Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Nema nama druga najboljega, nema nama od Senja Tadije! Bogme nam je Tade poginuo“. Onda Stojan iza glasa viče: „Đe si, brate, od Senja Tadija?
Pogiboh ti danas u lužini“. K njemu Todor trči po avazu. Kad dopade Todor do Tadije, ali na njeg nagazila guja, ljuta guja sa Kladuše Mujo s svojim bratom Gojenim Alilom; hoće Mujo curu i kočije, da on s
Ta u zdravlje tridest Udbinjana, i u glavu Senjanin-Tadije i njegovih trideset hajduka, ako bog da te se udesimo!“ Kad se mrka nakitiše vina, sve je pjano kako i pomamno, pospalo