Nušić, Branislav - POKOJNIK
ŠVARC (klanja se). VUKICA: Tatice, ako bi se mi nešto duže zadržale? SPASOJE: Ništa, ništa ja i inače imam posla! (Švarcu, koji nestrpljivo čeka.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
I šta sad? Ne traži pomoć od svoga svemogućeg tatice koji već sebe vidi u ulozi spasioca. Ne zarezuje ga! Ne bori se s njim!
— Zar ne, Maco? — zeza se on u nastupu blagog ludila. — Zar ne, tatice? Rezervisali smo prijatno mestašce na jednom slatkom novom groblju!
Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA
JELICA: Göttlіch, ah! Ѕehr göttlich! MARKO: Hm! Što su ti sadanje devojke — dva posla rade! JELICA: Ah, tatice, škoda, škoda što ne znate nemecki! MARKO: Moja ćerko, zato sam te i poslao u Beč da ti naučiš, kad ja nisam mogo.
JELICA: Ah, švermovati je to što u Beču kažu švermeraj. Koliko sam puta ja švermovala, ne mogu vam iskazati, ljubeznn tatice. MARKO: Ali šta je to švermovati? JELICA: Ta kažem vam, to je švermeraj.
Tako je Amalija švermovala za Morom, kad sam Šilera čitala; o, taj vam piše! Kad bi samo njega čitali, slatki tatice, kosa bi vam rasla: kako je Karl Mor Amaliju ubio — to je bilo srce! Pak je baš svojim degnom ubio.
MARKO: Kaži ti meni zašto čitaš te knjige? JELICA: O, tatice, kako ne bi kad po Beču prve frajle i najveće dame čitaju.
MARKO: Zato ti srpski tako govoriš. JELICA: O, molim vas, tatice, u Beču se retko čuje srpski; sve nemecki i francuski. To su vam jezici! Kad govore, mislite med im teče iz usti.
Ja jednako žalim što me niste dali da i francuski učim. MARKO: A s kim bi ovde govorila? JELICA: O, molim vas, tatice, imala bi ja dosta hasne od toga. Kakvi romana oni imadu!
MARKO: Šta bi se pomogla time? JELICA: O, tatice, mlogo; jer govoriti po modi, unterhaltovati se s najvećom gospodom, štelovati se i znati šta je bon-ton, to se sve iz
— O, tatice, taj negliže da vidite! Tek u polak dvanaest obuku se paradno, pak ili s knjigom sede kod pendžera, gledajući kako prolaz
MARKO: Ako to nije ludo, onda ne znam šta je. JELICA: Ju, tatice, nemojte tako govoriti, jer će vam se u Beču smejati svi kao najvećem prostaku.
Kamo sreće da se i mi tako uredimo! MARKO: A zar bi ti htela tako živiti? JELICA: Ja ne znam koja ne bi htela. Ah, tatice, po modi živiti, nobl živiti, to vam je Genuѕѕ. MARKO: Moja ćerko, ja vidim da je tebi Beč sasvim obrnuo mozak.
JELICA: Ah, tatice, vi jošt ne znate šta je ljubov. Drugo je prosto i paorski ljubiti, a drugo je ljubiti bečki i po knjiški.
Drugo je prosto i paorski ljubiti, a drugo je ljubiti bečki i po knjiški. Ono je ljubov, ljubezni tatice, kad se koji kralj u kakvu princesu zaljubi!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Veseli kengur po vrtu skače kao iz topa hitro i pravo, a mali sin mu iz džepa viri i glasno viče: „Tatice bravo!“ Čudom se čude neuka deca: „Pogledaj, mama, velikog zeca!
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
to ma- | teri činiti radost i sreću, mazeći se oko oca, počela bi da odriče i da se pravda: — Nije, efendijice, nije, tatice! Nije, živ mi ti! On, uzimajući je u naručja, nosio bi je sobom, gore, u onu njegovu sobu.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Ja mu prilazim, uzimam opuštenu ruku, gledam ga pravo u oči. „Tatice“, kažem, „dobri tatice, kako ti je? Je li, kako ti je?“ On udešava strašno mučenički izraz i kašlje, kašlje.
Ja mu prilazim, uzimam opuštenu ruku, gledam ga pravo u oči. „Tatice“, kažem, „dobri tatice, kako ti je? Je li, kako ti je?“ On udešava strašno mučenički izraz i kašlje, kašlje. „Gotovo je, tu sam.
“ On je već vrisnuo, previja se kao crvić, očajno pruža ručice prema meni dok se ja izmičem, preklinje me, moli: „Tatice, tatice, tatice, mili tatice, ne dam te, ne dam, nećeš umreti“, i grli me, steže, pritiskuje na svoja mala prsa, na
On je već vrisnuo, previja se kao crvić, očajno pruža ručice prema meni dok se ja izmičem, preklinje me, moli: „Tatice, tatice, tatice, mili tatice, ne dam te, ne dam, nećeš umreti“, i grli me, steže, pritiskuje na svoja mala prsa, na kojima je
vrisnuo, previja se kao crvić, očajno pruža ručice prema meni dok se ja izmičem, preklinje me, moli: „Tatice, tatice, tatice, mili tatice, ne dam te, ne dam, nećeš umreti“, i grli me, steže, pritiskuje na svoja mala prsa, na kojima je bela
se kao crvić, očajno pruža ručice prema meni dok se ja izmičem, preklinje me, moli: „Tatice, tatice, tatice, mili tatice, ne dam te, ne dam, nećeš umreti“, i grli me, steže, pritiskuje na svoja mala prsa, na kojima je bela košuljica već sva
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
ne spava mu se, dobio je dva pisma iz Londona; Isak piše ocu: — Mama mi je sve kazala; nije to za mene ništa strašno; tatice, moraš odmah da se vratiš u London, tvojoj kući i tvom poslu, koji bez tebe ne napreduje dobro.