Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
njemu je ostajao jedan »bledi prizrak umrlih snova« i on je najradije pevao »sumornu i hladnu pesmu«, »himnu vekova tavnih«.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Od Bihaća, iz tavnih daljina, vozi pismo garava mašina. TUŽNI HARAMBAŠA Krupa, labud, na Uni raskriljen, to je bila tužna sredokraća:
Rakić, Milan - PESME
krepi i godi, I duge senke visokih drveta Padnu po mirnoj zelenkastoj vodi, I sve zaćuti ko da u tom času S visova tavnih, s tajanstvenim hukom, Sveopšta smrt se na sve strane rasu Gušeći život svojom moćnom rukom, — Ja znam, to mrtvilo je
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Vekova tavnih to su tragovi, Te crne bore, mračne pećine; A kamen ovaj, k'o piramida Što se iz praha diže u nebo, Kostiju kršnih to
Na cvetnoj obali morskoj oni su sedeli često U svetle večeri majske. Sa tavnih korintskih gora Vetar je mirisnim dahom mrsio njihove vlasi; I oni slušahu s čežnjom šuštanje mirnoga mora.
Jakšić, Đura - PESME
Vekova tavnih to su tragovi — Te crne bore, mračne pećine; A kamen ovaj, kô piramida Što se iz praha diže u nebo, Kostiju kršnih
Ilić, Vojislav J. - PESME
ne. 1888. OMORIKA U dubini tavnih gora, gde široka lipa miri, Usamljena omorika crne svoje grane širi. Njeno tavno, tužno lisje na večnu te tugu seća.
Ti suze vidô mu nisi, No zato on večno živi, a večna mumija ti si. Carice vekova tavnih, gde mu je grobnica sveta? Pod mračnim, sumornim nebom varvarskih i divljih Geta. 1888.
prolaze oni, i večno po mraku blude I od vremena davnih Beskrajni okean šumi sumornu i hladnu pesmu, Himnu vekova tavnih. 1891. (NE ZIDAMO DOM KAMENI) Ne zidamo dom kameni Protiv mračne nepogode.
Na cvetnoj obali morskoj oni su sedeli često U svetle večeri majske. Sa tavnih korintskih gora Vetar je mirisnim dahom mrsio njihove vlasi, I oni slušahu s čežnjom šuštanje mirnoga mora.
“ Amor je veselo išô, jer draga beše mu zora I oštar, jutarnji vazduh što pirka sa tavnih gora. Božanske njegove grudi disahu svežinu dana, A pogled gutaše čisto lepotu okolnih strana.