Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK
IVKOVIĆ (našav vrata od svoje sobe otvorena, upada ljutito držeći jedan od onih crvenih plakata u ruci): Gospodine taste, ovo je kleveta koja se krvlju plaća. Vi i vaši ljudi ovo rasturate! DANICA (vrisne i ispusti služavnik).
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” On se pokloni caru i reče: „Evalaj caru i taste moj! kad je tako, ona je moja. Ona ima zlatnu zvijezdu na desnome koljenu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Al' mahanu toj tazbini nađe? Kaži, zete, šta je i kako je?“ Planu bane, pa mu progovara: „Prođ' se, taste, stari Jug-Bogdane!
su mi dvori poharani, kako su mu sluge razagnate, kako li je majka pregažena, kako li je ljuba zarobljena: „No moj taste, stari Jug-Bogdane, iako je moja danas ljuba, ljuba moja, al̓ je šćera tvoja: sramota je i mene i tebe; no moj taste;
moj taste, stari Jug-Bogdane, iako je moja danas ljuba, ljuba moja, al̓ je šćera tvoja: sramota je i mene i tebe; no moj taste; starac Jug-Bogdane, misliš li me mrtva požaliti, požali me dok sam u životu.
Molim ti se, i ljubim ti ruku, da daš mene đece devetoro, đecu tvoju, a šureve moje, da ja, taste, u Kosovo pođem. da potražim dušmanina moga, a careva grdna hainina. koji mi je roblje zarobio.
da potražim dušmanina moga, a careva grdna hainina. koji mi je roblje zarobio. A nemoj se, taste, prepanuti ni za tvoju đecu ubrinuti.
Nek šurevi bidu u nevolji, el sam, taste, mogu poginuti; kod šureva neću poginuti, jali rane lasno dopanuti“. Kad to začu stari Jug Bogdane, planu Juže kako
Šurevi se njemu prepadoše. Progovara Strahiniću bane: „Nemoj mi se, taste, raskariti, ni vi, moje šure, prepanuti; u cara se ne nađe junaka da dohaka mene i obrani.
Da vi kažem ko me obranio, od koga sam rane dopanuo: kad dijelih megdan sa Turčinom, o moj taste, stari Jug-Bogdane, onda mene ljuba obranila, ljuba moja, mila šćera tvoja, — ne šće mene, pomože Turčinu“.
koljenu sitnu knjigu piše svome tastu, duždu od Mletaka, a dvori ga zlosretna đevojka; na mezile knjigu opravio: „O moj taste, dužde od Mletaka, kupi vojsku, svu latinsku zemlju, te mi haraj bijela Žabljaka, i ti vodi milu tvoju šćeru ni ljubljenu,
“ U riječi koju besjedio, pred dvori mu svati dojezdiše, đuveglija riječ privatio: „Mili taste, Vide Maričiću, moji svati sa Hercegovine! Potegli smo na boga i sreću, a po tvoju šćeru Ljeposavu“.
Kroz plač zeta punica dariva, dariva ga zlaćenom košuljom. Al’ da vidiš i čuda i fale, kakva dara taste zetu daje! Gizdava mu poklonio vranca, vrana konja, brate, bez biljege, a na vrancu čultan do koljena: čisti skerlet