Crnjanski, Miloš - Seobe 2
samo bankara Kopšu, a zatim, kao dosetivši se, dodade da je na putu u Beč upoznao, jednog sunarodnika, i dve svoje sunarodnice, sa kojima je doputovao. Volkov onda poče da ga ispituje: a kakve su te Pavlove sunarodnice, jesu li lepe?
Volkov onda poče da ga ispituje: a kakve su te Pavlove sunarodnice, jesu li lepe? A Isakovič reče da su sve njegove sunarodnice lepe. Ružnih među njima skoro i nema.
Volkov onda poče da ga ispituje: a kakve su te Pavlove sunarodnice, jesu li lepe? A Isakovič reče da su sve njegove sunarodnice lepe. Ružnih među njima skoro i nema. Volkova je to, izgleda, još više razveselilo.
Hteo je da joj kaže da se stidi, njihove ljubavi, da ne može i neće dalje švaler, udate žene – sunarodnice svoje, koja ima muža i ćer, koja će se uskoro udati – biti. Hteo je da se gospože Evdokije otrese, oslobodi.
sama, na svojoj postelji, plakala, bila je, do svoje trinaeste godine sasvim onakva, kakve su, u to doba, bile sve njene sunarodnice. Bosonogo, devojče – sa usnama crnim od dudinja.
kaže, uspela da pobegne, neoštećena, na vreme, iz te kućerine, ali hoće, da mu kaže, da tamo ne stanuju ljudi, i njihove sunarodnice, već kobile ždrebne, i ajgiri. Dusi nečisti, nečastivi. Neka je ništa ne pita.