Jakšić, Đura - PROZA
„Ovo će ti biti dosta“, dodade tužnim glasom, „da do Beograda dospeš; a kad ja prebolim i kad me puste iz tavnice, i ja ću za tobom...
Tu je u njemu županijska stolica, tu su one grozne tavnice o kojima sirotinja u dugim zimskim noćima pripoveda... Te crne tavnice sa svojim uzanim prozorima izdaleka se vide;
Te crne tavnice sa svojim uzanim prozorima izdaleka se vide; lice im je belo, okrečeno, ali onaj koji je za njih slušao, ili u njima
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Viče Birčanin i Grbović iz tavnice: „Jakove brate, traži i sastavljaj i podaj koliko god ištu, samo život otkupljuj!” — A moj otac jednako viče: „Ne daj,
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Trifković se ogledao i na pripoveci: 1874, u Javoru, izišao je Ivančin grob, a 1875. Mljetačke tavnice; zatim razne humorističke pripovetke i podlisci u 3astavi i Javoru.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
gradom i gospodstvom — svi gradovi što su do nas turski, jesam li ih opsuo mramorjem, te nijesu za ljude gradovi no tavnice za nevoljne sužnje? Bič sam boži ja spleten za tebe, da se stavljaš što si uradio!“ MNOZINA Mićunović i zbori i tvori!
Najgore im pak bjehu tavnice pod dvorove đe dužde stojaše; u najdublju jamu koju znadeš nije gore no u njih stojati. Konj hoćaše u njima
Tvoja sreća — ne razumješe te“. I čujte me što vam danas kažem: poznao sam na one tavnice da su božju grdno prestupili, i da će im carstvo poginuti i boljima u ruke uljesti.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Tamo je trunuo godinu dana u tavnici. Iz tavnice izbavi ga grof Pavle, čudnim nevjerovatnim majstorlukom, naime preko popova...
Jedne večeri Jan ležaše na svome, slamom pokrivenome, odru. Vrata se od tavnice otvoriše i uđe unutra jedan čovjek. Jan se ne mače. Čovjek izvadi ispod skuta užežen fenjerić.
Koliko hitrosti, a još više zvečećijeh dokaza, morao je grof potrošiti a da do tavnice dođe! U kasno doba noći rastadoše se, a sutradan Jan, s tužnim srcem, pristade na sve.
“ „Ne zbori o tome molim te... Ne znaš ti što bih je pretrpio, gore i sto puta gore od tavnice. Ne znaš ti ko su oni... Pa i da nije toga, vrnuti se neću nipošto, nikad, ni za kakvu...“ „Neka, neka...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Daj, Bože! da se oslobodi svaki sužanj i nevoljnik tavnice proklete i tiranske ruke. Da bog da! V) O VENČANjU 1 Stari svate gospodine, dobre ti sijede.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Koliko sam ja posla imao dok sam vreme oteo mrakama iz njinoga lanca i tavnice, puštio ga da leti svobodno po opširnoj državi vječnosti i po carstvu svijetloga lica.
Smrt ću izvest iz mračne tavnice, na zemlju je puštit među njima, preodjetu u raznim vidima: neka stravom između njih trči, čineć strašna opustošenija.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
U zatvor steran, osećao nisi Tavnice tugu i zled, Sve gorke, nestašne obide sveta Nisu ti mutile jed. Kad drugi svoje nesreću kuće, Dece oplakuje sram,
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
stih „što me, tužan, ovud poteralo“ u Predragu i Nenadu, stih „nek iziđe pred tavnicu kletu“ i „opet dželat sa tavnice viče“ u pesmi Tri sužnja. I koliko reznolikosti u načinu ponavljanja!
Ode knjiga gradu Varadinu; kada dođe dženeralovici, knjigu gleda ceneralovica, šalje blago od Prilipa Marku, pa uzima od tavnice ključe, te otvori prokletu tavnicu, i izvadi tri vojvode mlade i sa njima staroga Toplicu, pa ih vodi na bijelu kulu, pa
i Zlatokosiću, u tavanici gospođe Jerine, pa ih hoće mlade da pogubi; no se moli gospođi Jerini nek ih pusti iz tavnice klete“. Al' govori Oblak Radosave: „Čujete l' me, dvije moje kume!
đece ludo, pa idite dvoru bijelome a ja odoh Smederevu gradu moliti se Đurđu i Jerini neka puste vaše gospodare iz tavnice, da je bog ubije!
No ti s̓ molim, dragi gospodaru, pokloni mi dvije vojevode: Bijelića i Zlatokosića, te ih pusti sa dna iz tavnice“. Al̓ mu veli Smederevac Đurđe: „Slugo moja, Oblačiću Rade, idi, slugo, na gornja vješala, otišlo je trideset
đevojka: „Gospodaru, Vlašiću Radule, ne ljuti se, ne imaš se zašto; neću tebe konja odjahati dok mi ne daš ključe od tavnice“.
Grohotom se Radul nasmijao, dade njojzi ključe od tavnice, pa je onda konja odsjednula, pa dozivlje dva mila đevera: „Vi hajdete, dva mila đevera: kažite mi vrata na tavnici“.
Još propišta trideset robova: „Bogom sestro, lijepa đevojko, pusti i nas danas iz tavnice!“ Al’ govori lijepa đevojka: „Hajte, roblje, na tavnička vrata!
“ Al’ govori lijepa đevojka: „Hajte, roblje, na tavnička vrata!“ Pa iziđe roblje iz tavnice, veli njemu lijepa đevojka: „Bjež’te, roblje, kuda koje znade!
Podiže se lijepa đevojka, ona ide na tavnička vrata, i donese jednu kovu vina, na uzicu spusti u tavnicu, sa tavnice grlom dovikuje: „Oj junače, bog te ne ubio! Otkle li si, od koje l’ krajine? Kako li se zoveš po imenu?
“ Uze Stojan te on popi vino, pa đevojci bješe besjedio: „Ko me viče sa tavnice b’jele? Pivo mi je grlo preuzelo, pusti mene na čekrk uzicu, izvuci me do pola tavnice, pa ću tebe onda kazivati“.
Pivo mi je grlo preuzelo, pusti mene na čekrk uzicu, izvuci me do pola tavnice, pa ću tebe onda kazivati“. Kad to čula Turkinja đevojka, pusti njemu na čekrk uzicu, na uzici kuke od čelika, izvuče ga