukama. Pristadoh, vežem konja za ogradu i uđem u dvorište...

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

majci sav novac, što ga uze od pisara, pa je isprati daleko iza sela, ižljubiše se, isplakaše se opet, pa se rastaše. Stajala je dugo na otvorenu polju, gledajući tužno za pogrbljenom staricom, koja se, oslanjajući se na dugačak štap, udaljavaše

odgovori joj drugarica, okrećući se bokom prema govorniku. Posle se razvi živa debata o govoru, jer je tema stajala u vezi sa najbitnijim pitanjima iz školskoga rada.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Kan’ da s’ suncu kose plela, A mjesecu dvore mela. — Ni sam suncu kose plela, Nit’ mjesecu dvore mela, Van stajala, te gledala, Đe se munja s gromom igra; Munja groma nadigrala Dvjema trima jabukama I četirma narančama. 7.

154. Devojka je kraj gore stajala, Sva se gora od lica sijala, Devojka je licu govorila: “Davor’ lice! davor’ brigo moja!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

za mog oca, moj otac je bio toliko pun dugova, i toliko osiromašio, da nisu imali ni toliko novaca koliko je onda stajala jedna kolevka. Mati me je povijala u jednom koritu u kom je hleb mesila.

Svet se tu šetao, kao što se u Italiji šeta. Pred slastičarom, tu, stajala je, obično, grupa salonskih lafova i oficira, pa i grupa pravoslavnih kaluđera, pod kamilavkama.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Preko toga računa nije se smeo utrošiti ni jedan ćutak. »Cenzori« su kažnjavani najstrožom kaznom, ako bi vrata stajala otvorena nekoliko sekunada, kad je soba zagrejana, a o provetravanju, razume se, nije smelo biti ni govora.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Četiri sata? Kakva četiri sata! Ono jeste, stajala je jedno vreme pored puta, Dok su se dečaci-rvači hvatali oko vrata, I to je trajalo — pa... jedno četiri minuta.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Ona to nikad nije radila. Ako bi stajala, stajala bi na sredi kapije, sa iza sebe prekrštenim rukama i lako naslonjena o zatvoreno krilo kapijsko, sa komotno

Ona to nikad nije radila. Ako bi stajala, stajala bi na sredi kapije, sa iza sebe prekrštenim rukama i lako naslonjena o zatvoreno krilo kapijsko, sa komotno ispruženim

Zato je ona mogla uvek da bude slobodna. | I kaogod što je tako slobodno, otkriveno i javno išla, stajala na kapiji, tako je isto i gore, na prozorima gornjeg sprata, što su gledali na ulicu i varoš, ne skrivena nego sasvim

Videlo se kako svaki čas izlazi iz kujne, i sa iscepanim drvima vraća se natrag. | Gore, nasred gostinske sobe, stajala je mati. Obučena u svilenu anteriju, opasana novom, tankom boščom i sa prekrštenim rukama na pojasu. Bila je uzrujana.

— Hajde, teto! Ciganka, kojoj amamdžika brzo namignu i koja je naročito zato stajala i čekala, brzo Sofki do nese lepe, šarene, „sedevske“ nanule i ponizno ih navuče na njene male, rumene noge.

Koliko puta bi Sofka stajala i gledala kako se ruši, pletući i držeći ispod miške klupče konca. Na njoj teške od jumbasme šalvare sa širokim,

počistila i doterala kujnu i oko kuće, bila se obukla i, čekajući na ručak, koji je svekrva tamo postavljala, srećno je stajala ispred kuće. Oko nje, kao uvek, bio je Tomča i nešto joj govorio. Odjednom gore, na kapiji, pojavi se otac njen.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Stanu otpraviše u ujačevinu, na Ceklin, gdje je više od po godine stajala. Druge jeseni udade se Stana za nekog postarijeg čovjeka iz Primorja. Udala se toliko da se usiđelicom ne nazove.

“ „A bješe li Njeguš?“ „Ne — no čojak iz svijeta!“ odgovori Stana, pa nasloni glavu na ruku. Dugo je tako stajala i promišljala, pa se nasmija i ustade. Bješe li taj osmijeh namjenjen prošlosti, zlatnim snovima mladosti?

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Vredan za dva lena. Vredan je: više uradi za dva dana, nego za dan. Gazda sam: gde mi je lane stajala so, ovo godine stoji mi brašno. Dobar si, samo ti otac rđava sina ima! Zapiši ugljenom po tavi!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Kad u veče opet dođe ala, zapita je jeli nahranila njenu živinu. „Jesam” ka- | že. Pošto je tako stajala neko vreme kod ale, rekne joj ala: „Ako hoćeš, idi kući; za to što si me lepo služila uzmi od onih sanduka koji hoćeš,

Stanković, Borisav - JOVČA

(Anđi, koja se takođe diže, rukom daje znak da ostane, da dođe bliže.) MITA (povlači se, silazi). MARIJA (koja je stajala dole na kujinskim vratima i slušala, dočekuje ga prekorno, prigušeno): Nisi trebao baš toliko i sve sada da kažeš

Ćosić, Dobrica - KORENI

“ Milunka se neumorno krstila i odobravala, a ona je stajala bez pokreta, slušala kaluđera, osećajući da joj glavu pritiska cela kamena zgradurina manastirskog konaka.

Kakva su mu samo leđa! Kolike su mu ruke! Plećke su mu kao motike. Stajala je pored plasta i pekla ga očima. „Dođi da se odmorimo!“ viknula je strogo. „Nisam umoran!“ „Dođi, kad ti kažem!

Dve su senke nestale u zaklanim i pregorelim strukovima deteline. Ona je stajala osećajući vetar i veče. Vetar je uzbuđivao, a veče plašilo. Moram večeras. Sada.

U čaši na prozoru nekoliko cvetova. Maslačak! Onda kad se vratio... Otrov teče njim, svuda, kao krv. ...Stajala je nema, sleđena belinom košulje, zbunjenošću što ga prvi put bosa s puta dočekuje, sa širokim rascepom na nedrima.

Jurnuo je u kuću i prikovao se uz dovratak: majka je gola stajala uza zid, tanka, suva, a Aćim je, ćuteći, tukao mokrim konopcem. Ni on ni ona nisu videli njega na vratima.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— »Pa, ja to sanjam? — Đavolak protrlja oči. Umesto grbavice, pred njim je stajala lepotica. U ruci joj je bila ruža. Ona je prinese licu i začudi se njenom mirisu, pa je pruži susedu da pomiriše.

— Trave su se smejale, a iznad njih stajala je starica Riblja Glava kao planina, kao džin. Toliko je daleko bilo njeno lice da ga dečak-kapljica više nije ni video.

»Verovatno sanjam!« — pomisli i uštinu se za mišicu, ali ogromna Zlatna kraba i dalje je stajala pred njim, smejući se: — Zar si zaboravio šta želiš? Da nećeš da budeš car? — Ne — provali iz dečaka.

Prema nemu su rasle rumene grane korala, a kraj najveće od njih stajala je Zlatna kraba i gledala ga. LOKVIN CVET Posvađa se reka s brdom, promeni tok, ali joj jedan rukavac ostade

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

čudo stiče i komeša nad granicom koja nikako nije slučajna jer je tu, možda baš na tom prelazu, nekada, kroz decenije, stajala Stambol-kapija, najveći od ulaza u grad, opkoljen šancem.

I ovde je bio uz Protu Mateju; i ovde je, pred obojicom, stajala turska sila; i ovde je odgovornost bila na njima. To su bile sličnosti, male.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Da bih to mogao dokazati, morao sam još više proširiti svoja geometriska znanja. Procunjah veliku biblioteku koja je stajala pod upravom Rehmozisovom, tražeći u njoj matematičke spise.

Dva najznamenitija filozofska sistema onoga doba, Demokritov sistem materijalizma i Platonov sistem idealizma, stajala su nepomirljiva među sobom, tu pred njegovim duhovnim pogledom.

Ispred sredine četvrtog, prednjeg, zida dvorane stajala je džinovska statua vladareva. Zenodotos gledaše oko sebe. Sve beše, hvala bogovima, u svom redu, mozaik patosa

Neposredno ispred ta tri prestola stajala je na svom podnožju velika, umetnički izrađena armiralna sfera, kakva se onda upotrebljavala za astronomska posmatranja.

Sa tim znanjem odoh na slavnu medicinsku školu u Salernu“. „Ta je varoš od vajkada stajala u živoj razmeni materijalnih i duhovnih dobara sa Sicilijom, koja je tek nedavno oslobođena saracenskog jarma; i njena

nadbiskup nam odobri potrebna sredstva da te spise nabavimo u Kordovi, Granadi, Sevilji ili kojoj drugoj varoši koja je stajala pod arapskom vlašću, a nađosmo i čoveka, sposobnog da nam ta dela nabavi“.

To beše latinski prevod „Almagesta“ Ptolemajevog. Na njegovoj naslovnoj strani stajala je pribeleška da je Gerardo iz Kremone prevodilac tog dela i da je taj svoj prevod dovršio godine 1175.

Pored te otpočete nove crkve stajala je već dovršena vatikanska palata, sazidana od onog velikog pape. Kopernik stupi u vatikansku palatu.

Mesto silnih palata talijanskih varoši, stajala je u Frauenburgu samo jedna veća građevina, parohijska crkva. Sazidali su je pripadnici nemačkog viteškog reda, pa je,

Onda sam ih njihovim slavinama povezao jednu za drugu i to tako da je ispražnjena stajala iznad napunjene. Kad sam im slavine otvorio i tim načinio vezu između njih, rasporedio se vazduh donje lopte ravnomerno u

Tek posle nekoliko dana primetih da se položaj vode u cevi ipak menja. Koji put je površina vodenog stuba u cevi stajala za šaku i dve više no obično, a kadgod za toliko niže“.

Njegova svečana odeća, jedna vrsta crne mantije sa belim ovratnikom koji mu je pokrivao i grudi, stajala mu je odlično. Bujna kosa padala mu je na grudi i potiljak. I oba druga njena deteta behu ukusno i svečano odevena.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Kad sam se okrenuo da bacim još jedan pogled na kuću, seljanka je stajala na vratima. Bio sam ozlojeđen, kivan, nisam žalio da poginem tog trenutka, pa u toj ljutini proderah se da čuje

Kad sam malo zatim upalio sveću, ja jeknuh tako bolno, ja ustuknuh tako zaprepašćen, da žena koja je stajala preda mnom vrisnu, pa me prihvati da se ne srušim.

Sad je već stvar stajala drukče i ja odjurih tamo da ga potražim i da mu koliko god mogu pomognem. I, zaista, nađoh ga u jednoj svetloj sobi

Raširenih ruku, onako isto uzdignute glave, sen je stajala preda mnom u onom jezivom nepomičnom položaju statue. Onda nesvesno ja učinih nekoliko koračaji prema njoj. A tada...

oči, i tada vide da nije baš sam, nego da se njegova žena, baš njegova rođena žena, tu pored same mu postelje nalazi. Stajala je ona jadnica isto onako u onom trapavom stavu, dok je u ruci držala veliki porculanski tanjir sa dobro umočenom,

Kakva te kafa sad snašla! I predavši mu „dekret“, dva referenta se vratiše k štabu. Tamo je stajala jedna gomila Arnauta, pohvatanih da su gađali iz kuća. — Ave, Mihailo, morіturі te ѕalutant, rekoh referentu sudstva.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

je naveče pred lijeganje, kad je mislila da ja već spavam (dok sam naprotiv pritajena daha žmirio kroz trepavice), dugo stajala raspletene kose gledajući u njegovu sliku na komodi.

Na stolu u blagovaonici stajala je, kao ukras, blistajući među ispijenim šoljicama kave i pepeljarama prepunim čikova, srebrna kutija za biskvit u

vitalnost odjednom stane u službu osvetničkog samouništenja s jednakom onakvom slašću i silinom s kakvom je do maločas stajala u afirmaciji života.

Možda je tako nekako stajala stvar i s mojim „teatrom”. No sad kako bilo. Činilo mi se da mi moja pripadnost bratstva i subesjednikov superiorni

Kasno sam shvatio (i tek tad mu udijelio potpuno odrješenje) „našeg Franu, našeg jadnog Franu”. Ma kako stajala stvar s njegovim krivicama, on je, u svojoj žudnji za više života, i onaj jedan prilično skratio.

Iz njega su iznijeli nešto dugačko, umotano u bijelu plahtu, i šutljivo unijeli u zgradu. Bolničarka, koja je stajala iza mojih leđa i gledala zajedno sa mnom, naglo se odbila od prozora i pojurila napolje.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Sve dosad smatrao je tu misao nekako onako, kao i svaku misao koja je daleko od dela. Ona mu je neprestano stajala pred očima kao neka crna tačkica u daljini, kojom se on samo zabavljao, ali eto, sad mu se »tačkica « približi munjevitom

— Ne znam, kako ću... — Hajde, molim te. Valjada me se ne bojiš? — Kad bih te se bojala, ne bih ni stajala s tobom — odgovori ona odlučno. On joj priđe bliže, uze je za ruku i povede sa staze.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Kraj nogu starijih sedeli su na klupicama mladi ljudi, a pred svakim od njih je stajala kotarica u koju su krunili žuta zrna sa velikih kukuruznih klipova. To bi radili celo veče.

Sećam se takođe da je u kući moga oca, u kojoj su se održavala ova zimska posela, stajala slika Garibaldija u boji, u crvenoj košulji i sa šeširom okićenim perjem.

Imena Alhasana, Vitelija, Rodžera, Keplera, Snelijusa, Njutna, Tomasa Junga, Frenela, Stouksa i Kirhofa stajala su tamo kao ikone svetaca koje se mogu videti u oltaru pravoslavnih crkava.

To me je podsetilo na prve dane u Americi. Svojoj ženi, koja je stajala pored mene na palubi, rekao sam da ni sada nemam mnogo više novaca u džepu nego onda kada sam pre petnaest godina

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

I te večeri pred decom stajala je jedna kašika dokona, ispusna, a kad najmlađi najedanput sneveseli se i zapita za majku, prestadoše jesti, i deca se

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Ona je u tom času bila nasred sobe („Gore, nasred gostinske sobe, stajala je mati”), stojeći je ispijala kafu, i nigde nije rečeno na koju je stranu bila okrenuta.

početaka nekoliko rečenica iz opisa Dafininog ponašanja pred preljubu: „Pred Aranđelom Isakovičem gospoža Dafina stajala je često [. . . ]. Pred Aranđelom Isakovičem gospoža Dafina nije ni vikala [. . . ]. Za njega nije bio onaj kikot [. .

časova pa do večernje pojave zvezda i sazvežđa, „koja su redom dolazila u četvorokut njenog prozora i tamo jedno vreme stajala i treperila”, veze s Dafininim čulima proširuju se na nebeske i vaseljenske prostore, i pojavljuju se teško odredljivi,

plavetnilo neba, između raznih zvezda i sazvežđa, koja su redom dolazila u četvorokut njenog prozora i tamo jedno vreme stajala i treperila.

takođe: jednom u sećanju vidi „burne pokrete njenog razgolićenog, vanrednog i strasnog tela, 389 a drugi put je „ona stajala hladna kao kamen, kao one prve noći. 390 Kao drugi primer može se uzeti Dafinina smrt.

Krakov, Stanislav - KRILA

Žene u prozračnim haljinama valjale se po travi mekoj kao sag iz Teherana. Mala plavojka stajala je kraj mora, i propuštala sunčane zrake kroz sebe.

Pomaljale se nove čupave glave. Škripala su krila aparata koje su pomerali. Dva nova i sjajna stajala su spremna u zvrci motora i čarobnim obrtima elisa. Kapetan Vosel je namicao kožni šlem na glavu.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Na pragu je još stajala životinja; rešavala se lagano da li da pođe. — Šta je bilo? — upita N., koji se probudio. — Mislim da je neka

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

da se povlači sa Tresibabe, jer mu je vojska bila strašno izrešetana i iznurena mnogodnevnom borbom, a pred njim je stajala triput jača turska sila, koja je uz to još jednako dovlačila potkrepljenja od svojih rezervnih bataljona, što su ostali

Naši se behu pribrali oko tešičkih šančeva i odatle su se branili. Tako je stajala stvar u 3 časa po podne, kad dođe vojnik te me odazva đeneralu u štab.

Što dalje uz drum, to sve gušća i veća odeljenja. Vojska je stajala postrojena s obadve strane druma, a drumom se ređao dug niz baterija i municijskih kara.

Stvar je stajala rđavo s našom baterijom. Pešaci odstupali, i nije da beže, već ih sretosmo u gomilicama gde ošljare polako i mirno se

Sve ih ovo zaustavi u napredovanju, a međutim dva naša konjanika ispentraju se na kosu, gde je stajala naša polubaterija, izveste je o stanju stvari i ona ce brzo smandrlja s kose, uhvati drum i odjuri u kasu uz brdo

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Ukraj puta videli smo mnogobrojne rasturene humke, obrasle travom. Iznad jedne stajala je pobodena močica, sa koje je otpala horizontalna prečaga. Sa leve strane puta pružao se dubok jarak, kao rov.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

S desne i leve strane na postamentu stajala su dva deteta, Novine srpske i horvatske držeća. Pored košnice sedilo je takođe dete, Narodni list, a pored njega

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

kao da nije on, otac Mladenov, umro, već da je i on tu, da i on s njima sedi, baba bi, sva srećna, onda s njima stajala, razgovarala. A utom bi se već sproću, iz dućana gazda-Stevanova, čula psovka i dozivanje Mladena.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

klasja postavljaju pod ikonu: činjenica da se p. meće u lararijum, gde su nekada stajala domaća božanstva (v. moj rad »Da li su stari Srbi znali za idole«, SEZ, 31, 1924, 108), možda bi imala da znači da je

Ćipiko, Ivo - Pauci

Vidim ja: čobani gledaju zgodu da je maknu... „E, nećeš”, mislim... Dva dana stajala je u bukvi sakrivena i, dok se pružila zgoda meni i jednome mome drugu, pojedosmo je, s malim, svu u jedan dan!

Oboje ućutaše časom. On se naslonio na samac kamen, sav obrastao uokolo bršljanom, a ona je pred njim stajala i gledala dolje na more. — Hoće li ti brat u Ameriku? — očito s nategom otpoče Ivo.

I nadođe mu da se upita: „Može li se ona dosjetiti mojoj tuzi?...” A ona je stajala ondje blizu, mišlju sigurno daleko od njega — daleko tamo preko mora, gdje će da žive među tuđim svijetom.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nije imala više od deset godina. Dok sam gledala taj raskošni prizor, gizdavu gospodu što je stajala u crkvenoj lađi, dok su episkopi pojali molitve za dug život kraljevskog para, srce mi se paralo od tuge za tom

Pojavila bi se uvijena u hrpu tkanina raznih boja. Sada je stajala lako oslonjena na kameni zid, u tankoj haljini boje ružičastog vina, mlada i bujna, lepa kao greh.

Nisam to mogao da podnesem. Otišao sam. Kasnije su mi pričali da je ona stajala sve vreme dok su on dvojica pretraživala korpe, vadili komade i ređali ih na platnu.

Dadara Ko li me je izdao ovoj piši? Bogdan, verovatno. Niko drugi se ne bi usudio. Pozvala me je. Stajala je na sredini odaje, gospodstvena i naduta. „Gađao si ga?“ Samo to je pitala.

Zvonara, skrpatna, sklječita i nagnuta na jednu stranu, bila je inače najružnija građevina čitavog manastira. Stajala je na četiri direka koji su do zemlje bili otruli i pravo je čudo kako se ranije nije srušila.

Boga, tumaram za njom u ovom hladnom i vlažnom mraku, osipam se, rastačem, telo mi je u groznici, a ona rupa gde je pre stajala duša sada je zbrka iskidanog pamćenja. Moja braća su i ovde sa mnom. Vidim im lica u trenutku kad je Makarije sa mnom.

Ilić, Vojislav J. - PESME

1885. T* Pod nama lisje šuštalo je žuto, Kraj mene, dušo stajala si ti; Mirna si bila, - ah, i ja sam ćutô, Obojim nama tužni behu sni.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

- Vremenski i prostorno daleko od nas. Bilo je, u stvari, više takvih kolevki; jedna, možda najstarija, stajala je u Kini, druga, u Iidiji, treća, u Americi, četvrta, na Evropskom severu, ali ona kolevka iz koje je naša današnja

treća, u Americi, četvrta, na Evropskom severu, ali ona kolevka iz koje je naša današnja astronomska nauka uzrasla, stajala je u staroj Mesopotamiji.

Dubrovačka republika stajala je i sa drugim državama u jakim trgovačkim vezama. Kad pođemo, kao što se nadam, jedamput, zajedno, u Dubrovnik,

Koliko - to nisam mogao da dokučim, no dragi Vog će besumnje znati. Za nas je, za sada, dovoljno da znamo ovo. Stajala osa planete uspravno ili ne, na ovoj će biti prostranih predela gde je temperatura donjeg sloja atmosfere niža od 55

Stanković, Borisav - TAŠANA

godina, već ceo vek nikako ne smem prozor da otvorim da se ne bi zavesa više pomakla, već da isto onako stoji kako je stajala, dok je on bio živ... MIRON Kako da ne smeš?

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

U tom trenutku je stajala u srebrnastosivoj haljini pred tamnozelenom somockom zavesom u apoteci. A one reči je upravila gospodi koja su

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

sednu na konje (ona je onako jašila kao naše dame u sadašnje vreme) i upute se šumom, koja je dva sata oda od varoši stajala. Počem se nekoliko udale, javi naša amazonkinja svome suđeniku da su opasnost izbegli i da slobodno otpočivati mogu.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Treća je bila devojka od porculana, vrlo svetlih očiju i sa osmehom na usnama. Ona je uvek stajala uspravljena, naslonjena na zid.

mojih drugova, neki Ilija Sušić, stavljao je pri potpisu tačku i zapetu na kraju prezimena i, da vidite, vrlo je lepo stajala i tu. Više tačaka je znak koji označava nezavršenu misao.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Nama je sada ipak ugodno. Zaštićeni smo. A sunce blago sija i na dogledu js ogromna ravnica. Preda mnom je stajala sa strane puta grupa ljudi oko jednoga čoveka, obučenog u stari šinjel bez one „šlinge“ pozadi.

— E, bogumi, pitaj ga ti — Đuro se naže i dohvati kutiju sa duvanom, što je stajala ispred Arnautina. — Ja ne znam arnautski. A zašto ga ti ne pitaš? — obrecnuh se ja na njega. — 3ato...

Ona obori glavu i poče nalivati vodu u sudove. Najmlađa, crnih očiju, stajala je po strani i gledala nekud u daljinu, pored moje glave. Konj navali na kofu da pije vodu, ja ga zadržah.

Nalazili su se na prednjoj i zadnjoj strani broda, pokriveni ciradama. Pokraj njih su stajala po dva osmatrača, koji su dubrinima osmatrali levu i desnu stranu.

Onda otvori usta i isplazi jezik, na kojem je i dale stajala pastila. — Nanovo. — Ama šta će mi, gospodin poručnik. Kažu da od ovu mandžu žene pobacuju.

Voz je krenuo, a sa njima zajedno i ono klube. Hteo bih da ga izbegnem, da ga razbijem jednom... Nada mnom je stajala nečija glava i osetih kako mi nešto hladno i prijatno prelazi preko lica... Moju pažnju privlači neki opojan miris.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— Evo ti malo mora! — reče ribici i baci je u vodu. Ali, riba niti zapliva, niti radosno mahnu repom. Dugo i zbunjeno stajala je na jednom mestu. Onda polete kao strela. — Reci mi kako da dođem do princeze?

— Gle! — uzviknu mlada žena. — Večeras kao da je neko ovde bio? Na stolu, posutom mrvama hleba, stajala su dva ispražnjena tanjira, dve ispijene čaše mleka, a na samoj ivici kreveta spavao je dečak.

Vodu ispod jezika sam proguta i kliknu, okrenuvši se ka Smrti: — Šta sada? Ali, tu gde je Smrt stajala zevnu praznina: Smrt kao da je u zemlju utonula. A Varalica? Još i danas svetom hoda.

Teško da ćeš i pred svojom kućom počistiti! — Žena se ružno nasmeja, ali metlica koja je stajala visoko u vazduhu poče silaziti, dođe do starca koji je hteo i ispred tuđih vrata da počisti, i reče: — Hajdemo, stari!

Zasvira momak tako tiho da šuma zadrža dah, a nebo se zvezdama osu. Zvezdica se i ne pomeri. Kao okovana stajala je i slušala, bez daha, zatvorenih očiju. Tek kada rub istočnog neba porumene — ona otvori oči, i šapnu: — Moram ići!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— E, onda smo propali, otkrila je logor. Svi potrčaše onoj bukvi i sjatiše se oko djevojčice, koja je stajala uza samo stablo i skromno i stidljivo pritiskivala lice uz glatku koru drveta. — Šta radiš tu? — strogo poče Jovanče.

Kakvo iznenađenje! Nad njim je stajala jedna krupna dobroćudna — krava. XXII Nije minuo ni jedan dobar sat od onoga poljarevog stradanja i bjekstva iz Gaja,

Jovanče se sjeti nedavnog susreta s Nikoletinom i nehotice izusti: — Rat! Pred školom je stajala učiteljica Lana isto tako uznemirena. Čas je razgledala nebo, a čas osluškivala muklo grominjanje iz daljine.

— Pazi, gledali smo stalno u potok, a ovo nijesmo ni opazili — reče Jovanče. Kako je ona rupa stajala dosta visoko, muke ih je stajalo dok se uspentraše do nje, a onda krenuše dalje sasvim pognuti, ponegdje i četveronoške,

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Plačući mi se na tom mestu i strmo gledeći gde sam stajala, malo digoh oči i smotrih preda mnom ikonu presvetoj Bogorodici.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti