Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Svi ćute. Niko se ne usuđuje ni da sjedne. I pop stoji, a bijela mu brada čas pô zaigra. — Ja, — veli — braćo, ostah tako sam samohran sa ovijem crvom.
A ona ne zna šta da radi. Prepuno joj srce, pa ne može nigdje da se skrasi! Sjedne na krevetac, drži kolač u ruci i giga nogama. Onda skoči, trči u kuhinu i tjera Ikoniju da joj priča koješta.
Drugoga dana izišao učitelj u mehanu. Sjedne sam, namrgodi se, pa ćuti. Poruči štogod da jede, pa opet u školu. Djece nije bilo, jer je već bio jul mjesec, pa zbog
Matavulj, Simo - USKOK
što koji: — Kad je ono vladika hodio u Kotor, na stanak bijesnom francuskom đeneralu Mrmonji, ovaj ga ne ponudi da sjedne, no ga dočeka oštro i poče s njim bjesediti goropadno!
No ti se molim, oprosti mi grješnom!“ Pa mu, veli, cjeliva ruku i lijepo ga zamoli da sjedne... — Jednom njeko pohara njeku samohranu, staru udovicu. To je bilo u Riječkoj nahiji.
“ Ali sjedoh! Milica ustade da se odmakne, ali je Labud uhvati za ruku i prinudi da opet sjedne. Knez će dalje: — I moj ti Cuca započe, bez okolišenja ovako: „Ama kneže Drago, ti meni ocrni obraz pred vladikom i
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
A Dane se uza nj prisošio, onako širok i nezgrapan, pa samo zvjera, kao da je zatečen u tuđem toru, i ne umije ni da sjedne, a kamoli riječ da proslovi.
Na prvom konaku Perajica se vrti na svom ležaju, puše i najzad sjedne i pripaljuje cigaretu. Odnekle iz tame javlja se poznat grgutav glasić: — A i ti budan, kume Perajica?
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Čim ga vidi, odmah ga pozna. To je bio tivtiz, njegov drug. Svrati ga na dućan i ponudi ga da sjedne. Uveče ga povede sa sobom kući da prenoći i tude mu ukaže svoje blago.
Tu ti on sjedne pa stane kucati lulom o tle, a ni s kim ništa ne govori, i nekako mučeći se otudodovud i nazor pusti nekolike suze niz
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
— Ama zar ja?! Ja sam bog u kajgani! — reče ponositim glasom Makso famulus. — Stari kapetan i sad, đe god sjedne, priča da niđe slađe nije pojeo. — E, dobro. A ti spremi. Ali ne zaboravi pustiti dovoljno sveža vazduha!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
izgovorene, dirnuše, valjda, jako curu, jer ona zaboravi sve što je sustezaše, pa sjede na klupicu i povuče i njega da sjedne. „Kako ne bih znala da ti je teško!“ poče ona čisto materinskim glasom i načinom, držeći ga za ruku.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Dobar si, samo ti otac rđava sina ima! Zapiši ugljenom po tavi! Zdrav streljač: kad na banak sjedne, u peć pogodi. I gô i bôs, i opet mu je zima.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” A jedan od onijeh ljudi pruži mu lopatu govoreći: „Sjedi na lopatu da te prebacim.” Međedović sjedne na lopatu, a čoek razmahne njome i prebaci ga na drugu stranu, a on bježi dalje.
Onako trudan sjedne ispod jednoga visokoga drveta, da takoga u svijetu nije, i začuje navrh njega đe se dvojica u velike degaju, pa
„A hoćeš” reče divljan „i na sramotu, ako ne ćeš na lijepo.” Tak šta će? već sjedne s njim, divljan prokleti jede, a đak meće u usta pa opet baca u kraj.
pa im za nekoliko dana ne da ništa jesti dok dobro ogladne, pa im onda priveže za noge veliku kotaricu u koju on uđe i sjedne držeći rukama više sebe i više nojeva na dugačkom ražnju pečeno jagnje.
” Stric posluša sinovca, otide i sjedne na kamen pa ga stane vika: „Čudim se! čudim se!” Kad se onome čoeku što oraše već dodija slušajući ga, ustavi volove,
Nakom trideset dana donese ga sreća u carev grad i pred carev dvor, te sjedne sa štapom u ruci pokraj vrata od dvora, a prsten vjenčani s imenom njegovijem i njegove žene a careve šćere još mu je na
U veče sluge careve prime ga u dvor i dacu mu što je iza njih ostalo da jede. Sjutridan pođe i sjedne ukraj vrata od carske bašče; ali dođe baščovan te ga otole oćera govoreći mu, da će sad car tuda proći sa svo- | jom
On se otole makne d opet sjedne u jedan kraj od bašče, dok evo ti cara gdje šeta s njegovom materom, a otac njegov sa caricom, a žena njegova s krvnikom
Kad u tom neko rupi na vrata, on brže bolje sjedne, pa slanicu s rukama metne među noge, da se ne bi viđelo šta mu se dogodilo.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Najzad sjedne; proteže se i s ponosom omjera svoje jake udove, pa dohvativši ogledalce i gladeći se po bradi, pomišlja na crnomanjastu
ih listovima svežeg repuha, uvi ih povojčićima, stopala mu zavi krpama, nazu mu prostrane svitne cipele i pomože mu da sjedne u naslonjaču.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Da, to je ogrtač! Pretežak je. Svuče i odbaci od sebe hubertus marke „Kozmopolis”. Zatim sjedne na travu i izuje cipele „Goliat”; i one su preglomazne, sa svojim gumenim đonom: nepodesne za ovakvo lagano hodanje.
odavde iz bolnice, postariji seoski gazda s kvrgavim rascvalim nosom i s kataraktom na oku, koji čeka na operaciju. Sjedne na stolicu malo podalje od mog kreveta, zuri u mene, i šuti.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Po tome zapovjedi mu da sjedne na nju, i oni ti junački krenu dalje. Kad dođoše u drugu carevinu, ali kraj bijelih dvorova lijepa bašta, vrt, a nasred
Kad vezirović poče čitati dovu, sjedne sluga blizu njega na jedan mezar, prekrsti noge, odriješi polagačice krajeve od jagluka, pa stane pijuckati rakiju.
Kad bih ja sio za sofru da jedem, ona nije šćela, a kad bih je ja zovnuo da sjedne za sofru, rekla bi mi: „Ja nijesam dostojna s tobom jesti.“ Do jednu godinu rodi jedno dijete, a do druge još jedno.
Približi se podne, te odem na ručak kući. Reknem i ženi da i ona sjedne za sofru i ruča, ali ona ne šćede, nego mi odgovori da nije dostojna sa mnom jesti.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
ću svirjel ugoditi na podmukle glase, Da se jasno do nje čuje, a otkud, ne zna se; Pjevaću joj drugu pjesnu kad sjedne na travu, Kad se svlači, drugu pjesnu, i razvjenča glavu; A kad vidim — biću blizu — da u vodu stupa, Daću mojoj ja
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— zapleće jezikom otac Sopronija. — Ne šjedaj, Simeune, na tu klupu! — viknu Mićan i podmače mu svoj stolac da sjedne. — Maloprije nam se ne'otice prosu kom, pa je, prošćeš, mokra. — Nije ni on najsuvlji — promrmlja neko iza kace.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Rade, napojivši kobilu, satjera je uzbrdicom; gleda časom za njom, pa, okrenuvši se Maši, veli joj da sjedne. Maša posluša, a i on do nje sjedne na cvijetnu travu.
Maša posluša, a i on do nje sjedne na cvijetnu travu. Časom ćute, kao da sabiru svoje misli, i krišom, u dvoumici, zagledaju se.
Treći dan bane u kuću Radivoj. Našao ih je gdje ručaju puru; odmakoše se i dadoše mu stočić da sjedne do Cvijete. Smiljana pruži mu kašiku i veli: — Maši se! I već ni riječi ne progovoriše dok ne doručaše.
— Mašo! — javi se i ponudi je da sjedne. Žena ga pogleda i već joj se smijeh pojavi u uglovima usana; još joj je smiješan u crvenoj kapi.
— ruga se Cirilo. — Daj meni; ovakovi se hoće! — i udari se šakom po prsima. Ivo stoji i neće da sjedne, premda su ga nudili i odmicali se da mu učine mjesta. — Sutra je nedjelja; moći ćete opočinuti! — javi se.
— Jesam! — Tako, falu bogu! — i nasmije se zamjenik državnoga odvjetnika sucu, natače naočare i pođe da sjedne na svoje mjesto. — Molim vas, dobro pazite! — opazi sudac, obrnuvši se prama pisaru.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Živela su braća u dva domazluka, u dvema polovinama kuće. Sjedne strane, stari otac i mlađi brat sa svojom Švabicom. Na toj strani je vladao tvrdičluk.
Šantić, Aleksa - PESME
Noću, kad mjesec topi se po granju, Ona mi dođe na doksat kô neki Šum tajni. Mirno, u čudnom treptanju, Uza me sjedne, i njen veo meki Šušti uz moje bokore doksatne, Kô srebrn šušanj zvijezda daleki'.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Kad smo mi pobacali oružje iz ruku i neprijatelju otvorili put u zemlju, možemo onda pustiti da nam svaka švapska šuša sjedne za vrat. — Ti nijesi bacio pušku! — sad već nešto veselije namignu dječak. — Pazi, a otkuda ti to znaš?