Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
ŽENIDBA OD ZADRA TODORA Piju vino do dva pobratima u Udbini na ćemerli-londži: jedno mi je Bojičić Alija, a drugo je Tanković Osmane.
Kad se pobre nakitile vina, onda reče Tanković Osmane: „Pobratime, Bojičić-Alija, jesi l’ bio skoro u Primorju, u Primorju, u vlaškom Kotaru?
Malo Todor kroz otoku ide, nađe Todor na drumu široku od Cetinje Bojičić-Aliju i kod njega Tanković-Osmana, štono jeste curi mušterija: oba drže preko krila diljke, drže dobre konje za dizgene, kod svakoga po tridest
ne da savezati Tale, jer je Tale junak na mejdanu; s njime vode Bojičić-Aliju od Cetinje, grada kamenoga, s njim poredo Tanković-Osmana; dadoše ih Janković-Stojanu, Stojan dade Jeroglavac-Marku, Marko veže za jele zelene.
A četvrtu knjigu opravio, posla knjigu u tursku Udbinu, na sestrića Tanković-Osmana: „O sestriću, Tanković-Osmane, pokupi mi po vašoj Udbini udbinskijeh na glasu junaka na prijepis pet stotina
A četvrtu knjigu opravio, posla knjigu u tursku Udbinu, na sestrića Tanković-Osmana: „O sestriću, Tanković-Osmane, pokupi mi po vašoj Udbini udbinskijeh na glasu junaka na prijepis pet stotina druga, hajde s njima ka kršnoj
Malo stade, zadugo ne bilo, al’ eto ti Nakić-Ibrahima i sa njime Tanković-Osmana, oni vode hiljadu junaka; njih daleko Alil susretnuo, silnu vojsku u polju ustavi, age vodi na bijelu kulu.
ramena Kovačina Ramo i do Rama Budalina Tale, a s lijeve strane do ramena stoji Ture Nakić Ibrahime i do njega Tanković Osmane, a za njima Mujo pristajaše, a za Mujom dv’je stotine druga, idu viđet pobit kako će se.
Od Turaka malo ko pobježe, osim kurva na kulašu Tale i sa njime Tanković Osmane; od Srbalja malo ko pogibe, no se rani Šariću Cvijane, i nema im Mandušića Vuka.