Upotreba reči stojana u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Mi smo doveli kmeta Vesu Velimirovića iz Ljubinića za valjevsku, Koju Ivanovića iz Svileuve za šabačku. Milan doveo Stojana iz Berčića za rudničku.

— Ja odma iskupim Vesu Velimirovića iz Ljubinića, za valjevsku; Koju Ivanovića iz Svileuve, za šabačku, Stojana iz Berčića, za rudničku; Pavla Popovića iz Vranića, za beogradsku; koje smo za to opredelenije i doveli.

Pošljem našega druga Stojana preko brda u Crnuće i dalje, te nam nađe brašna i kupi, i ljudi na leđi donose, i ponešto pasulja.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Oni cy kao ranjenik na samrti, koji te izdišući preklinje da ga osvetiš... Stanko zapeva. On je pevao Jankovića Stojana i Gojenog Alila. Stojan piše knjigu Alilu: Oj, Alile, kladuško kopile!

— Je li, popo? Ti poznaješ popu iz Belotića? — Poznajem. — A Stojana Čupića? — I njega poznajem. — Katića Simu? — I njega. — Kakvi su to ljudi? — Dobri, pošteni.

— Mi s tobom hoćemo!... — povikaše oni. — Dobro! ... Katiću!... Povedi ovu braću... Nađi protu Smiljanića, gazda-Stojana iz Noćaja, pa dižite narod. Kad vam pomoći zatreba — mi smo tu; Deva će nas naći!... A sad zbogom!...

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Imena i dela najistaknutijih i danas su dobro poznata, naročito Stojana Jankovića, Ilije Smiljanića, Sinobada, Nakića i drugih.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Izučavanje naših narodnih zagonetki omogućava nam, pre svega, veoma sistematična i pažljivo priređena zbirka Stojana Novakovića Srpske narodne zagonetke. U ovoj Novakovićevoj knjizi zagonetke su grupisane prema svom „odgonetanju“.

paganstvo i hrišćanstvo, već i arhaična svest sa modernim ateizmom i racionalizmom, lepo se vidi iz kazivanja jednog Stojana iz sela Gojmanovaca: „Prošao sam svet, video sve i svašta, nema ništa od toga što narod priča; niti verujem, niti se

Matavulj, Simo - USKOK

— Što to? — Ništa manje no to: Miraš Cuca, brat Radojev, ište Milicu za svoga sina Stojana. — Što reče ženo!? — viknu Drago. — Eto to!

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

do 1881. Glavni književni časopis toga vremena je Otadžbina. Prestankom Vile Stojana Novakovića osećala se u Beogradu potreba za jednim čisto književnim časopisom.

Bez prethodnih studija, u doba kada sem Stojana Novakovića niko nije radio na istoriji književnosti, Vulović je imao sve da radi svojim sopstvenim silama.

Radičević, Branko - PESME

konjica oturi je jadnu, Ona pade na zemljicu hladnu, Pade dole pa se obneznani — A moj brate, take jade mani, Gle Stojana, gledni sivog tića, On udari pretilog vrančića, Srdit bio, srdito udrio, Srdito mu konjic zahvatio — Svi za njime —

„O pucaj, pucaj, tebe đavo brani, Ma Bog i pravda na mojoj su strani!“ I Vasa trže, ma slaga mu oko, On Stojana nam preturi visoko. Tad Stojan pušku svoju malu pali. I dobro zgodi, na zemlju ga svali.

Al' jasne gore kod Stojana sveće, On misli nešto, tamo-amo šeće, Pa onda stade, i za stola seda, — Al' eto k njemu dva momčića bleda.

Stojan na šešanu, Sred prsiju prozor mu otvara, Ugrabi mu srce iz nedara, Al' i turska jedna puška kresnu, Pa Stojana te u sisu desnu, Te kroz prsi udari ukrivo, Pokvari mu ono srce živo.

Osman ljuti Stojana pogubi, Al' mu oće i da glavu srubi; Stojan pade, a Osman dopade, Manu sabljom, al' Boško ne dade, Uždi pušku

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ona njena snaga, lepota, jedrina zanošaše svakog, a najviše Stojana, koji se docnije, kad je odrastao, gotovo nikad nije ni odvajao od nje. Uvek su bili zajedno.

I izvedoše je. Ona pade. Celu noć nije znala za sebe. Od toga dana do svadbe Stojana nikako nije videla. I udade se. Pođe za ovim Jovanom, čovekom istina ne sirotim, ali udovcem, tvrdicom i prekim do zla

Jer, vele, nisu oni nju dali za njega starog i njegovu kuću, već za Stojana... Tada ga dozva otac k sebi, ne znajući šta da čini. — Sedi! — rekao mu mrko i pokazao mesto DO sebe na minderluku.

! Ču se gde zapeva on. — Žalba! ... — dahnu silno Cveta. I slomljena, pobeđena diže glavu, zinu put Stojana otkud dolažaše njegov glas, te kao da htede da i poslednji akord njegova glasa, kojega nestajaše, upije u sebe.

Iz nekih dvorišta čuje se kako tutnji kolo, zveckanje dukata i dubla u nizama, na grudima devojaka... A od Stojana Donjovrančeta dopire pisak dece, plač žene i njegova vika.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Baterijski narednik je čitao razna imena, Traila, Milana, Stankulja, Stojana, Dušana, beše jedan Vučko, onda Krsta... Poljanom se razlegalo: „Ja....

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— Dete nek ostane, a ti čiča idi kući, reče kmet i mahnu rukom na Stojana. Gojko neprestano prevrće upisnicu, razgleda potpise raznih revizora i kad naiđe na po neku slabu ocenu, namršti se i

— E, zar već!?... uzviknu Velja. Svi prsnuše u smeh i poskakaše sa stolica. Gojko se tvrdo odluči da dobro pročasti Stojana, čim primi platu. Ljubica se smejaše s toga što je mlada, što je veselo živeti i što je smeh najlepši ukras mladosti.

Htede da se upusti u razgovor i da je pita što za pisara, pa uvide da je to nezgodno. Svejedno, i onako će doznati od Stojana koliko mu treba da zna. — Dobro odgovori on. Možemo... samo ranije...

Jer šta biste mogli navesti za razlog?... To ne može biti, verujte mi. — Gotovo meni se najviše svidi savet našeg Stojana, progovori Gojko, osmehnuv se malko, ali mu sa lica ne silažaše ona ljuta gorčina i bol, što teče iz samog srca.

Sa Ljubicom, kad ima što poslovno, pregovara preko Stojana. I Ljubica je sa svoje strane mnogo doprinela, da se hladnoća među njima uveća, a to samo zbog onog bezrazložnog

pa gazi, gazi, udri štiklom u glavu, tuci, gnjavi«... I Gojko se opet malo pribere od gneva. »Što to nema Stojana ? Odavno je... Hm... Drži se ona... A ja postanem, na primer, ministar policije... He-he...

Tu se opet nekako smrači i neki ljudi stadoše lupati na školskim vratnicama. Ona proviri na vrata i taman da vikne Stojana, a pred nju stade Velja učitelj, nasmeja se veselo, pa je zapita: — Dokle ćeš ti, more, da me varaš tako ?

Ona vide da Velja hoće da ubije Stojana, pa pobeže u školu; tu je opet obuze mrak i ona produži spavanje... Izjutra se probudi s jakom nesvesticom i

— Dobro, ja ću te upisati... Ha, čekaj, reče on, pa otvori vrata i viknu Stojana. Kad se starac pomoli iz škole, on mu naredi da donese mastilo i hartiju, pa se vrati unutra.

— Stojane, daj mi vode da se operem, prošapta ona, videvši Stojana kako je gleda nemarno. — A onaj ode, bratiću, još čupaviji i gori; zaboravi da se umije, reče on, smešeći se.

Aaaj-ah-ah!... zajauka ona i stade se preturati po krevetu. Gojko otrča, onako neobučen, u školu, razbudi Stojana i posla ga za konja.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

“ Očigledno da Stojana Čupića, Zmaja od Noćaja, niko nije nadgovorio, ali se već od njegove mladosti govorilo da je on dete sreće.

da se taj tren što je sada tu, isteže, a onda, istanjen, zaokružuje i sav staje u njega pa oblikuje, umesto onog običnog Stojana, neko neobično stvorenje koje ume i da vidi i da čuje ono što se najčešće niti vidi niti čuje.

Petru promakne ono danas, gleda u izmorenog Stojana, koji je prespavao popodne i koji ništa ne zna, pa, smiren, odgovara da je sve dobro. — I baš obično?

— I baš obično? — pita Stojan i Petar, bezazleno, potvrđuje glavom. Onda Petar vidi kako se sa Stojana svlači ona skrama umora i kako ga već gleda neko nalik na vuka; i Stojan kaže, blago, da je našao ćup sa zlatnicima i

Lepo se oceća kako od Stojana dolazi taj strah kao neko meko, neopisivo, jezivo tkanje i, u protivniku, budi samouverenost a smiruje oprez.

Pobeda je, razume se, Stojana Čupića, Zmaja od Hoćaja; ali, od pobede u njemu ostaje samo neka izmrvljena pustoš koja dugo drži.

Otkud to, pitali su ustanici iz Valjeva, da vojvoda ostavi njihovog Protu Turcima, a sam se izbavi? Da nisu Stojana Čupića toliko smutili turski darovi da je i obraz bacio pod noge?

Naime, oficir se zvao Nikola Čupić i bio je unuk Stojana Čupića, Zmaja od Noćaja. ULICA DOBRAČINA Ko je, uopšte, taj Dobrača?

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Tako, na primer, u pripoveci U noći Cveta voli Stojana, ali roditelji žene Stojana drugom i Cvetu udaju za Jovana; u Pokojnikovoj ženi Anica voli Itu, ali je braća daju Miti;

Tako, na primer, u pripoveci U noći Cveta voli Stojana, ali roditelji žene Stojana drugom i Cvetu udaju za Jovana; u Pokojnikovoj ženi Anica voli Itu, ali je braća daju Miti; u pripoveci Oni Mita voli

Tako, na primer, u pripoveci Tetka Zlata, kad se opisuje kako majka vodi sina Stojana da ga na zanat dadne, posebno se naglašava da ide „sredinom čaršije”.

Koji redak ranije, uostalom, rečeno je u autorovo ime da Zlata ide „u sredi”, između Stojana i Jovana, no na to se kanda zaboravlja samo da bi se istaklo kako je „išla bliže” - sve iz nekog straha - „uz onu

neobičan „punu rujna natočila vйna” (distaktna veza između podvučenog prideva i imenice), odnosno „evo tebi tvog sina Stojana” u „evo tebi tvog Stojana sйna” (oba je puta pomoću promene ostvarena kvantitativna klauzula), onda je jasno da se

vйna” (distaktna veza između podvučenog prideva i imenice), odnosno „evo tebi tvog sina Stojana” u „evo tebi tvog Stojana sйna” (oba je puta pomoću promene ostvarena kvantitativna klauzula), onda je jasno da se sintaksa ovde ne ponaša na

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Potresen, Milan Rakić nikako ne dopusti da starac plati. Ali pristade da pođemo svi u krčmu kod Stojana Bojkovića, gde nas čiča, Mojsil široke ruke počasti. Beše proročki nadahnut i krepak.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

i pišem dnevnik, a kadgod uprem pogled u tihu noć, čini mi se kao da mi otud iz mraka svetle ona dva sjajna oka maloga Stojana, a u glavi mi se ponavljaju ovi lepi stihovi iz Dragaševićevoga »HajdukVeljka«: Svi spavaju, i Srbi i Turci, Sve je

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Ja sam poslednji. Komandir uzdahnu, priđe otvoru i pogleda u nebo. Vojnici su se prebrojavali. — Nema Radenka, ni Stojana... — Video sam kad je Toza pao kod njihovog topa. — Čuo sam kad je kaplar jauknuo pred žicama, kad smo se vraćali...

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

U svojoj nepoštednoj borbi protiv naprednjaka, a naročito protiv Stojana Novakovića koji je tada bio ministar prosvete, Zmajev Starmali je u broju od 20. oktobra 1881. god. (str.

Glavna moja pomoć u orijentaciji predbrankovskog vremena bila je naravno Srpska bibliografija Stojana Novakovića (sa dopunama).

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Prošćeš, domaćica toga mu sina preuda se gore u Lokvare i prevede sa sobom malog Stojana, jedino unuče Mijino... Tako je on, kukavac, ostô kô okresana grana sâm samdijan! Jedva su ga digli sa starog kućišta.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

o zavisnosti njihovog položaja od političkih odnosa velikih sila, o komunikaciji najpoznatijeg kotarskog uskoka Stojana Jankovića s patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem.

Tako je i pesma Ropstvo Janković Stojana, podstaknuta stvarnim istorijskim događajem, uklopljena u internacionalni obrazac o povratku dugo odsutnog muža kući na

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Ja se, na primer, sećam biografije jednoga našeg zaslužnog čoveka, priznatoga naučnika, profesora Stojana Antića, koja je u svoje vreme bila sasvim uljudno napisana i koju je, kao što sam čuo, i sam pokojnik, dok je bio živ,

Stanković, Borisav - KOŠTANA

MAGDA (grli ga): Čedo moje! Pa ti si nam gazda, sinko, šta mi protiv imamo. MARKO (ljubeći Stojana u ruku): Srećan ti dan, gazdo. STOJAN (pokazujući na kuću): Tamo! Unutra! Kod dade!

STOJAN (posrćući, silazi sa čardaka i tare usta): Usta mi izgoreše!... Oh! KOŠTANA (silazi za njim; i brižno oko Stojana): Bolestan si? Da ne sviramo i ne pevamo više? Ho ćeš, a? STOJAN Daj da te ubijem! KOŠTANA Zašto? STOJAN Zato...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

ALIL 644 63 SMRT SENjANINA IVA 657 64 SESTRA ĐURKOVIĆ-SERDARA 661 66 ŽENIDBA MILIĆA BARJAKTARA 683 66 ŽENIDBA STOJANA JANKOVIĆA 696 67 ROPSTVO JANKOVIĆA STOJANA 712 68 ČOVJEK PAŠA I MIHAT ČOBANIN 719 69 VIDE DANIČIĆ 723 70 LjUBA

ĐURKOVIĆ-SERDARA 661 66 ŽENIDBA MILIĆA BARJAKTARA 683 66 ŽENIDBA STOJANA JANKOVIĆA 696 67 ROPSTVO JANKOVIĆA STOJANA 712 68 ČOVJEK PAŠA I MIHAT ČOBANIN 719 69 VIDE DANIČIĆ 723 70 LjUBA HAJDUK-VUKOSAVA 730 71 UDAJA SESTRE

novi mletačko-turski rat, neki od ovih neukrotivih buntovnika (među kojima se najviše istakao Ilija Mitrović, brat Stojana Jankovića) obnovili su neprekidne borbe s Turcima (1683).

Ženidba Dušanova, Smrt vojvode Kajice, Ban Zrinjanin i Begzada djevojka, Novak i Radivoje prodaju Grujicu, Ženidba Stojana Jankovića, Od Horvata Mato; opise devojačkog odela i lepote u pesmama: Ban Zrinjanin n Begzada djevojka, Ženidba Milića

i Rajko vojvoda, Ivo Senković i aga od Ribnika, Smrt Senjanina Iva, Ženidba Milića barjaktara, Ropstvo Jankovića Stojana, Predrag i Nenad.

Ne mož, kralje, temelj podignuti, a kamoli sagraditi grada, dok ne nađeš dva slična imena, dok ne nađeš Stoju i Stojana, a oboje brata i sestricu, da zaziđeš kuli u temelja: tako će se temelj obdržati, i tako ćeš sagraditi grada“.

i ponesi šest tovara blaga: idi, sine, preko b'jela sv'jeta, te ti traži dva slična imena, traži, sine, Stoju i Stojana, a oboje brata i sestricu; jali otmi, jal' za blago kupi, dovedi ih Skadru na Bojanu, da ziđemo kuli u temelja, ne

Traži sluga Stoju i Stojana, traži sluga tri godine dana, al' ne nađe dva slična imena, al' ne nađe Stoje i Stojana; pa se vrnu Skadru na

Traži sluga Stoju i Stojana, traži sluga tri godine dana, al' ne nađe dva slična imena, al' ne nađe Stoje i Stojana; pa se vrnu Skadru na Bojanu, dade kralju konje i intove, i dade mu šest tovara blaga: „Eto, kralje, konji i intovi,

blaga: „Eto, kralje, konji i intovi, i eto ti šest tovara blaga, ja ne nađoh dva slična imena, ja ne nađoh Stoje i Stojana“.

Pod šatorom sede piti vino; posađuje Ao desna kolena elčibašu Dojčetića Vuka, pa do Vuka Boška Rajčevića, pa Stojana, Stepojeva sina, pa do njega Jovicu Resavca, kučajinska bojna kopljenika od Resave, lepe vode ladne; pa do njega

Ona braća što se dobro fale, bratac brata poznat ne mogaše, kamoli će Turčin kaurina! A da vidiš Janković-Stojana! On ostragu ide za svatov’ma; kad nagazi na prvu busiju s svojim slugom Jeroglavac-Markom, koji junak za boga ne

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Ja sam negda iz kuće u školu bježao toliko sam volio svog učitelja Stojana. — I ja sam tako u školu bježao dok je tamo bila naša učiteljica Lana! — dočeka Stric kao iz puške.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti