Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Batali, kmete, bogati! — dočeka ga čiča Mirko. — Bilo pa prošlo! Što to zapodireš? — Taja kažem samo... — poče kmet. — O kani se, more! — prihvati Đilas. — Živi se ljudi kašto i sporečkaju, pa i pobiju...
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
– Ja, eto. — I to ti on učini? – On. — Znala sam. Čim je taja kazao da su našli kesu, pomislila sam da je samo on mogao zakopati... — A šta veli taja? — Ništa.
– On. — Znala sam. Čim je taja kazao da su našli kesu, pomislila sam da je samo on mogao zakopati... — A šta veli taja? — Ništa. — Misli li i on da sam lopov? — Misli. – A ti? — Ja ne mislim.
Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
KNjIŽEVNOSTI Borisav Stanković BOŽJI LjUDI Sadržaj I ZADUŠNICA 2 II MANASIJE 5 III LjUBA I NAZA 7 IV TAJA 12 V MITKA 17 VI BEKČE 20 VII 22 VIII BILjARICA 23 IX PARAPUTA 25 H JOVAN 27 XI MENKO 28 XII COPA 29 XIII
Tu Menko, Taja, Naza, Stevan, Ljuba... Svi oni. I, s obe strane ulaza, lepo poređani. Neki umiveni, zakrpljeni, s velikim torbama,
Ko zna? I gegajući, blatnjav, produži put jednako skupljajući se ispod one svoje ponjave i masne košulje. IV TAJA Od svih prosjaka on je bio najlepše obučen. Kao da je bio neki njihov starešina, ili vladika im.
— Žene davav, Taja buta! — gunđao bi on stenjući i navlačeći na sebe ta odela. A ostalo, što ne bi mogao da obuče, krio bi po uglovima te
— cvilela bi ona tako po čitave sate bežeći i vrteći se u kovitlac od straha. Pa, samo da bi je Taja k sebi pustio, da ne bi sama napolju noćevala, ona ga je slušala, dvorila... Sve mu činila, što god je on hteo.
Čak mu je i jelo gotovila. I tako oni dvoje počeli su da žive mirno, lepo. Naročito Taja, hranjen i dobro negovan od Vejke. Bilo mu je dobro. Više nije gunđao, a još manje kao pre onako halapljivo jeo, žderao...
Vejka ga je zvala „čičom“ i uvek noseći njegove torbe, išla za njim, da mu je na ruci, da umesto njega, kad Taja ili ne može, ili neće, mrzi 1 ulav — šenut, uzet ga da preko grobova ode do neke žene, ona umesto njega ode, otrči i
Ona poče oko Taje obletati, a i Taja oko nje. Ali ipak Vejka se nije nadala da će Taja toliko nju, Vejku, da omrzne i otera je, da joj ne dâ da spava u
Ona poče oko Taje obletati, a i Taja oko nje. Ali ipak Vejka se nije nadala da će Taja toliko nju, Vejku, da omrzne i otera je, da joj ne dâ da spava u njegovoj sobi. Jednog dana prosili su...
Jednog dana prosili su... Taja kao uvek, a sad još boli, očišćen i iskrpljen od Vejke, sedeo je u sredi na prvom mestu.
— Pa ima si... — branila je Taju od njenih darova i još više iz torbe davala je Taji. Taja je sve jeo. Ali više od varošanke, nego od svoga i Vejkinog. tom prošenje prošlo. Groblje se ispraznilo.
Vejka, skupila torbe, uvezala ih i kao osećajući nešto, počela s trepetom da iščekuje kad će Taja da se digne i po običaju kao uvek on i Vejka odu kući u onu, poznatu sobicu Tajinu, iza klisarnice.
Radičević, Branko - PESME
Eto, braćo, što vam dugo taja, Eto, braćo, pesme bez svršetka, Eto, braćo, dva-tri uzdisaja, Eto, braćo, do dva, do tri cvetka, Tedo vama da
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Evo me već i na obali reke Taja koja sa tri strane obgrljava Toledo. Udišem vazduh, osvežen talasima te krivudave reke i posmatram izdaleka varoš
Ovde, na obalama Taja, dodiruju se, možda samo još danas, dva zasebna sveta, muhamedanski Istok i hrišćanski Zapad. Onaj potonji smeniće
Idem do njega. Na kraju ove široke ulice leži kraljevski dvorac, a njegovi perivoji spuštaju se nadole, do same obale Taja. Onamo jure svi ovi vitezovi na megdan junački da, kopljem i mačem, osvoje srce svoje obožavane.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
— Živa mi nana, ne znam si, Vaske. — Ama razbira se ubavo na šta prilega taja pesna! — veli Vaska. — Neje, demek, Zona žalna što je Evrejka, veće to se za drugo ništo razbira..