Ćipiko, Ivo - Pauci
Pa oduši i za neko vrijeme nastade tajac i zavlada snježana, velika tišina, ozbiljna, neoskvrnuta i bijela kao i svijetla pojava noćašnjega novorođenčeta.
I čisto ruke same se pružaju da teški kamen dohvate. Sviće, i svjetlost snježana dana uvlači se u kuću, ali ne može još da savlada na ognjištu rasplamtjeli plamen božićne vatre.
a oči što govore zaigraše sjajem u kojem kao da se sakupila sva toplota mladih života, pa ni olovasto nebo ni blijeda snježana boja nije mogla da savlada u njima mladićke vatre. —Neće mene tvoji, — posumnja Devojka, — traže prćijašicu!...
Nad sve, dokle oko dopire, pala je duboka, snježana, zimnja noć, čista, bijela, neoskvrnuta kao Prečista djevica! ... A njihovi obgrljeni životi gore i u vatri se troše...
Rade ne htjede, već, kao da je obezumio, gleda u čeljad i nekamo u prostor snježana dana. Ali starješina diže je sa mrtvaca, zaogrne ga njome i k vatri ga privede.