Upotreba reči stolac u književnim delima


Stanković, Borisav - JOVČA

) Pauza. Vetrovi sve bešnji. JOVČA (penje se teškim koracima, zamišljen, umoran, seda kraj vatre na stolac. Odahne, hukne, teško).

Sad će. (Okrene se ulazu, silazi, jedva dočekavši da svrši svoju ulogu.) ZULFA (ulazi tiho i seda na stolac prema Jovči, podalje; u raskošnom odelu, s nizama o vratu, zabrađena tankom, finom šamijom, tako da joj se vide samo

ZULFA (okrene samo pogled od njega, zaklanja se rukom). JOVČA (bolno): Staru! NAZA (ulazi tiho, seda na stolac do Jovče, okrenuta vatri; razgrne šamiju te joj se još jače osvetli od vatre njeno staro koščato lice; uzima sa sofre

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

), najzad bi sjeo na stolac, još uvijek s korpom na kolenima. I tad je počinjalo ono najzabavnije. Kesio se i kreveljio pokazujući rijetke istršale

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— zapleće jezikom otac Sopronija. — Ne šjedaj, Simeune, na tu klupu! — viknu Mićan i podmače mu svoj stolac da sjedne. — Maloprije nam se ne'otice prosu kom, pa je, prošćeš, mokra.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

»Maćuha sjedi na dva stolca, svaka njezina kći ima svoj stolac, a obje pastorke moraju da sjede na jednom stolcu« (ZNŽOJS, 16, 39).

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Stjepan car — Dušan (v. uvod, III, 2) stojni (stolni) — prestoni (grad koji je prestonica) Stolac — grad u Hercegovini, između Mostara i Trebinja Stolačko polje — karsno polje u Hercegovini stolica cara čestitoga —

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti