Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Čini se da čitavo to golo pole sa svojim rijetkim sjenama i suvim kamenitim ponorima s vremena na vrijeme započne nekakvu svoju beskrajnu tužaljku, ali sve je uzaludno — i
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
a u sredini glorijet na klasičnom stupovlju, u jezivo smionom perspektivnom skraćenju, s oštrim, nepobitno uvjerljivim sjenama i s upravo zeuksisovski nesmiljenom obmanom prostornosti.
Ispratio sam Matu do svratišta. Šetali smo pod crnim sjenama kestenovih krošanja. — Jesi li ga samo vidio? Uvijek je ovakav.
Ćipiko, Ivo - Pauci
veselja u dušu mu useljava se laka tuga, dolazi polako ali osjetljivo; zahvata ga sve jače gledajući kako sunce uzmiče sjenama; a kad po odgojku zavlada hlad, zaželi se razgovora sa Mašom. — Mašo! — javi se i ponudi je da sjedne.
Mjesečina usrlja u sobu i prostire se po njoj a noć je laka, svijetla, sa tamnomodruškastim dugim sjenama napolju, šapatljiva...