Upotreba reči teškom u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

— Sad će ga provesti — veli uča žalostivim glasom. — Eno ga! — dodade Sremac. I dva pandura pratiše u teškom gvožđu okovanog Milisava. Za tri meseca mučenja kao da je ostareo.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

»Juf! Eno onog ludaka još tu! Eno uvali se!...« Pupavac s teškom mukom izgambulja iz rupe. Ostade mu jedna cipela na dnu uglibljena.

Dučić, Jovan - PESME

TIŠINA Zaboravljen predeo u proplanku dugom, Obale pod teškom tišinom i travom. Tu večernje vode huje tihom tugom, A žalosne vrbe šume zaboravom.

Međ nasipima vrtlog huči; I kao gromka obest džina, Pod teškom stenom što se muči, Iz grotla stignu glasi mlina. Na bregu iznad mokrog krša Prvi zrak sunčev tek se rodi, I

I, kao sivi list topole, Eva zadrhta. ČOVEK Na pjedestalu sedi majka od bronze i doji sina svojom teškom mrkom dojkom. Oseća se kako železno mleko struji i ulazi u detinje telo od metala, i kako dete raste i buja silno.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

I kapetan Tanasije već treći put uzamance dolazi čak s pozicije na lađu, s teškom mukom izmoljavajući dopuštenje od komandanta, jer mu se sve činjaše da ga danas neće prevariti slutnja.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

najpre je išla Kredla sa tortom, za njom Betika sa velikim štajerskim ambrelom, a za njima krivonogi Sepl sa teškom lulekanjom i sa otromboljenom donjom usnom.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Onda tu ona i siđe, a tog trenutka onaj kupe čudno ožive, jer se sve u onom teškom položaju izmeni. Sav onaj izraz užasa najedanput iščeze, i na samom licu one nesrećne majke isečenog oficira, vidljivo

Afrika

Ceo dan horizont je pokriven teškom mlečnom zaparom kroz koju se sunce sliva kao rastopljeno olovo. More, koje je inače toliko precizno po svojim ivicama,

Žena radi za čoveka a čovek je traži samo kad treba da je ponova načini teškom; ona je teška skoro bez prestanka, a za to vreme ni ne sme da ide s njom.

Niski krovovi na malim koljima, pokriveni teškom slamom. Pod njima derani duvaju mehovima, razvlačeći ih kao testo, u ono malo žara na sredini.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Pavle je zapazio, brzo, njeno duguljasto, lepo, bledo, lice sa visokim čelom, i nosom malo prćastim kao u devojčice, teškom kosom, punom kovrdža, a očima krupnim, tamnim. Lice u prvi mah vrlo ozbiljno, skoro tužno.

Kad se udavala, bila je to visoka, stasita, devojka, sa teškom, tamnom, kosom, oko glave, koja joj je spadala za vrat. Kurjuci su joj imali boju crnih zmija.

Da se pojavi na egzercirištu u Temišvaru, mesto da kreće u Rosiju? Stajao je kao u nekom teškom snu. Ali se trže i saže, da dohvati svoj trikorn. Zatim pogleda u lice Kajzerlingu i reče drsko: Slušaju!

U strahu da mu žena ne umre, na teškom porođaju, Petar nije mogao da je gleda, kako se muči, nego je vikao da Bog da umro on, a ona nek mu živi.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

MILE: Ti bi odista bila u teškom položaju kad bi sve to bilo istina. RINA: Morala bih mu se vratiti; zamisli, morala bih mu se vratiti.

SPASOJE: E, to je već u pitanju. PAVLE: Onda ste vi odista u teškom položaju, jer to vam se može desiti. SPASOJE: Šta mi se može desiti?

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

kiša već počeli da padaju cvetići, ni svet koji beše zakrčio ulice i napunio prozore, diveći mu se, njegovom ogromnom, teškom konju, njegovim raspevanim oficirima, što su bili isukali sablje i nosili ih gole preko kolena, odeveni u čudnovato

Vuk Isakovič beše sebi podigao kolibu od vrbovog pruća i trske, kraj jednog dubokog, tek iskopanog jarka, u kom behu, teškom mukom, smestili dva topa.

prvo strogo opštežitije, ostavivši se raspojasanog života po kolibama, o tome Aranđel Isakovič, ni docnije, u svom teškom, staračkom životu, kad je postao strahovita i čuvena tvrdica, pseće duše, nije govorio.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Sve to čini zagonetku neprovidnom i teškom za rešavanje. Zagonetke kao govorne tvorevine veoma su stare, što se vidi po njihovom arhaičnom jeziku, ostacima

To veoma rečito potvrđuje i sâm naziv za suprugu (domaćinovu ženu) — „stopanica“, tj. žena koja sledi muža u stopu. O teškom položaju žene Vuk piše: „Kod sviju Srba žene su jako potčinjene muževima, a u Crnoj Gori drže ih gotovo kao robinje.

odrastanja, kultura mora da pruži podršku detetu (sistemom socijalizacijskih postupaka i obredima prelaza) na njegovom teškom putu ka zrelosti, posebno u onim graničnim prekretnim tačkama u sazrevanju, kada postoji povećana opasnost da se dete

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

mladu ženu u jeftinoj haljini u bestelesni prizor savršene sreće, senčila joj sanjivošću mačkaste zenice, činila kosu teškom poput zlatnog slapa, pretvarala je u znak za davno izgubljenu, pa nanovo pronađenu ljubav iz prelaznih dana mladosti, pa

Matavulj, Simo - USKOK

Hvala neka je milostivom bogu, što učini da me ti udesiš na mome teškom putu! Vjeruj da ja u svojoj zemlji nijesam učinio ništa sramotno, sa čega bi ljaga ostala na meni, sa čega ne bih bio

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

u bračnom životu, rđavo prošavši u činovničkoj karijeri, odbačen u jedno malo mesto gde ga niko nije razumevao, u teškom dobu posle ugušene bune, u poslednjim godinama i u materijalnoj nevolji, naročito bolestan — on nije mogao gledati

depresije duhova, i u književnosti su se najviše čuli glasovi klonulosti i obeshrabrenosti, i pisci su bili u jednom teškom i mračnom raspoloženju.

« Pesnik je za njega »kabinetski radnik i učeni zanatlija na teškom poslu rime i ritma...« »Sve je do toga kako se nešto reče...

Milićević, Vuk - Bespuće

ljubavlju, osjećajući jednom strašnom boli njegovu ranu, preživljavajući stotinu puta njegovu smrt, umirući zajedno s njim teškom i mučnom smrću, očajavajući što nije jača od nje i što se to desilo tako daleko, tako daleko.

razliježu kavge nad stopom preorane zemlje: on razumije onu ludu, očajnu ljubav prema zemlji, nad kojom seljak, ogrezao u teškom znoju, satire svoj život i svoju snagu; boči se i nosi s njom, - u borbi koja zamara, razdire ruke, otkida nokte i

od hoda koliko od razgovora, od vreve, od rada koji je vidio; bilo je neizmjerno mnogo umora u onome jednolikom, teškom i potmulom udaranju batova i u čestim eksplozijama.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Osvitalo je neko goropadno i ljuto jutro s teškom rosom, pa starac krenu bos da ne bi raskvasio opanke oputnjaše. Pretražio je tako sve zavučene okuke, tukove i gušćake

— Eto ti, gotovo! Prisilno naoružan teškom granatom, kalajdžija odjednom oseti da ovo između njega i Rožljike više nije šala, prvi put nije šala, i da se nešto

medresu, a? Ej, teško meni. Hajd ovamo u ćošak, da ti pokažem kako se kreše šibica. Teškom rukom delija kreše i lomi šibice, a Mikan ga gleda zlovoljno i gunđa: — Vala, Đukane, da nijesi skojevac i bombaš, ja

Ratnik pojede svoj dio krompira pažljivo, natenane, pljusnu dlan o dlan, zagrli nenu preko uzanih ramena svojom teškom ručerdom i veselo guknu: — E, majčice rođena, sad mi se malo odmakni od ove moje pucaljke, valja meni na posao.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

I to prilično. Na kraju krajeva, ne možeš ni da mu zameriš. Kad te je aga vratio, brat ti se našao u teškom položaju. Ne samo u teškom, nego i delikatnom. Okrnjen mu je ugled, kako će onda moći da prosperira?

Na kraju krajeva, ne možeš ni da mu zameriš. Kad te je aga vratio, brat ti se našao u teškom položaju. Ne samo u teškom, nego i delikatnom. Okrnjen mu je ugled, kako će onda moći da prosperira? Moro je igrati na neku jaču kartu.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

drugove kako se vuku po ulici tamo-amo, hvaleći se kolačima i novcem što su dobili, — odmah i ja otišao tamo, i onda s teškom mukom da bi me ona našla i u drugoj mahali, a kamo li u našoj. Zato tada ni iz sobe ne izlazim.

A taj je život bio: Ita. Ali, uvek tada kao kazna, usred toga, u tom slatkom, teškom snu o Iti, pojavio bi se on, pokojnik. Ništa ne govori.

Kostić, Laza - PESME

Ne budite ga, smilujte se na nj! provoditi ga mante po voli za teškom školom vakaciju tu! — Onomad bi, dokolan nađoh se, razmišljat stadoh što da započnem? da čitam što? da pišem što?

Pa odmaraj se, dokolan si sad! — Ne budite ga, smilujte se na nj! Provoditi ga mante po voli za teškom školom vakaciju tu! Sprovedimo mu samo bisage do male one lađe zemljane!

ljubazni znaci božje ljubavi. ljubaznim licem na breg se smeše, a ravno polje, studeni breže, milotom teškom već obamreše, milotom teškom zaspaše veće, pokrivaju se odorom belom, pokrovom snežnim, zimnjim odelom, dok opet božji

ljubaznim licem na breg se smeše, a ravno polje, studeni breže, milotom teškom već obamreše, milotom teškom zaspaše veće, pokrivaju se odorom belom, pokrovom snežnim, zimnjim odelom, dok opet božji žešći smehutak ne stopi sa

rukom krije ponos-čelo i povije, osećaja sakrit nije iz osmejka što se smije, što s' iz otih divskih grudi u nadimu teškom budi, što iz kreta svakog bije, iz obilnih što se vlasi od potresa tajne stras'i u raspletnih bujnih

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

mu onda odgovori da ga moli neka mu ovih sto dukata na sačuvanje kod sebe ostavi, dok kući pođe, „koje sam — veli — sa teškom mukom zaslužio, pa što bude pravo daću ti za čuvanje“.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Mislim, viđate ga svaki dan kako natuca nešto o teškom stanju seljaka i srpskim realistima, ili kako pada na glavu kada preskačemo onog idiotskog konja.

u modi, pa ih nema, nema, nema i nema iz one zamračene gajbe, i detetu se odjedanput čini uzaludan čitav život, ona, teškom mukom iskamčena večernja haljina, ono perje, dugo očekivana noć provoda, sve, dok opaljuje čaming u nekom budžaku i žvaće

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Tamo i oblak ide planinom ogrnut, kaže, teškom slaninom. A Žuća, opet, saznao davno kako je tamo zabranjen post, povazdan, kaže, jede se slavno, i u snu glođeš

U ratu, opet, isti je bio, ko da smo večno osnovci đaci, u teškom trenu, pred mitraljezom, svojim se telom preda me baci.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

pada kao malj po poslednjoj gramatici slikama lagano vratove delju u dugoj bici preostaje oštri profil Monomaha i u teškom zlatu lik bogosiromaha ikonoklasti sad sa suvom lađom oru oreole i viču Osana Osana suštini!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Za nama naiđe još jedan pešački puk i oficiri s teškom mukom zadržavaju vojnike da se ne raziđu po rovovima. Poneki su se ipak iskradali, i posle se hvalili novim cokulama.

Šljapkaju vojnici po vlažnoj zemlji, mokri i prozebli... Niko vatru ne sme da založi. Sedimo tako i ćutimo pred teškom neizvesnošću... Duša se zgrčila od studeni i zlokobnih slutnja.

Ali haubica je ćutala. Sa teškom slutnjom očekivali smo sutrašnji dan. Ljudska klanica nastavila je dalji rad tačno u sedam časova, dvadeset četvrtog

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Ljubicu odjednom, pospe ovih zloslutih reči Veljinih o teškom učiteljskom životu, obuze neka plašnja, u dušu se uvuče neka sumornost, i ona zadrhta.

— Dužnost, zakletva vernosti mužu, pravila morala... O, teško onom, ko bi samo pokušao pomutiti joj sreću, teškom mukom stečenu, davno očekivanu !...

jadnik, namučen, ozlojeđen na ceo svet, salomljen i smrvljen pod teškim i dugotrajnim udarcima sudbine, izmučen i teškom bolešću i Ljubičinim nehatom, oslobodi se odjednom sviju muka, zbaci sa sebe stradanje i patnju i ode sa ovoga sveta.

jasno vidi... »O, ala mi je dobro ! «... veli ovo, smežurano i ispijeno teškom bolešću, lice. Ni tuge, ni žalosti, ni žudnje, ni patnje i stradanja, ni prekora, ni radosti... ničega, ničega!...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Bile su lepe, mnogo lepše nego što se misli, u gradu. Tek posle udadbe, pri teškom radu, i pobačaju, ta lepota se gubila brzo i pretvarala te lepe devojke u pogrbljenu, jetku, sasušenu, ženu.

Da se ja i čitalac razumemo. Ja to ne kažem zato što se bila odala tom teškom zanatu – nedostojnom žene – nego prosto konstatujem fakta, a čitalac će videti zašto.

od vrtoglavice, pognuo sam glavu od ovog silnog gvožđa ispod sebe gorostasnog i ogromnog kao brda, pred onom dalekom, teškom, modrom prugom što je tekla oko vidika, i gde je svemu bilo kraj.

Vetar talasa more, Valovi liče gori. Nemoćno, teškom mukom se Sa njima lađa bori. Prešla je bura; More pokoja nađe. A pena talasa grli Poslednji deo lađe. 1908.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Sa strahom, s teškom slutnjom u grudi Zabrinut narod luta i bludi Po ulicama, Tiska se, vrvi Okolo Hrama Al ne na prinos pashalne krvi Već

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Sve sija srećom. Samo lice malog mačenceta prešlo u konvulsivno stanje. Iskrivljeno, nagrđeno pakosnom zlobom, teškom tugom, samoćom... Nema ni suza. Bar da one poteku!...

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

a sada i već svoje kuće da se nagleda, da je dobro zapamti, da je svu onako u naokolo, sa komšilukom i sa onom njihovom teškom kapijom, unese u mozak. Zato je posle dugog stajanja pošao i uputio se, pored česme, naniže, gde su bile bašte i njive.

je imao sestru, i to jedinu, koju je, hoteći da je poštedi da se ne bi udala za kakvog njihovoga seljaka i bila izložena teškom seljačkom i planinskom životu, odvojio i ostavio kod kuće. I čak poslao je da i ona uči u manastiru.

Vide kako on iza vrata, gde je bio mrak, i gde su im stajali oni sanduci, ne rukama ili ključem, već teškom i okovanom potpeticom od čizme, sa mamuzom, gazi i skida katanac.

| stojeći nasred kujne, sekao celu kujnu i oštro se od tepsija i sahanâ, poređanih po polici, ocrtavao — posrćući, s teškom glavom, koju je osećala da već jedva nosi, ode i pade opet u ono svoje sopče, koje joj se učini sad već toliko crno,

Pandurović, Sima - PESME

JOŠ MALO... Ležiš, k’o srećna zbog kratka rastanka S teškom javom ropstva i sveopšte bede, Kad se jasno vidi šta sve stvari vrede, I kad smo sna željni, moja mila Branka.

PREDVEČERNjI PUT Dugo smo na teškom putu, verna. Samo, Mi još svome svetlom cilju koračamo. Neosetno, tiho, kroz aleje néme, Sad nas prate senke dve:

Učitelj, pesnik, prosvetitelj svome Narodu, on je provodio dane U burnom, teškom, zlom vremenu tome U radu, s verom iz mladosti râne, Usred mučnih dana i borbena jêka.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Kad je to narodu bilo dozlogrdilo, on se dogovori da tom teškom nametu jednom učini kraj, i to na taj način što je seme pre setve krišom obareno.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” Devojka izbira najteži, pa odnese. Kad ga donese kući, brže i ona i maćija otvore ga da vide silno blago u onako teškom sanduku. Kad se nadvire nad sanduk, a dve guje iskoče iz njega pa jedna mater a jedna kćer za oči, te im ispiju oči.

Svatovi ih puste. Pošto vuk s teškom mukom iznese lisicu na tavan, koji je bio od ljese, ona onda otvori sve jame vuku, i izlije se sva voda iz njega te

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Pođem, dakle, u Beč. Ovde, opet po mojem običaju, počnem lekcije davati. Ovi sam prvi red u životu u teškom dugu bio. Tipografčika jošt nisam bio sasvim isplatio, neke knjige nemecke nakupovao, i trošak do Beča, — natrpa se

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

A otkud oni galijoti znadu nadimke ćaći, materi i ostalima? Da im to nije Stipan kazâ? Zar je Stipan galijot? S tom teškom sumnjom Bakonja prekloni glavu i zaspa na klupi. Nakon pola časa probudi ga vrdanje u fratarskoj trpezariji.

Ćosić, Dobrica - KORENI

— Prošla je vojska, konjanici. U ovo doba ne idu oni zabadava. Đorđu glava ponovo klonu na sto, i sto zakrcka pod teškom gomilom uvek istih noći i istog kreveta, mučilišta onog orahovog; pred svadbu ga je Aćim dovukao iz Palanke, za nju i

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Ne! S teškom kotvom ne srljaj duboko, Ranjeno srce drukčije nam zbori! Niti u pustoš puštaj žudno oko, Da te nespokoj za saznanjem

J. Dučić LXXXIX TIŠINA Zaboravljen predeo u proplanku dugom, Obale pod teškom tišinom i travom. Tu večernje vode huje tihom tugom, A žalosne vrbe šume zaboravom.

Putuju oblaci u nemom blistanju; A vazduh bez glasa, bez zvuka, bez java. Ćarlija čempres, i miriše trava; Noć teškom kupom zlato sipa na nju...

Sa strahom, s teškom slutnjom u grudi, Zabrinut narod luta i bludi Po ulicama; Tiska se, vrvi Okolo hrama; Al' ne na prinos pashalne

U grlu glas mi treperi i grca! K'o vrelo gvožđe duša mi se kali U ognju krvi, i suzi što vrca! „I evo Ti se teškom kletvom kunem; Zvezdanim plavim nebom nada sobom, I zemljom, gde ću mrtav sam da trunem, Životom svojim zemaljskim, i

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

dosta uglednom kućom koja je, sa svojim debelim kamenim zidovima, gvozdenim rešetkama na malim prozorima i svojom teškom okovanom kapijom, ličila na mali gradić, zastade Mardohaj, obazre se na sve strane, izvuče iz džepa velik ključ, otključa

Iz Berlina doneo je manuskript svog naučnog dela i teškom mukom našao mu izdavača. Otkada je to delo izašlo iz štampe, leži, nepročitano, na njegovom stolu“.

Do sada je dvanaest puta pao u vodu i bio u opasnosti da se udavi; njegovi ribari su ga s teškom mukom izvukli iz vode, koji put i ledene.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Kao u teškom snu vazduh zastao, zanemeo, zamro. Sve je u grobnom ćutanju, čekalo sunce: da se pojavi, da oživi, da ohrabri, da otkrav

Glava mi se zanosila sve više i više i, postepeno, sasvim se izgubih u onom teškom zanosu pred najčvršćim snom koji tek što me nije savladao.

neko slavlje, izmisli tek ma šta bilo, to oni jadni i blesavi deputirci, otud iz naroda, pone si i potroši svu onu, s teškom mukom ušteđenu i zleudu crkavicu.

Na tom teškom putu preko Albanskih Alpa, u najvećoj oskudici, delio je on poslednje okorelo parče svoga ,hleba sa svojim drugom Vitomi

na sve ovo gonila me je napred i ja sam zaboravljao na muke svojih vojnika, koji sa oruđem na leđima i natovareni teškom opremom, vodeći jadne i iznemogle konje, gacahu po blatu, ne znajući ni sami kuda idu, jer sam ja izmicao napred.

A kad smo ga sa teškom mukom savladali, umirili i rasanili i kad je potpuno došao k sebi, on nam, nešto stidljivo, ispriča ovaj svoj baš

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— A ti čekaj tu, pa trpi. Ako izdaš, čeka te konopac ili otrov; ako ne izdaš, čeka te duga robija u teškom okovu i sva ona čuda i muke, o kojima sam ti pričao.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Svatovi ih puste. Pošto vuk s teškom mukom iznese lisicu na tavan, koji je bio od ljese, ona onda otvori sve jame vuku, i izlije se sva voda iz njega te

Petković, Vladislav Dis - PESME

CVETOVI SLAVE Oni spavaju svi do jednog, redom, U plitkom grobu, neskrštenih ruku, Bez svog pokrova i pod teškom bedom, I trunu mirno kao u sanduku.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Povrh svega, jedan iznenadni nalet vetra prevrnuo mi je čamac i ja sam teškom mukom stigao u Lucern kasno uveče. Vlasnik hotela primetio je da sam kaljav i mokar, ali me ništa nije pitao, verovatno

Povrh svega, jedan iznenadni nalet vetra prevrnuo mi je čamac i ja sam teškom mukom stigao u Lucern kasno uveče. Vlasnik hotela primetio je da sam kaljav i mokar, ali me ništa nije pitao, verovatno

Njegov nacionalni ponos bio je, očigledno, povređen. Duboko sam zažalio zbog toga. Teškom mukom uspeo sam da to nekako zagladim.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Zatim sede na zemlju, izu se i pređe preko vode. Nazva boga tuđoj deci i, pomilovavši ih svojom teškom rukom po glavi, sede između njih uz vatru.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

a sada i već svoje kuće da se nagleda, da je dobro zapamti, da je svu onako unaokolo, sa komšilukom i sa onom njihovom teškom kapijom, unese u mozak. Zato je posle dugog stajanja pošao i uputio se, pored česme, naniže, gde su bile bašte i njive.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Ni glasitijega manastira ni Teskobnijega mesta u kraju. U njemu leže mošti Petra Koriškoga, koje su Kolašinci s teškom mukom i kradom preneli iz prizrenskih strana. Ta je svetinja celokupna i kod svega naroda u velikom poštovanju.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ceo dan horizont je pokriven teškom mlečnom zaparom kroz koju se sunce sliva kao rastopljeno olovo. More, koje je inače toliko precizno po svojim ivicama,

Žena radi za čoveka a čovek je traži samo kad treba da je ponova načini teškom; ona je teška skoro bez prestanka, a za to vreme ni ne sme da ide s njom.

Niski krovovi na malim koljima, pokriveni teškom slamom. Pod njima derani duvaju mehovima, razvlačeći ih kao testo, u ono malo žara na sredini.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Vlajko se s teškom mukom pomeri i zapali cigaretu. Čisto s ponosom mi reče: — Vidiš li, sada mogu sam da pušim. — Onda nastavi: — Bilo

Prilazi „Fikusu“ i saopštava mu da umiri potporučnike. „Fikus“ stišava rukom one okolo njega, silazi s teškom mukom sa kreveta, zauzima važan stav i pita: — Molim, ko ste vi.

Pera se sa teškom mukom pridiže. Kosa mu je pala na čelo, a lice mu se opustilo. Povodeći se priđe Fjodoru. — Milo mi je... Sava Savić.

— I jopet živuvajemo! — udari se u grudi Pera „Đevrek“. „Fikus“ mljacnu ustima i, pribirajući misli, s teškom mukom nastavi: —... No, bratja Rusi ostavili svoju rodnuju zemlju po svojej volje... čtobi pomoć nam Sjerbam...

Zagledasmo se bolje... Pera „Đevrek“!... Pritrčali smo mu. A on, sav uvaljan u prašinu, s teškom mukom se pridiže. „Fikus“ ga lupi po ramenu. — Alal ti vera!... Ti „ižlažiš“... kao grogromovnik Ilija iz... oblaka.

Luka prekide ćutanje. — Sila boga ne moli... Da idemo. Komandant nas pogleda. S teškom mukom je savlađivao ono očinsko osećanje koje je gajio prema nama. — Da... jedan od vas mora ići.

Što izazivaš vatru? — Ti si pod mojom moćnom zaštitom. Ni dlaka ne sme da ti „fali“. Dva vojnika su iz jedne rupe s teškom mukom izvlačila ogromnu bombu, koja je na zadnjem kraju imala jedan produžetak kao čep a sa krajnjih oboda bombe pružali

— Da bismo bili komotniji. — Nepotrebno! — jedva izustih, savlađujući s teškom mukom ljutnju. Razumela je. Odmače se i podboči rukama. Gledala me je i smeškala se lukavo. — Hm!

Kao da je hteo da zaguši bol, Dragiša je sada pio konjak iz velikih čaša i već zaplitao jezikom. Ustao je s teškom mukom. — I tako br-braćo, stigoh na poslednje zvono... — Stajao je oborene glave oslanjajući se rukama o sto.

Ružičasta svetlost preli se naskoro i preko nas. Dolina je bila još pokrivena izmaglicom i teškom prašinom. Još četvrt časa samo... Odnekuda iz jaruge pojavi se mlaz magle, i obliznu vrhove Dobrog Polja.

Zemljom je prostrujao novi život. GODINA HILjADU DEVETSTO TRIDESET ŠESTA Auto se s teškom mukom probijao uskom ulicom pored reke Dragora.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

U svome krajnje nezavidnom i teškom položaju naši pesnici predbrankovske epohe teško su se snalazili, još teže odlučivali.

No silam' ljudskim predel je položen. Junaci serpski do toga tekoše Za primer svetu. Sudba črna Šator pred Muratov teškom rukom Na smrt nam vodi kneza i Miloša. Sam Genij plače, gladeći pogreške Dve.

slavuja gusta jata Pesama im slatka nega Prolazeće redom zove, Da pod drvam, međ ružama, Na mirisnim posteljama Teškom telu pokoj love. Izmeđ gora od zapada Dva s’ putnika vide mlada. Oni putem idu skoro.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

se u blizini pred nama, na jednom brežuljku, ukaza vrlo visoka, drvena kuća, pod kojom su se vidjela vrata od podruma s teškom, čeličnom bravom. — Što? — Ne znaš ti, kažem ti, još kakav je to stvor! Možemo i nastradati.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Filozof otkrivaju pogled na humanistička i renesansna kretanja u srpskom književnom životu, sasečena i zatanjena teškom tragedijom gubitka srpske državne samostalnosti i mnogovekovnim robovanjem gospodarima bez kulturnih tradicija.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Niko pogleda praznim pogledom, usne se makoše, i nešto nerazumljivo s teškom mukom istisnuše. — Ha! Jesam li vam rekao? — veli Ilija. — Ostavlja sve mome Radi, a i kome bi nego njemu?

U hodu stizaše ga isprva još pogdjekoji zadocnjeli težak s teškom motikom preko ramena. On bi izmijenio s njime pokoju riječ, dok bi došli do njegove ograde.

I onda požali što ostaje zapuštena, jer su vjernim trudbenicima nezasitni nametnici što nikada ne osjetiše u njezinom teškom zadahu sreću i objavu istinskoga života...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

razumem u vojne stvari, nego je hteo da mi se izjada, a ako je šta i tražio od mene, bila je to uteha u jednom po njega teškom času kad je morao bez mnogo predomišljanja da se opredeli.

Onda su se našla dvojica među okupljenom gomilom kojima je bilo stalo da se istaknu pred gospodaricom u tom teškom času.

Ilić, Vojislav J. - PESME

“ Da, to je doista mučno! Ko svakog s radošću prima, Taj s teškom dosadom, najzad, i leđa okreće svima, Jer ljupka spoljašnost tada pred nama izgubi cenu Kad čovek obmanu pozna i pustoš

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Eno je onde! To je slavna ištarska kapija - poznajem je iz Berlinskog muzeja. Optočena šarenim pocakljenim ciglama, sa teškom dvokrilnom kapijom od medi.

Onda sam tek, sa teškom mukom, uvideo što bi mi inače moralo biti već na prvi pogled očigledno: da dve nedelje pre Vašeg dolaska u Berlin moram

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— I svršavala ga je, da se ceo svet čudio. Poslednje godine i bez muža i s teškom bolešću, sedi celo pre podne u svom „birou”, pravi novac, šalje ga sinu, a on ga tamo u svetu dalje i bolje obrće, i šalje

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Lavež psa probudio je i momka koji je spavao u kujni i ovaj se pojavio na bojištu sa jednom motkom u ruci. Pod tako teškom artilerijskom vatrom posrnula bi i svaka druga, mnogo iskusnija vojska.

smetovima pitanja, ali kad mi dosadi, kad neodvažna strina prevrši svaku meru, prekipe nešto u meni i, da bi je kakvom teškom uvredom ućutkao, ja dreknuh: — Vi ste hipotenuza! — Juh!

To je ono po kome je brak robija; i to: prvih pet godina robovanja u teškom okovu, drugih pet godina u lakom okovu, trećih pet godina robija bez okova, dok četvrtih pet godina osuđenik postaje

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Gr-ru! Ali zašto su mu oči iskolačene, ukočene? S teškom mukom se pridigoh. Telo drhti, te se naslonih na zemljani zid. Gr-rru!... Mnogo dima. Nešto me guši.

Odstupali smo bez borbe sa jednog položaja na drugi. Pri mučnom i teškom povlačenju vojnici su prolazili kroz svoja sela, ostavljajući u njima na milost i nemilost neprijatelju i svoje porodice i

Onako natovareni, maršuju pogureni, ćute i gledaju mračno preda se. A hladna kiša, terana vetrom, bije u lice. S teškom mukom penjemo se uz neki prevoj, prokisli do kože.

Onda se s naporom dižu i teškom mukom oslanjaju na ranjave noge. Okruženi ovako plavetnilom mora i gledajući rumene i snažne mornare u čistim odelima,

Njegov pogled podseća me na neki reflektor iz mračne dubine. On se s teškom mukom nasloni na ruke i jedva progovori: — A, druže... a, odakle? Rekoh mu.

Bolničari dođoše. Prebaciše čaršav i izneše mrtvo telo. Čujem gde govore da je bio artiljerac. S teškom sam se mukom pridigao da pročitam njegovo ime na listi. Pisalo je: „Milutin Janković, rezervni artiljerijski potporučnik.

Sav izmučen od vatre, upalih obraza i ispucalih usnica, pridiže se s teškom mukom poručnik Antić i mutno pogleda ranjenoga druga pored sebe. — Ti si, druže, prebrinuo.

Petrović, Rastko - PESME

moj prijatelj koji žuđaše da me vidi; Pogođen mojom patnjom, sede i plakaše, On, koji negda reče da mi na sreći zavidi, Teškom, studenom vodom tiho me sad umivaše: Nekad smo se, ko dečaci, po istoj rečici gnjurali, A zatim, pod vrbama, za istom

“ VUK III Ne, ne, ne! Ja sam jedini kome je Sunce u snu ležalo na grudima, Pritežalošću teškom svojom unosilo mu u san mučenja, Imađah otvorene vene, zasečene duboko na rukama; Na ključ je bila krv ...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Osobito veliko mesto u neistorijskim pesmama dato je religiji i teškom položaju žene. U prošlosti život je bio veoma mučan.

O teškom položaju žene u prošlosti svedoči i činjenica da su njoj pripisivani najstrašniji zločini koji se mogu zamisliti.

Mnogobrojne protivnike Marko uništava ne samo svojom teškom rukom nego i svojom velikom pameću. On može da bude prek, plah i nagao kao retko ko, ali kao retko ko on ume da bude i

Brza mu je pusta bedevija, šćaše uteć gradu Varadinu; ljuljnu Marko teškom topuzinom, pa je pušta za njim preko polja, udari ga sapom od topuza, pade Vuča u zelenu travu.

Hajduku je muka odoljela, kail bješe izgubiti glavu, pa izide iz ledne tamnice. Udari ga topuzinom teškom, udari ga i dva i tri puta, da se kako ne omisle Turci; pa mi zove Bojičić-Alila: „Oj Turčine, Bojičić-Alile, dovedi

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— reče Lazar Mačak poigravajući se svojom teškom kuburom. — Ni to ne bi bilo loše — potvrdi Jovanče i taman htjede da još nešto novo predloži, kad Žuja, vezana pred

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Jevda polete, ali ne mogade stići Doku, koja je jurila kao vetar. Jevda se vrati u kuću s teškom slutnjom. I naslutila je. Tetka Doka polete odmah pravo u Zamfirov kraj.

i on se, napojen tako iz pehara žuči (iz kojega svaki u životu mora makar malo da gucne), posveti teškom ali svetom žurnalističkom pozivu, — postade borac za istinu, pravdu i slobodu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti