Upotreba reči staje u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— E, nisi ja!... Uzeo si mu dokazivati kako nas naše kancelarije i ono odugovlačenje i piskaranje po njima skupo staje. To ti njemu ne možeš nikad dokazati... — Ali molim te, Niko, kako neću?...

To ti njemu ne možeš nikad dokazati... — Ali molim te, Niko, kako neću?... Eto, uzmi samo jedan prost raspis šta staje. Na primer, nađe se u našem selu kakvo mangup prase; ne vredi najviše dvadeset groša. Šta bude?

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ili uđe u selo. Tu vidi kućicu do kućice; uz kuću staje, iza staja bunar, iza bunara voće... Iznajpre ga to oveseli; ali, malo-pomalo, ta mu jednolikost dodija, on saginje

Tu staje pamet, tu usišu suze... Tu se i sama srž u kostima ledi!... Jadni Aleksa!... Jadna Petra!... Ovi robovi nezarobleni,

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

XI Posle dve nedelje, kad je Čekmedžijić posle mamura svatovskog sebi došao, stoji kod dućanskih vrata pa misli šta ga staje sve što je potrošio radi ženidbe. Ne može načisto da dođe — veliki je račun!

Afrika

Pošto mu kažem da je od svih „najlepši ratnik“, ne može da odoli. U poslednjem momentu staje pred objektiv. Gleda me zatim sa postelje, sitnim, zlim očima, nepomičan ceo, cvokoćući bez prestanka.

“ Boj odlazi, i, kako nikad ne sluša šta mu se kaže, staje pred sanduk za sudove. Misli: „Šta li mi je to tražio?“ To ga ipak ne baca u brigu; uzima prvu stvar koja mu je pri

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Vezovi jedino i vrede najviše na ovoj košulji, jer platno i sav upotrebljeni materijal ne staje više od trideset dinara.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

RINA (dolazi i upućuje se pravo njemu; staje pred njim, ali bez hrabrosti i onoga ponosa koji je ranije imala): Ja bih htela, Pavle, da se objasnim s tobom.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Budu lepo primljeni. Šamika je među ženskima, a gospodar Sofra sa starim Polačekom razgleda štale i staje, gleda, meri marvu kako je lepa i hvali red u kući Polačekovoj. Gospodaru Polačeku to gove.

Na igrače staje, na sve strane trlja, gura; guraju se; igra kao na bilijaru i odbija se kao mandanelu — mantineli, — pa tako otskače.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Svojim krovom od greda, što beše skinut sa jedne velike žitarice, nabijena zemljom, nadvisila je bila sve staje i obore u okolini, pa se činjaše kao neka prepotopska lađa.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

²⁸ Deca obavljaju i izvesne jednostavne kućne poslove kao što su donošenje vode i drva, čišćenje staje i sl. Odraslija deca, od sedam do deset godina, već uveliko pomažu u plevljenju povrća, sejanju i čupanju pasulja,

Matavulj, Simo - USKOK

sve ograđene suhomeđama; upravo u svakome tom dvorištu bjehu po dvije-tri zgrade: jedna glavna, kuća, a ostale staje, ili kujne. Iz svijeh krovova dizahu se dimovi, a ne čujaše se nijednoga glasa; stoka sita, psi siti, odmarahu se.

Pod prozorom ču glasove i udarac sjekira. Krcun Serdarev i još tri vojnika sa starijim đacima cijepahu drva. Iz staje izidoše goveda i konji. Čuveni vladičin Bijelac, vršnjak kneževa dorata, bješe krupan i kao dostojanstveno trom.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

Kao što sam kazao, to jest, ovaj gospodar, mlad kao što ga vidite, ima kuću, vinograde, staje i sve što mu je nužno, to jest, da može lepo živiti.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Ali pored sve nesigurnosti svoga međunarodnoga položaja, pored svih unutrašnjih trzavica i pobuna, Srbija staje sve čvršće na noge. Prosveta i kultura u njoj se razvijaju kao prirodna posledica samostalnog državnog života.

književnosti, on sav izlazi iz romanske kulture i izvesno prvi započinje nov period u dobu u kome francuski uticaj staje zamenjivati ranije uticaje, ruski, nemački i mađarski. POTPUN REALIST.

Milićević, Vuk - Bespuće

On nije gledao gdje staje, on nije vidio ništa oko sebe, ni požnjevena glatka polja, ni vodu koja bliješti, već samo nju, pregibe njezinog tijela,

Radičević, Branko - PESME

— Juriš, Srbe, kô nekada, Juriš, juriš na nj i sada! Što nam pašče na put staje, Što li na nas reži, laje? Juriš, brate, seci, tuci — Besna paščad, isti vuci — Juriš, juriš na zlotvore, Da ti

gleda Tamo kutu unapreda, I eto se uznemiri, Uznemiri, usplairi: „Gledaj, gledaj, ta ona je, Gle, na greben veće staje, Gle, na kraja veće kroči, Sad će, jao; sad da skoči, Oh, u pomoć, brže, brže!

Ma kraj mrtve ona staje, Posaže se, pogleda je, Pa se grotom tad osmenu; Oko nji se sve okrenu, I o tle se oboriše, Kô da i munje pokosiše.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

paripče, a onda bi se odjednom razgalio i zagrohotao: — Ama, Radoje, ko te stvori tako dobra i nezlobiva, to mi ne staje pod kapu.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Zakiti se! Kad je već neće, što da joj staje na put? Neka se udaje, ako hoće. I to ti je sve! Kvit! Čista posla! Šteta samo opake žene!

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Jer, zašto da mi neka belosvetska budala svakog dana staje ravno na stomak, kao sirotom Dikensu, sirotom Vordsvortu i ostalim sirotim dasama iz čitanke?

pred toliko nepoznatog sveta, i kako na ćilimu, među svim onim pepeljarama, i kako kad stalno neko prolazi preko tebe i staje ti na nogijanović? Meni ne dopada! U stvari, sve te nepravde počinju već od malih nogu, na časnu reč!

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

mašini zašto je inače moćan i drevan mora da preduzme nešto pre no što dođe zima i zaista dok su oblaci niski on staje na mesto visoko na vrh koji se zove Golija poput vodenog stuba koji na vetru govori kao da je od šupljikavog metala

u Topoli gde se klanja očevom prahu on samo zna nezdrave snove o bludu koji ga na povratku snađu onda uzlet — staje pred Adama ovaj mu jedva otvara vrata i osorno presreće gorštaka: šta misliš da si mnogo važan da celo nebo čita

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Nameravam da odem do Temišvara, a odatle u Ilanču, kod matere. Međutim, pre Pešte, u noći, voz staje na otvorenoj pruzi i vagone opkoljavaju revolucionarne patrole. Upadaju neki mornari i viču: „Svi oficiri, napolje!

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Dokle je to došlo, videće se iz ovog događaja. Jednog dana išao sam na stanicu gde staje jedna strana lađa. Prispe lađa i počeše izlaziti putnici.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Tada se obično sve, sve što je živo, utiša, jer sva živina hoće sna, a ponoćni je san najslađi. U to doba i povetarac staje, jer se i on boji da luta po poljima i šumama tako kasno. Prvo otpočne šaptati gusto bučje sa visokim grmovima...

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Seti se da se u opštinskoj sudnici poteže neka poštanska knjiga, tarifa neka. Odmah odlete tamo i nađe šta staje reč za u Braziliju. Ohladi se lepo čovek kad izbroja reči!

Koje u čestitci, koje u potpisima, bilo je na devet stotina osamdeset i tri reči. Reč staje šest i po dinara i svega iziđe: šest hiljada trista osamdeset devet dinara i pedeset para. Sreti se okrete sudnica.

Đorđe, Sreto, Pero, Mićo, Žiko, Ljubica, Krsman, Jelesije«. Izračuna šta staje četrdeset i jedna reč i nađe da će sve stati: dvesta šezdeset i šest dinara i pedeset para. — »Mnogo je, more!

— Molim?! — veli ćir-Đorđe nestrpljivo. Sreta mu ponovi sumu. — E pa zašto sag pa to? — Pa velim šta staje cela depeša, kad je reč šest i po dinara. — Kol’ko?! — veli Đorđe i metnu šaku iza uveta.

— Kol’ko?! — veli Đorđe i metnu šaku iza uveta. Sreta mu reče ponova, i šta staje reč i šta staje depeša. — Bre, bre! — viknu ćir Đorđe kao oparen. — Pa sam si obećao! — veli mu Sreta.

— Kol’ko?! — veli Đorđe i metnu šaku iza uveta. Sreta mu reče ponova, i šta staje reč i šta staje depeša. — Bre, bre! — viknu ćir Đorđe kao oparen. — Pa sam si obećao! — veli mu Sreta.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Košta samo jednu banku: to može, al kod svinjara. Gramatičar će reći da staje deset dinara. Čitav svet strepi da se ne prekine taj konac... Treba sav svet, a čitav je neokrnjeni lonac.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Nema ni dve vijuge u glavi. Nema pameti ni koliko pače. Nema četvrte daske u glavi. Ne staje on na trulu dasku. Ni vratiša, ni platiša. Nijesu mu sve koze kod kuće (na broju). Njegovo svako jaje dvožuče.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

MANOJLO: Daj mi vamo tu bateriju i sekciju! Zauzmi položaj iza one bandere! (Tanasko staje iza bandere i osmatra, s puškom na gotovs. Manojlo razvija kartu, pokušava da upali bateriju, ali mu ne uspeva.

Stanković, Borisav - JOVČA

MARIJA (maše joj rukom da ne larma): Došao je, došao. NACA (otrči iza kuće desno). SLUGA (dolazi s leva i staje pod doksat): Da otvorim kapiju? Konje i kola da izvodim? MARIJA Ne, ne smeš, ne smeš.

JOVČA (od besa ugriza se za jezik.) Av! (Naglo otvara vrata od gostinske sobe, staje na osvetljena vrata.) Prijatelji! Svirka i pesma, prvo pojačane otvaranjem vrata, prekinu se.

Bol od ujeda ga osvesti. Trza se, tare čelo, posrćući staje na vrata; usiljenim, duboko bolnim plačnim glasom): Prijatelji, moja (zagušeno) kći bolna je, bolna.

JOVČA (besno, očajno, oštro): Nema joj leka, nema! (Zareži, zaškripi zubima, misleći na kaznu za nju. Staje uz vrata spolja; vidi se kako se silom odupire plećima i glavom da se ne skljoka, da se održi uspravno.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Bakonjin konj kao i da ne staje na zemlju, nego kao munja oblijeće tu silnu vojsku, a Bakonja na njemu, držeći u lijevoj ruci krst, u desnoj ćordu, sokoli

Ćosić, Dobrica - KORENI

„Muški, muški“, zadavila se. Za njim kroz nezatvorena vrata ulete i vetar u kuću. Staje na korak od nje, spuštenih ruku, stisnutih pesnica.

— Svi ste se pogojili... Marš, životinjo pseća! Uđe u kiselkastu, ljutu toplotu staje, u gusto i glasno disanje goveda. Zašto ga Mijat nije večeras dočekao? Sigurno je odlunjao kod neke udovice.

putanjica kroz njive spotiče noge, nepoklani kukuruzi taru se u glavi, ona pliva u beličastoj izmaglici, možda je moje, staje. Sluša. Hoće da veruje.

Njegov strah pred Bogom tražio je tišinu, odlazio je do staje i grdio Mijata što galami na telad, ljutila ga vika seljaka po sokacima, vraćali su se s njiva, ljutilo ga tandrkanje kola,

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

) Tu Gospodar Jovan staje i osluškuje trepet svetlosti koja ovde nikad nije siva, gleda oblake koji dolaze od Kalemegdana i seća se kako je onde

U cećanju mu je samo sled crnih rasvetljenja u kojem se dani ne razlikuju od noći i u kojem vreme staje pa nestaje. Nije ni važno što on ne pamti, jer je u Pomeniku Milana Đ.

će osećati, još nekoliko puta, i kasnije: kao da se taj tren što je sada tu, isteže, a onda, istanjen, zaokružuje i sav staje u njega pa oblikuje, umesto onog običnog Stojana, neko neobično stvorenje koje ume i da vidi i da čuje ono što se

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— obratih se nekome što je gledao kroz prozor u hodniku. — Jedna postaja, ali brzi ne staje, pa Vujanovac. — Hvala. Prikupih stvari pa izađoh, a malo posle voz zaista prođe postaju ne zaustavljajući se.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

što je izrastao po đubretu blizu vratnica, a Đurica se zavukao u vitlove šindre, koju je Nikola spremio za nove staje. Ostalo društvo zauzelo je druge vratnice, pa jedni čekaju ugovoreni znak da upadnu u kuću, a drugi da stoje na straži.

Tu se, u tom stešnjenom i gustom zelenilu, nejasno ocrtava po koji krov od staje, po neki stog zaostala sena, tamni se ponegde krovina ia košari, na kačari, a nad celom tom grupom izvio se u vedro

— Pa dobro, ja ću donositi para dosta, ali ću barem i ja videti vajdu od njih. Pije se, veseli se... to staje dosta. A kod Vuja: donesi pare, pa idi kud znaš. Sad će da se živi!...

Petković, Vladislav Dis - PESME

Ja osećam... I u času mahom, Pesma staje, ugasi se, svene: Pojavi se život s teškim dahom, I sve ode u san, uspomene.

svoja, U prolaznost trajnu, U večitost tajnu Atavizmom nekim 3a starim dalekim — Duh čovečji bega I na prostor staje, Razum ne zna gde je, Oko njega šta je.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

ČOVEČJE SRCE (Od A. Šelsa) Oj, srce, srce, ti čudni stvore! Sva rajska sladost što je život daje U tebe staje. Paklene muke, otrovne, ljute Smeste se u te. Vreme sa blagim melemom svojim Zamaže zjâpe ranama tvojim.

Miljković, Branko - PESME

Neka muzika čudna nečujna iznad gorja razmešta predmete u prostoru i staje kad zapljusne tajna mramorja sred morja: dozivano nedozvano šta je?

Petrović, Rastko - AFRIKA

Pošto mu kažem da je od svih „najlepši ratnik“, ne može da odoli. U poslednjem momentu staje pred objektiv. Gleda me zatim sa postelje, sitnim, zlim očima, nepomičan ceo, cvokoćući bez prestanka.

“ Boj odlazi, i, kako nikad ne sluša šta mu se kaže, staje pred sanduk za sudove. Misli: „Šta li mi je to tražio?“ To ga ipak ne baca u brigu; uzima prvu stvar koja mu je pri

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Srce mi trune, slez oči pune, kako sunca gled tak' i moj pogled za tobom. I v polunošči utroba ječi, il' zora staje, moj voplj traje, uvi mnje! Idu bez tebe kak' jelen, v sebe imeja celu smrtnuju strelu gluboko.

li žalosnije biti mile srodnike svoje gledati kako mrtveukopatelji sa kleštama i čakljama iz kuće, sobe ili koje druge staje nemilo, kao skota gola naga izvlače, na kola tovare i u grobnice opšte meždu mnoge mertvace bacaju.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Torovi prekrili pola polja, a staje se okupile oko jednog zaravnjaka kao mala kasaba. Glas se Reljin širio. „Šta toliko teslaišeš!

Ostavi avlijska vrata i stade otvarati staje mumlajući nešto kroz zube. Kad god koju staju otvori, a zvono iznad vrata cikne.

Bojić, Milutin - PESME

usana što se krvlju rose I preko voda čežnju strasti nose, Kupeći sunca i cveće i kraje, Žud ludih noći kada razum staje Da spuste tebi na usne i kose I da usade u zenice tvoje Mirise, zvuke i zvezde i boje; I kô pobednik što gine na

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

MILADIN (izviri iza rafa, pa kad vidi da je gospodin Žika sam, prilazi obazrivo i staje pred njegov sto): Pa taj Josif iz Trbušnice, uvraćao je tako kod mene u dućan kao čovek...

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

je kako sagnuta, u koliji, sva već ostarela, zgrčena, izgubila u onom količetu i jedva joj se vidi sitno, staro lice. Staje više [nje] i nadnosi joj se. Moli, a u glasu mu se oseća jed, bol, prekor što je takva. — Hajde, nane, zašto...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Dorotej mi kaže da ove povorke sreću svakog dana i da se čudi gde i kako staje tolika sila ljudske i stočne hrane koju Lauš sabira na Kuli.

Ne, to ne staje u vrt pravednika. Sunce Tvorčevo i njegove kiše su za njihov bosiljak, ali ne i za drač, a ako drač raste, isplevimo ga,

Ilić, Vojislav J. - PESME

Lada, u nežnoj brizi, u mirno seoce siđe I tihe vajate i staje nečujnim hodom obiđe, Obiđe polja i gore - i pogled na zapad baci, Gde toplog, proletnjeg sunca poslednji treptahu zraci.

Stanković, Borisav - TAŠANA

Ide, ali usled te svoje nabrekle snage ne sme čvrsto da staje. Zato ide brižno, malaksalo. TAŠANA (s dosadom Stani, pokazujući na dvorište i graju): Šta je to tamo? Opet čivčije?

(Naginje se ka dvorištu i viče): Dimitrije. DIMITRIJE (iz dvorišta): Sad, gazda! Ulazi momak Dimitrije i uplašeno staje pred Mladena.

MIRON (jadikujući): Eto, Tašana, eto već ne mogu ni da se dižem. TAŠANA (ljubi ga u ruku i staje preda nj ponizno, nemarno): Blagoslovi, dedo! MIRON (uzrujan): Blagoslovena da si mi! Pa kako si mi? Kako živiš?

(Sagne se i traži po kaldrmi da bi koji kamen izvadio i njime Tašanu udario.) JOVAN (sav preplašen, ali ipak staje između Parapute i Tašane): Skloni se, hadžike. Udariće te, umrtviće te! TAŠANA (odgurne Jovana): Idi ti, idi!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kod Jevreja, koren se vuče za njima, i čuva se i zaliva veštački, i to održavanje staje strahovitih sredstava... Pa i tu se odlikuju nečim naročitim Jevreji, mislim, pri sticanju i grabljenju.

za ikonu bosilak; ili se smeju u dvorištu, a zaboravili da u sobi ugase sveću, pa im on previče preko ograde koliko staje to palanačko osvetljenje. Đaci su bili željni svoga učitelja svakoga dana.

Kažu: „Oni fratri uopšte ne umiru, uvek su na broju. Ako neki možda i umre, nevidljivo ga sahrane, i odmah živ staje na njegovo mesto. Jevreji, kao i svi ljudi, požive, nauživaju se što bolje mogu, i zbogom!

Duboko u dvorištu su staje; stan za žensku poslugu; šupa za kola; šupa baštovana; i drvljanik uvek krcat drvima. Kloster zimi brekće od zažarenih

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Eno je i gordost, obesila tri lisičja repa pozadi, zadela nekoliko obojenih guščijih perušaka u kapu, uznela glavu i staje na žulj svakome trećem prolazniku.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Mašina čini još jedan obrtaj i nečujno staje... Umiru tako ljudi bez jauka. Nečujno i tiho gasi se njihov život, kao žižak u kandilu.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Oh! (Ulazi u kolibu.) POLICAJA (ide za njom i staje na vrata od kolibe): Samo brzo! Dolazi Mitka. MITKA (peva): Mehandži, more, mehandži, Donesi vino, rakiju, Da

Šantić, Aleksa - PESME

mi je nešto pa da budem reka, Pa da tečem ispred tvoje kuće male; Pevajući tebi, da razbijem vale o pragove gde ti staje noga meka.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

A kad Ivan primio blagoslov, ljubi babu u skut i u ruku, i u zemlju gde on čizmom staje, staru majku celiva u ruku: „Prostite mi, moji roditelji!

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

supa Samo da se njupa Ko dve rode Posle traže vode Ko par pliski Pile bi i viski Ne znam šta je Gde im sve to staje GLAVA MI U TORBI Glava mi u torbi Apetit u menzi Uživam u čorbi To sa tim u vezi Mleko je piće Što jača

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Nije li y zemlji? Promotrimo se: što se iz nas po malu staje, Te sami sebe da ne varamo Gladeći kako nas skoro jednog po drugom nestaje...

Ništa ni malo ne fali od mehane: maskara, smeh, govor, šala, ukor, pozor. U crkvi se to staje ka u nekoj banji, na trgu li kome, i ostalih zurnica, svi što isto prizjavaju!

carovanje i za namet ljudskoga mnoga danka, najpače za krvoprolivanje, čudeći se gde carska dika prohodi i u ništo se staje, kamo li gospodi zemljozdržanje i ponostvo tafreno!

Zlo je to i zlo ćeš so toga proći, pazi se! A natura suproć staje, te veli ti: a što je to, kako drugi čine, al' ne bije ih Bog? Do zdešanja, još to li je grehota, ništa je za to!

je nebesa, kako li se okreću, kakav li svoj način i hod zvezde imadu, što li grmi, što li puca, odašta li se što staje, kako li se stihije sastaju i mešaju se, i razlikost svakoj životinji i nebesnih sila podlazak i premeštanje, i sve to

Izaradi toga Bog pjanice odriva od sebe, jer s pjanstva svako se zlo staje. Pravedni Noje opi se s vinom, zaspa i go se zaćasi sramotno. U tome podsmeja mu se rođeni sin mu mlađi Ham.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti