Radičević, Branko - PESME
XVII Stoji kao osuđena, Tuži, jadi, pa se gubi Suzicama oblivena, A za srećom koju zgubi, Koju zgubi za onoga, Pa ga kune: „Oh, ta stani, Prosti, prosti, tako t' Boga!
Ali jedna stoji nad naćvama, Zamešuje brašno suzicama, Nju je čudna spopanula tuga, Čini joj se, izgubila druga, U snu njojzi sunce pomračalo, Pa s' na zemlju dole