Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
“ Vozari najednom skretoše nadesno i baterija stade. Poslužioci sjuriše sa svojih mesta, otkačiše zadnjake topa i kara, a vozari sa prednjacima odjuriše kroz neke šljivike u pozadinu.
Neko jauče kod trećeg topa... Nišandžija okide... još jednom, i ljudi se sjuriše u zaklon. Oči su im gorele, a lice potamnelo. — Nešto se desilo kod trećeg topa — veli Jankulj. Jedan otrča...
Osvojiše ga pešaci. Ali Austrijanci ga povratiše posle pola časa, a naši pešaci se sjuriše u neke privremene zaklope, na trideset metara od neprijatelja.
i jedan tresnu motkom po granama. Kratko kreštanje. Onda lepršanje, lomnjava preko ograde i svi se sjuriše na drum, mašući već zaklanim kokoškama, da bi im isterali krv.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Kosta, koji beše poslednji, povika: — Pogiboh, braćo, ne dajte! Hajduci ga prihvatiše i za nekoliko sekunada sjuriše se u potok.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Stoj!“ — Ko li to viče? Ali zamah nas je zahvatio. Iza jedne ograde od kamenja skočiše nekoliko Bugara. Sjuriše se na jednog četnika i svega ga izbodoše. Opalio sam u gomilu. Dotrčaše i naši.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Ali, na moje čudo, za njima se sjuriše oficiri i vratiše ih natrag. Zašto ovo? — upitah se, u nedoumici. Ali, kad videh kako ih oficiri brzo svrstaše i kako
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Gdje su? — upita starac. — Eno ih u jaruzi, prave nešto. Partizani se tako iznenada sjuriše u jarugu do nepoznatih ljudi da ovi nemadoše kad ni da skoče na noge.