Upotreba reči tijana u književnim delima


Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Ja vas spazih, pa zadrhta’, — Htedoh pitat’, al’ se boja: „Je l’ to Mirko? Je l’ to Sava? Jug, Tijana, Smiljka moja?“ Svi ste zdravi, svi veseli, — A ja čujem rajske trube: Na grudi mi ljuba leti A deca mi ruke ljube.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

I imena su im bila matora: Konstantina se zvala Koda, Sofija Soka, a Tijana Jana. Koda je bila pitomo i plemenito dete, ali ružno dete.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Veli Zuku Čulko barjaktare: „Ne budali, dragi gospodaru! Daleko je Tijana planina: odavde je do mora sinjega ravnih, Zuko, trideset konaka, a uz more tridest i četiri do Tijane, visoke

72 Kostreš i turski junaci u ovoj pesmi nisu istorijski određene ličnosti. Tijana je izmišljena planina. 73 Od Horvata Mato je nepoznata ličnost. Na njemu je kršno odijelo, tj. divno, raskošno odelo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti