Upotreba reči tome u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Behu to po većoj česti crteži iz prošlog ustanka — dosada su svi već upropašćeni; sâm sam tome uzrok, a između njih moralo je i lepih biti. Ja se još nekolicine tih škica sećam.

Bilo je časova kad mi je otac i iz svoga života poneku zanimljivu crticu pripovedao, ali u tome je bio štedljiviji; svaki put je radije govorio o drugovima sa kojima je u mladosti vesele i tužne časove delio.

lepa, nije ni srednje izvedena, ali onome koji je duge dane i noći u mračnim svodovima vlažnih gradova provodio, e, tome srce razdire... Imao sam i ja jednoga druga, brata, i više od brata!

Hodnici u načelstvu behu mermerom patosni, po tome mermeru namešteno beše pet-šest slamarica, ka kojima su špitaljski bolesnici ležali. Siromasi! Ja sam ih video.

— Da, da, dragi prijatelju, — reče ona, — kao što je siromah otac moj u tome tužnom času bola svoga prorekao, tako je i bilo. Beše nekako marta meseca, praznik neki, ne mogu se sada setiti kakvi.

Ja skočim, uplašena, istrčim napolje... Oh, gospodine! Grozna je to slika što sam je u tome času videla. Nikad je ne mogu zaboraviti.

Mislila sam: umreću; ali mi u tome času pritrča odnekuda Aleksa. „Grlice, šta ti je?“ pitaše me tužno osmejkujući se. „Vode!... Samo jednu kap vode!...

svojim uzanim prozorima izdaleka se vide; lice im je belo, okrečeno, ali onaj koji je za njih slušao, ili u njima živeo, tome se srce ledi... Ja sam sva drhtala, misleći na moga Aleksu...

Ja sam sva drhtala, misleći na moga Aleksu... Zar tu, u tim vlažnim zidinama da sahrani svoju lomnu snagu?... Tu, u tome zagušljivome vazduhu da diše i da — izdahne! O, Aleksa, o, ljubavniče moj!... Pa ko će ga pitati da li ga rane bole?...

jedne i s druge strane goleme bukve i rastovi, i danju je tako debela senka da čovek izdalje jedva razlikuje predmete na tome putu.

poneki pas što reži; ali tu se već ničega nismo imali bojati, baš i da se razbude Cigani; iako su u svemu laparavi, u tome bi slučaju ćutali, ako nam ne bi i pomogli, jer oni svaku krađu i otmicu pomažu.

Opraštam se sa ostarelom namigušom, sa oklepanom cenzurom... ...Daj joj, bože, večitoga mira, Jer u tome groblju ima i vampira. Sad, gospo, znate moju tajnu... E, tako je to!

Obradović, Dositej - BASNE

„Nek ćute”, lasno je to reći, ali baba Čava zna i kaže tolike primere kako se je prividilo tome i tome prolazeći noćom pokraj groblja na mesečini, i kako se veštice preobraću u kokoške.

„Nek ćute”, lasno je to reći, ali baba Čava zna i kaže tolike primere kako se je prividilo tome i tome prolazeći noćom pokraj groblja na mesečini, i kako se veštice preobraću u kokoške.

Lisica je tome vesma negodovala, no šta će jedna parama tolikima? Onda ućuti, a kako negde upazi parče mesa u škripcu, doveue tu

Ovi rečma odgovori da nije ništ smotrio, no u isto vreme pokaže im prstom na kolibu. Lovci se tome ne dosete u hitošti, i otrče dalje.

— „Da sam znala, — veli — ne bih se udala”, i: „Ko bi se tome nadao!” — ovo se svaki dan čuje, a malo ko pametniji biva. „Proklet čas kad sam to rekao!

” — „Muči, braše”, odgovori mu drugi pas — „ne govori samo u vetar! Ja tome nimalo nisam kriv, nego naš gospodar, koji me nije naučio truditi se, nego s tuđim trudom hraniti se.

” „Šta to reče, jađan! Lancem za vrat? Dakle načast ti tvoja gospodska hrana, ja se tome nisam naučio.” Naravoučenije Ko bi rad u jednom opštestvu što dobro uživati, potreba mu je i svoje dužnosti

Ćuteći mislili su u sebi: „Nek' je nami dobro ovde, a odund se jošte niko nije došao tužiti da mu je zlo.” No i tome se već ljudi domisliše, pak počinju baš i ovde iziskivati mlogo od onoga kome se daje mlogo.

Vidiš pijana kako se junači da uprav ide, a posrće, — svak se tome smeje. No staru i nemoćnu smejati se što posrće, to je prava ludost i znak zla srca.

padne čovek, prepadne se, skoči na noge, obzire se gledajući jesu li ga mnogi vidl'i i ne samo ne srdi se ako se ko tome smeje, no i sam se sebi smeje kako je pao i zastidio se.

Ko nije kovač, čudi se kako kovači u leto na velikoj vrućini u kovačnici povazdan lupaju. A oni se tome nimalo ne čude. I da to tako biva, to je veliko dobro za opštestvo.

Da su mloge nerazumne, za lepotu svoju, od samih drevnjejših vremena propale i do danas stradaju, tome se nije toliko čuditi.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Može li se to saterati u rovove? Može li to stati pod ove kape? Može li se tome, urlajući, komandovati „Lezi!“ i „Ustani!“, kao što se komanduje nama?

I tu su morunu zaplenili i odneli! Knjige zapalili, morunu odneli! Bolje bi ti bilo da o tome ćutiš! Niko me više neće ućutkati! Ako treba, vikaću i s vešala! Ako treba, govoriću i s koca!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

O svemu tome ja bi’ vam usmeno pripovedao, draga deco moja, ali vi ste mali i ne možete upamtiti, a ja sam star: lako mogu umreti.

vis, čuju vola gde je neobično mlogo puta jedno za drugim riknuo, i odma tu se zaustave i nasele, uverivši se po tome rikanju da tu mora dobra i plodna zemlja biti.

” Seljaci obično mlogo se tome protive, ali to im ništa ne pomagaše: on naturi seljacima po 200—300 groša, pa kaže spa̓iji te mu napravi temesuć i

ne pomagaše: on naturi seljacima po 200—300 groša, pa kaže spa̓iji te mu napravi temesuć i tapiju da su svi seljaci tome i tome agi prodali sve svoje baštine, i tako ti on onda postane čitluk-sajbija, i koliko god spa̓ija uzima od svog

pomagaše: on naturi seljacima po 200—300 groša, pa kaže spa̓iji te mu napravi temesuć i tapiju da su svi seljaci tome i tome agi prodali sve svoje baštine, i tako ti on onda postane čitluk-sajbija, i koliko god spa̓ija uzima od svog sela,

pravi) i opravljao je i pokrivao u donjem gradu kasarne, što je Nemac u ratu popalio; moj otac Aleksa, zbog toga što je tome Hadži-Mustafi mlogu građu za kasarne niza Savu slao, poznavao se i živio s njim dobro, zato ode k njemu i požali mu se na

” — „Hoćemo za Boga i pomagaj” odgovori mu moj otac, i zamoli ga u ime sviju knezova da radi o tome. — „Idite i tajno načinite svaki mizare (prošenija) na cara”, rekne mu Mustafa, „i udarite što više možete imena, i

Vezir je bio janičarski prijatelj i ništa nije znao o tome, i kad vidi da se knezovi ne razilaze iz Beograda, zovne i̓ sebi i rekne im : „Zašto ne odlazite vi da narod

Ni ja vam, posle toliko godina sopstvenog iskustva, ne umem o tome ništa drugo kazati, nego da je cela istina: da ko je god na ovu kapu lajo, on se kajo.

oba stari i ne velike nauke, no što se tiče krstiti i venčati i druge obrede crkvene, to su dobro znali i mene u tome poučavali.

On diktira a ja napišem pismo, ukoliko se opominjem o tome, kako su u Šapcu ostala prikrivena dva zlikovca (janičarina), koji su Ranka kneza šabačkog ubili.

” „Ja temena učinim — pričao mi je o tome moj otac — i počnem da govorim: ,Paša efendum...̓ a on mi priseče reč: ,Ja znam šta vi tražite, vi hoćete da udarim

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Ta ono, gospodine — poče malo tiše Uzlović, a unese se bliže pred kapetana — ne bi još trebalo — biće i tome zemana. Ama, nekako traljavo ide s interesom. Ne plaća na vreme. Prođe iza roka po čitava tri meseca.

Nakiti, bogo moj, što može lepše biti! Kako je Vladimircima i svuda po srezu tome nastala sreća otkako je tako dobar kapetan došao. Kako od onda žito dobro rađa, ovce se blizne, rojevi ne beže.

— Jes', jes', pravo imate — potvrđuje Pupavac. — Vi ćete me već i u tome poučiti kako da se vladam. — S drage volje... Dobro bi bilo da joj najpre ponudite .

— A ja ću vam već to nabaviti. — Ja ću, već koliko bude, dati vam para... — Da, da. Po tome videćete da li vas devojka doista vole i da li će poneti vaš poklon... A ja ću joj kazati već od koga je.

Ja spisujem narodni život... — i tu već razveze putnik pričati: kako je putovao, kako je on tome poslu vešt, kako je to jedan veoma važan, al' težak posao.

Dalje, videše da učitelj nije ismevao činodejstva popova, osem što se smejao njegovoj molitvi od grada, a tome su se smejali svi po selu.

Što se tiče njegovog razumevanja raznih propisa, o tome neki đavolani pričaju ovakav slučaj: Jednom se zapali u obližnjem selu neko seno, šta li.

Otkud noćas u ovo doba? — Imaš budak, učitelju? — Budak?... A šta će ti budak? — upita Nikola čudeći se šta je tome noćas naspelo. — Budak... treba mi. Imaš li?... — Okani se ti, Marjane, noćas budaka... Idi te spavaj, bolje će biti.

Ni Srećko im ne umede ništa kazati. Ne seća se da je baba Mirjana ikad pričala što o tome. Kad već ne mogoše ništa više dokučiti od babe, oni se digoše te odoše.

Ostalo radi sama Miona. Sama okopava, plevi, žanje. Nikad se neće požaliti da joj je teško. Hoće i u tome da joj pomognu. Njoj čisto bude krivo. Obično im odgovori: — Hvala vam! Gde je bilo teže, tu ste mi pomogli.

Što reknu, odelo na njemu — ne bi imao čim ni kišnicu potkaditi. Može biti uzrok je tome bila i neka njegova luda navika: voleo je spavati noću onako obučen; retko bi se kad svukao, kao ostali svet, kad leže

sinor — granica imanja sidžade — mali ćilim na kome se sedi skot — životinja, rđavo čeljade sljedovatelno — prema tome sopra (sofra) — trpeza spareta (šporet) — štednjak sredoteža — sredina struna — kao bolest; pomeren želudac; inače,

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ona vam je kao tuđinka, ne da se svakom poznati!... Ko hoće da zna njene draži i njene lepote, taj mora živeti u njoj. Tome ona otvara svoja nedra i daje svoju miloštu...

Ovda im kaže šta je to „važno”, pa nastavi: — Pa sam razgovarao o tome s popom i Ivanom, i mislimo da bi ovako najbolje bilo... Šta velite vi braćo?... — Pa, dobro, Jovo! - vele starci.

Sad znate šta smo dokonali. Ta odluka, od toga časa, postala je zakon svemu selu. Domaćini se vraćaju kućama i prema tome naređuju svojim mlađima. I kad pogledaš: svi u selu, počev od kmeta do čobanina, znaju zakon!... Živeli su složno.

Ti su Turci prozvani „dahije”. Radili su s planom. To se videlo i po tome što najedanput po svima varošima u Srbiji postaviše svoje ljude, koji u njihovo ime počeše upravljati nahijama (okruzima).

Nije puštao ni zračka svetlosti da padne na dušu njegovu da je osvetli... I mislio je: niko o tome n zna! A osećao je da se mora nekome poveriti; morao je imati nekoga s kim bi mogao o tom govoriti da bi mu duši

Ali mu ne pođe za rukom. Stanko se već nadao tome kolaču. Leva noga, koju Lazar htede podbiti, osta čvrsto pripijena za zemlju...

— reče on. Jurišić mu ispriča. — Ne mogu da budem pametan zašto je to činio!... Nisam ni mislio o tome!... Najedared samo mi mrče svest!... Nisam čuo ni pucnja!... — Znate li gde je udario kuršum? — viknu Šokčanić. — Gde?

Ta, ti nigde zgodnijeg kutka za sebe naći nećeš!... I udariše mu suze, on raširi ruke i pođe da padne u naručja tome blagu ovoga sveta... Dok se, ujednaput, kraj ove lepe slike pojavi i riđe lice Lazarevo.

Pa pobeže krevetu i zaroni glavu u jastuke. Krunija se zabezeknula. Nadala se svemu pre negoli tome. Ali je srce majčino meko. I kad kara, ono blagosilja. Priđe krevetu i uhvati Jelicu za ruku: — Ustani, rano! — reče.

I Stanko sevnu okom. I Katić, i Nogić, i Zeka videše nešto ledeno u tome pogledu. — Ali... — poče Katić. — Nemoj, gazda Simo, o tome pričati!... — preseče ga on.

I Katić, i Nogić, i Zeka videše nešto ledeno u tome pogledu. — Ali... — poče Katić. — Nemoj, gazda Simo, o tome pričati!... — preseče ga on. — Priče će pričati šta sam ja od njih poradio!...

Pre deset dana jedan gola ubi dete u Klenju — pa nikom ništa!... Vlaško pašče ubijeno, ko ti o tome vodi računa? On traži da prenoći s tvojom ženom, a ti ako pogledaš njegovu bulu, pozdravi se sa svojima!...

Dučić, Jovan - PESME

Silan među drugima, on je bio sitan pred sobom... Tada je osetio koliko ima strašnog bola u tome: ne biti kao ostali, a biti ipak samo čovek.

Oko njega su se okupila deca, psi i kokoši. Seoska luda bio je pri tome dočeku, i potrčao u selo da javi dolazak proroka.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

je uvek, kad god je govor o mojoj ženidbi, uzimala tako neki značajan, tajanstven i svečan izraz, kao da je govorila o tome gde su joj stvari i kako da je obuku kad umre.

Baš sam ja, šetajući po hodniku, počeo o tome razmišljati i padati u neki san iz ranog detinjstva, a Joca u taj par iziđe iz jedne sobe i, videvši me u hodniku,

” Pa onaj! Bestraga sve! Nije ni moje srce bačvanska ravnica. Baš neću više nikako o tome da mislim! — Je li, mamo, kako se nosio onaj zlatan pušćul što ga ti još čuvaš u ormanu?

Ja ne znam kako to da vam kažem, kako da opišem, ali je sličnost neobično jaka. Mnogo sam o tome mislio, i sad mi se tek čini da sam tada i na njoj video onaj isti izraz lica, onu istu tišinu duše, ono pouzdanje,

Vazduh, pa zelenilo, pa kretanje, pa... sve to u neku ruku ubrzava optok materije i restituiše organizam... o tome nema sumnje. — O tome nema sumnje! — rekoh i ja, tek da se nešto rekne.

sve to u neku ruku ubrzava optok materije i restituiše organizam... o tome nema sumnje. — O tome nema sumnje! — rekoh i ja, tek da se nešto rekne.

Jest, ali gde sad da ga nađem? A on bi me, čini mi se, razbio i razgalio. Naravno, neću mu ja ništa govoriti o tome što me muči, — što da mi se, može biti, smeje? — ali ćemo bar proćeretati. Sve je to lepo, ali gde je on sad?...

Kaže, jedanput joj kazao: „Jesi čula, ti, razumej srpski što ću ti reći: ako ti meni ciglo jedanput još što o tome prosloviš, ja ću sebi naći kuću, pa se iseliti; a ti ovde popuj kome hoćeš! U-pam-ti do-bro!

Pokri ga ponjavom i ode u kuhinu da priča jetrvama što se zbilo. Ali se nijedna ne obeseli tome glasu. Smejaše se, istina, ali im smeh ne ide od srca. — Nije ona za našu kuću! — Jedna namiguša!

— E, a ti treba da znaš, jer ću ja po tome da sudim, da ti posle ne bude krivo i da ne rekneš ovaj i onaj! — Jok ja! — Dobro! A sad idi dok se ja razmislim!

Već je pop mislio da povede riječ o tome s narodom, ali se opet desi nešto što promijeni naše račune. Te noći dođe u našu okružnu varoš vladika.

Dosta da znate da je naš pop bio najstariji u cijelom okrugu, te da mu je po tome spadala neka osobita počast i zadatak pri pozdravljanju novoga vladike.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

I oba gospodina popa imađahu dosta posla, a prema tome i prihoda, krštavajući novorođenu decu po selu. Malo koji dan da ne dođe gospodin-popi, jednome ili drugome, Arkadija

— Zbog pesme, ni zbog čega drugog! — govorila bi gospođa Ćirinica kad god bi se povela reč o tome. — Ništa drugo, slatka moja. Sad ako sam ja zaslužila crven pojas, to je i gospodin Spira!

kao što se želelo, i molbom da iskreno i bespristrasno ocene kako im se dopada milihprot, torta, štrudla, kuglof i tome podobna testa.

tako ću vam pokazati ako vi mene naučite kako se pravi onaj melšpajz što se zove: Saće od zolje od kvasca, jer ste vi u tome, moram priznati, pravi majstor. A moj popa opet to, pa samo to voli, kao da je, bože me prosti, švapsko dete.

A oni mu samo kažu: »Hoćemo (na primer) tome i tome u Galiciju ili u Talijansku«; pa se onda onaj što naručuje pismo, nasloni preko stola na oba lakta, pa diktuje:

A oni mu samo kažu: »Hoćemo (na primer) tome i tome u Galiciju ili u Talijansku«; pa se onda onaj što naručuje pismo, nasloni preko stola na oba lakta, pa diktuje:

Atresira, na primer, tome i tome katani u Galiciju, ili tome i tome soldatu u Talijansku, a onome veli: „Pa vi sad nemajte brige, nego napun’te

Atresira, na primer, tome i tome katani u Galiciju, ili tome i tome soldatu u Talijansku, a onome veli: „Pa vi sad nemajte brige, nego napun’te još

Atresira, na primer, tome i tome katani u Galiciju, ili tome i tome soldatu u Talijansku, a onome veli: „Pa vi sad nemajte brige, nego napun’te još ovaj bokal za sretna puta ovih

Atresira, na primer, tome i tome katani u Galiciju, ili tome i tome soldatu u Talijansku, a onome veli: „Pa vi sad nemajte brige, nego napun’te još ovaj bokal za sretna puta ovih pet

Tu se zavukla u komšijsku slamu, pa dok nisu krave došle kući, nije smela ni nosa promoliti odande. A u tome se i táta odljutio malo, a i máma se zauzela i umirivala ga spominjući mu iz davnih vremena neke dére i evedre; a tata

kad se najedared trže, jer zasikta stari gusak iza njenih leđa na gosta koji se (posle dužeg pripovedanja pop-Spirinog o tome kako je skinuo sav dug s kuće) već približio, stao i, skinuvši šešir, klanjao joj se. — Klanjam se, gospođice!

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

A odakle je? Čiji je? Niko ne zna. Ako ga o tome upitate. — Otuda, otuda, batke... — Još uplašenije počne da vam se pravda, pokazuje na susedne gore, planine, i

brzom, dokazivajući, kao kad se čovek pobije ili prisustvuje nekoj pogibiji pa odlazeći od nje, prestrašen, priča o tome, dokazuje... Takav, zanesen u tome govoru, svagda se viđao. Nestane ga, i to cele zime.

Takav, zanesen u tome govoru, svagda se viđao. Nestane ga, i to cele zime. Kažu da je tada obično u svome selu i da tamo radi, kao da se

Stanovao je, upravo bio čuvan u kući hadži-Tome. Prvog i najuglednijeg hadžije. Pored toliko slugu, sluškinja i ostalih sirotih žena neke iz rodbine hadžijine, neke iz

Po tome bi se poznavalo da je on hadžija dobre volje kad bi, dolazeći u kuću, ne išao pravo gore, na gornji boj, u svoje odaje, ve

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Jelku još devojkom poznavao, a i ona je sada znala za njegovu naklonost prema Savki, premda Savka još ni pojma o tome nema. Ljubinoj prvoj zabuni bio je uzrok što nije znao kako će ga gospa predusresti. — Dakle, dopada vam se moja Savka?

— Izgleda kao boginja! — Neće ni miraz faliti. — Kanda ste mi iz usta izvukli! Baš sam vas hteo o tome upitati. Kažite mi pravo šta će dati gospodin tata pored frajle Savke?

Kad kući dođe, čeka dva tri dana. Dugo mu je vreme, pa mu nije do čekanja; namerava samom ocu Savkinom o tome pisati. Otac Savkin bio je sveštenik u selu Ž. Ljuba se nakani te ovo pismo ocu Savkinom napiše: Počitajemi gospodine!

— Gospođa Jelka Siridžićka ugovorila je sa mnom da ću dobiti hiljadu forinti pored frajlice Savke. — Ne znam ništa o tome. Popa zove popadiju. — Znaš li ti što o tome kako je naša Jelka udadbu Savkinu ugovorila? — Ne znam ništa.

— Ne znam ništa o tome. Popa zove popadiju. — Znaš li ti što o tome kako je naša Jelka udadbu Savkinu ugovorila? — Ne znam ništa. — E, pa dobro, gospodar-Čekmedžijiću.

Ljuba je dobar bio, ali častoljubiv, pa se na to pismo jako razljutio. Sad mu više frajla Soka ne treba; pa da o tome i samog Redića uveri, napiše mu ovo pismo. Počitajemi gospodar Redić!

Mileva sve uspija. — Vidite, frajla-Mileva, ja se s vama vrlo rado zabavljam. — To mi je milo, a šta je tome uzrok? — Sve što god je na vama. Nije čudo što se zovete Mileusnić, jer tako mile usne nisam nikad vidio.

— A hoće li ona? — Još nije ništa govorila o tome, al’ mislim, kad ja hoću, da hoće i ona. — Pa to bi’ vas mogao odma’ zaprositi, sad je i onako sama u sobi.

Mici je malo žao, boji se da nije berberin skrhao vrat ili nogu, a s druge strane misli se: o tome će se pripovedati što je Marko njoj za ljubav učinio.

Ni više ni manje, samo hiljadu forinata, ne računajući amo dukate, vino, „auspruh” i baklave. Marko nije tome protivan. Šta je to za kuću Alkinu hiljada forinata, samo kad je mir kući povraćen! Povraćena je i Micina tepsija.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Taj plan bio je prost i izvodljiv: svršiti s ispitima i oženiti se. I u tome nije ni bilo kakvih god teškoća: pregrmeo je bio svoje najteže ispite i veridba je nedavno bila obavljena.

od sebe sve one neprijatne uspomene iz prošlih ratova, što su neprestano od nekud navirale, pa je hteo da misli o tome: ima li ama kakve god mogućnosti di sve ovo prođe bez opasnih posledica i šta će biti najzad od tog nesrećnog i

Nesposobna je ona za svakidašnju, sistematsku borbu, eto u tome je stvar, ali spremna je uvek i gotova za trenutnu žrtvu.

Jest, cela je to celcata, istina i sav je ovaj naš čovek ovde dole u tome. Hiljadu puta lakše je njemu poginuti nego regulisati jednu običnu, malu menicu od nekoliko stotina dinara.

A sve bi to trebalo reći tome Jurišiću kad bi on bio kao drugi ljudi i kad bi se čovek njemu mogao poveriti. Razumeo bi on tada, morao bi razumeti šta

oklopljenim, aeroplanima raznim, sumarenima i onim cevima preko 24 kalibra ne vredi ni govoriti, jer se onda o tome nije ni sanjalo.

Srušena crkva u B. postoji još, hvala Bogu, i svaki se o tome može uveriti kad hoće, a cela peta baterija zna da je on na tornju bio osmatrač i otud slao telefonom dragocene

O svemu tome mora imati relacija, a i u Operaciskom Dnevniku sve doslovce mora biti opisano i zabeleženo. I sijaset drugih izmišljoti

Okupe se svi oko karte, piju kafe, puše i larmaju, a on pobija čiode prema tome kako se front gtovija (a on se sve povij a u nazad) i ovako obično počinje da priča: „Kad sam ja pošao sa fronta

Tako rade mnogi vojnici i Hristić je to od njih i čuo kad oko vatre, tamo na frontu, pričaju o tome kako se produžuje bolovanje, a misle da ih niko od starešina ne čuje.

Stvari njegove i novac poslaće se naknadno. — Pa šta da ti kažem... ne znam šta bi radila i ne volim o tome da mi govoriš.

svoje divizije, nego otišao na drugu stranu i negde u tuđem previjalištu dobio prvi zavoj kao i sve ostalo što po tome ima da kaže.

Afrika

Ima nečega poetskog, proletnjeg i strašno sablažnjivog u rumenilu toga jezika, koji jedini na tome tamnom telu objavljuje tajnost i intimnost tog bića.

uzbuđen mojim uzbuđenjem i čežnjom za nepoznatim i prostorima, kao da se tako sami njegovi snovi ostvaruju a ne da je u tome i cela njegova mladost prošla“.

Ja sam svršio u Abidžanu sve svoje poslove i spremio svoje dalje putovanje. Zadržao sam se u tome mestu, tako ružnom, raštrkanom, prašnjavom i besmislenom.

Vidi se da žive već samo po tome što su tako zdrava i svetla. Čim se uđe u savanu menja se i stanovništvo. Sela, koja su bila ugušena između šume i

Međutim zakoni belih o tome ne vode računa; zakoni belih ne znaju da svi ljudi ne vrede podjednako, da život jednoga kaptiva, žene ili deteta vredi

Da bih utvrdio šta je uzrok tome, ja sam pratio njihov razgovor sa najvećim ljubopitstvom. N. je govorio sasvim rasejano, nevezano; teško razvijajući

Švajcarac je spominjao to sa zaprepašćenjem, nekim pomešanim gnušanjem i divljenjem. Oni su govorili o tome jer su očekivali s časa na čas da se ova mlada žena pojavi, a Švajcarac je hteo da zna da li bi on, iako je u društvu

“ Do smrti će o tome pričati a sutra će već razume se biti tam–tama, makar i da oteraju bele duhove. — To vas zabavlja, da ih plešite?

On je isto tako neprestano mogao motriti i da nas koji naš nosač ne ostavi. Ne treba u tome, kao Bril i drugi, videti čak i neki naročiti talenat primitivnih; belac bi životom koji crni vode došao do istih

Belac se straši od revolvera, crnac od zuba. Znate li ko me je tome naučio? Sami crni!“ Istoga dana je u tome već sasvim preterao.

Belac se straši od revolvera, crnac od zuba. Znate li ko me je tome naučio? Sami crni!“ Istoga dana je u tome već sasvim preterao.

prava raskoš i sloboda za zverinje koje svu noću mora da luta oko sela, te je Nebinge gradnju svojih domova morao prema tome podesiti. Njegovi crveni zidovi, krti kao krčazi, grade jedan lavirint prolaza, pristupa, kulica i žitnica.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Te zvezde su, pri opsadi grada, mamile vojske u unakrsnu vatru topova i bile su čuvene po tome. Svaka od tih zvezda bila je i sama, kao neki svet za sebe, a sve, zajedno, kao neko ostrvo.

Garsuli je, međutim, počeo da govori i tumačio je svoj dolazak u Temišvar, kao događaj vrlo važan. Veli, o tome zna i carica.

Oni se, Rascijani, kreću kao bratstva, rođaci, familije, a u tome je opasnost. Kao ovce oni nagrću jedno za drugim, svuda. Sad su naumili da se odsele u Rosiju.

Te vrpce bi visile, pod tronošcem, koji bi se tada pokrio. Igra se sastojala u tome da jedan od igrača ima, dole, da zavuče ruku i cimne jednu vrpcu, na „tri“, Derući se prethodno „jedan, dva, tri“.

Majstorija je bila u tome da se svi igrači razderu, kao da im kožu s leđa deru, a onaj, koji cima, da pogodi, koga je cimnuo.

Njemu je bilo stalo da se legalno pitanje u redu reši, a šta će biti posle, o tome neka Engelshofen lupa glavu. Garsuli je imao naređenje da se reskript iz Beča ima da pročita ljudima, i, na srpskom,

Bila je to neka čudna žalost, neka vrsta sažaljenja. Svi su o tome u porodici Isakoviča znali i svi su joj se, zbog toga, i smejali.

Želeo je da niko, ko je bio prisutan tome, ne može reći da je pošao pognute glave. Dok su mu, kod profoza, skidali mundir, a vezivali ruke, on se priseti da

Nije bio ženskar, i nije mnogo mario za žene. Kad bi se, među husarima, povela reč o tome, uz Đurđevo kikotanje, Pavle nije znao da kaže, čak ni turske reči, kojima su mu njegove Vlajinice, koje je bio kupio iz

Ne otvarajući oči, zavaljen, Petar je hvatao rukom, nasumce, mušice u letu, a pri tome bi mu glava spadala sa direka, na koji se, sedeći, naslanjao.

Samo, u tome nije bilo, nimalo, prezira, a još manje verske mržnje. Pavlova žena prešla je u veru muževljevu, a Petar nije ni tražio

Isakoviči su imali da se raziđu i nestanu. Punctum. Garsuli je o svemu tome poslao svoj izveštaj Ratnom veću, u Beč.

Teodosije - ŽITIJA

Jer sa takvom vatrenošću posle smrti prepodobnoga svoga oca u mestu tome požive, sav pomišlju ka Hristu plenjen, da svaki dan sećanjem na smrt umiraše, a od mnogog i neprestanog posta usahnu mu

A oni izgnani sa igumanom pribegavši ka sve tome kao pristaništu sviju, zamoliše da dobiju milost. Ispričaše sve što se dogodilo s njima.

Jer njegova mnoga pisma i suze roditelja ne mogadoše ga ranije prisiliti da dođe i da ih vidi, a da s njima prebiva — o tome se nije moglo ni govoriti.

I kada se, bednik, veselio, predsedavaše opijajući se na tome mrskom i samotnom sudištu, igrajući i veseleći se. A veselje njegovo smrt beše čovečja.

I tako, svetlo ukrasivši ove ikone zlatnim krunama, kamenjem dragim i biserom, postavi ih u tome manastiru Filokali, koje u čast Boga i na spomen svetoga i do sada stoje na mestu gde behu i postavljene.

A govore i o tome ugarskom kralju da je dobro sačuvao veru pravoslavlja po učenju svetoga, i da je poživeo u pravdi i istinitoj smernosti i

A lice moje neće ti se javiti, jer ne može čovek, videvši lice moje, živ biti“. Na tome kamenu i do sada se poznaje položenje moćne desnice Gospodnje.

moj, rekavši, a prestani da me prisiljavaš da dam ono što mi nije lako dati, jer me i patrijarh i velmože i sav grad u tome sprečavaju.“ I tako obdarivši dovoljno poslanike, otpusti ih.

U tome manastiru carevu beše neki inok, koji se zvao Neofit. Od mnogo godina on beše grbav, i nimalo se nije mogao podignuti.

izvanredne i dobroljubive podvige — dobro je, i veoma korisno i zgodno: na dobro nadmetanje dobroljubive duše, kada se o tome čita, revnošću za dobrodetelj podstiče, isto kao što i ljubitelji ratova ono što se u neznabožačkim spisima nađe napisano

i ljubitelji ratova ono što se u neznabožačkim spisima nađe napisano o mužastvu nekih junaka u drevnim ratovima, sada o tome rado čitaju, i odande se uče da budu usrdni, iskusni i neustrašivi u boju protiv neprijatelja.

Šta se to s tobom na naše oči dešava, koju potajnu misao u srcu svome nosiš i ne govoriš nam o tome?“ A on kao dete bezlobno ne odgovaraše i nasmešiv se ništa ne reče, nego još više na učenje prionu, i češće u crkvi

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Osim toga, u ovoj oblasti više no u ma kojoj drugoj, mnogi su promatrači izloženi tome da preinačavaju fakta, da bi iz njih izvukli neke zaključke; oni često minuciozna i precizna promatranja zamenjuju

Čovek uopšte teži tome da preceni svoje sugrađane, naročito one iz svog rodnog kraja. Ima vrlo veštih promatrača koji opaze samo neke

Ni sami poprečni profili nisu svi podjednako instruktivni. Druga je metoda u tome da se zabeleže razlike između stanovništva zemlje matice i stanovništva zemlje kolonizovanja koja je istoga porekla.

Dosad se nije uspelo da se ove nijanse pohvataju sa dovoljno tačnosti. Možda će se u tome uspeti razvijajući fiziološke i hemijske metode u ispitivanju ljudskog organizma.

Pod ovim imenom on razume svu onu svoju braću, koja ne živi u granicama Srbije i prema tome nemaju potpunu moralnu i intelektualnu slobodu.

Kao da je tome donekle bila uzrok i energija violentnih tipova, koja se na mahove razvija. Takav način razvitka sa zevom gubi se sa

Dinarski seljak pazi na nebeske pojave, na ptičiji let, na zujanje pčela, na životinjske glasove i veruje da po tome može predskazati događaje.

Štiteći tako njihove zemlje i njihova verska osećanja, vojna uprava je našla u tome najbolje sredstvo da ih pridobije i da ih vaspitava u pogledu dinastičkom i vojničkom.

„svijetloga cara“, to što su svi „carski sinovi“, i, što je začudo kod ovih osetljivih Dinaraca, ostajali su pri tome i onda kad im je za sitnice dodeljivana „ljeskova pravda“ (batine).

Iako muslimani, oni smatraju da i dalje pripadaju tome ili tome hrišćanskom plemenu. Ima dosta primera da su čuvajući običaje krvne osvete izvršivali krvnu osvetu nad

Iako muslimani, oni smatraju da i dalje pripadaju tome ili tome hrišćanskom plemenu. Ima dosta primera da su čuvajući običaje krvne osvete izvršivali krvnu osvetu nad muhamedancima

I u tome su verovanju uporni, prave tvrde „bosanske glave“. Ali se inače među njima nailazi na darovite ljude, koji, iako neškolova

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Na tome stolu, kroz dugi niz godina, bilo je popijeno toliko rakije da bi se od nje mogla načiniti jedna dobra kiša za čitavu dr

Mačka ćete poznati po tome što se nalazi u sivom džaku i voli slaninu, sir i ribu, a džak ćete poznati po tome što ne voli ni sir, ni ribu, a u

Mačka ćete poznati po tome što se nalazi u sivom džaku i voli slaninu, sir i ribu, a džak ćete poznati po tome što ne voli ni sir, ni ribu, a u njemu se nalazi jedan šaren mačak.

Sivi džak liči na svaki drugi džak i po tome ćete ga najlakše prepoznati. Može se izvratiti, i onda liči na izvraćeni džak, a kad se ne izvrati, liči potpuno na

Čuvši ovaj tutanj od prezrelih krušaka, jedan stari miš pomoli glavu iz svoje rupe, ali baš u tome trenutku s grane preda nj stresnu mačak Tošo. Miš uplašeno strugnu natrag u rupu i promuca pun jeze: .

da se orosila čitava ledina pred mlinom, bilo je uzdaha da su šumjele sve okolne vrbe i jele, toliko pričanja da o tome i danas brbljaju svrake i vrapci.

Ršumović, Ljubivoje - JOŠ NAM SAMO ALE FALE

Jednoga dana stao je na ob, rešen da više ne živi ko rob. Pa skoči u reku, i već tome sl, a nije znao uopšte da pl. Fotograf stiže, i namesti blend, Zmaj reče i to beše.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

RINA (prestravljena): Ili... ne daj bože, mrtav možda? ANTA: Mrtav? Hm, mrtav! Dobro bi bilo, ali u tome i jeste stvar što nije mrtav. RINA: Ali ko, zaboga, o kome govorite vi? Nemojte me mučiti?

Poginuo je i sahranili ga tamo na frontu. Ona je dobila i zvanično izvešće da je poginuo i, prema tome, bila je udovica. Kao takva, dakle: kao autentična udovica, ona se preudala za nekog konduktera.

RINA: Ah, to ne, ne bih želela uznemiravati ga. Ne sme on ni slutiti da ja znam. U tome i leži harmonija našega braka, što jedno drugo ne uznemiravamo. MILE: Onda ti ne ostaje ništa drugo do strpljenje.

I zar to može tako da bude? Zar to može kako ko hoće? Ja mislim da u uređenim zapadnim državama mora postojati o tome kakav zakon i po tom zakonu: ko je mrtav, taj je mrtav. Kod nas, međutim...

Eto, to je sve što sam saznao. (Seti se.) Ah, da, još nešto. Raspitivao se kod Radića i o tome gde ja stanujem, veli posetiće me. ANTA: Vas? NOVAKOVIĆ: Mene, ili... moju ženu, možda. RINA (prestrašena): Mene?

? Šta si ti mogao imati sa pokojnim Marićem? LjUBOMIR (nervozan, uzbuđen još uvek): Ne možemo sada o tome govoriti. SPASOJE: To mora da je neka pozamašna suma? LjUBOMIR: Da, tako nešto!

PROTIĆ (Spasoju): Ja vas, molim, oče, ne govorite više o tome; govorite o čem drugom. SPASOJE: Hteo sam da mu objasnim. ANTA: A kakve veze sve to ima sa tobom?

Može li se to dozvoliti, recite, može li se to dozvoliti? NOVAKOVIĆ (nervozno): Pa zato, zaboga, govorimo o tome, a ne o „Iliriji”. SPASOJE: O čemu? RINA: O njemu, o pokojniku.

PROTIĆ (slomljen, prilazi mu): Ja vas molim, gospodine, dozvolite mi da o tome nasamo govorimo. PAVLE: Molim! Želite li i vi, gospodine Anto, da nasamo govorimo?

Ne može to tako; dođe mi ko i kaže: ja sam živ! Istragom je utvrđeno da ste vi izvršili samoubistvo i, prema tome, vi ste mrtvi; vi ste pred zakonom mrtvi i vi ste za nas mrtvi. Sahranili smo vas, i to svečano.

PAVLE: Zar vi ne vidite da se mojim dolaskom menja situacija? Da se upravo menja iz osnova ceo red stvari? O tome bi imali šta da progovorimo.

Hoćeš li mi verovati, tata, da ni o čemu drugom ne razgovara, kad joj odem, do o prvoj bračnoj noći. Samo o tome, samo o tome; a uz to se još prenemaže i uzdiše. SPASOJE: Ne treba joj zameriti; svako uzdiše za svojim idealima.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Očekivale su herojstvo, ali ja nisam imao volje da izigravam heroja. Onaj se još znojio po temenu i po tome sam znao da se plaši.

Kad sada mislim o tome, čini mi se da nisam ni želeo da se izvučem. U dvorištu je osmi osmoletke izvodio ritmičke vežbe i fiskulturnikovo: „

- Nije potrebno da govoriš kod kuće o tome, znaš. - Znam. Tata će te ubiti kad dođe! - Skupila je usta, a oči su joj postale malo crvene pri krajevima, dok me

Ja sam i dalje pokazivao očima u pravcu grada, a onda i rekao nešto o tome kako je on zadužen da ispita, zna se već šta, ali on je jednostavno odbijao da ode. - Neko mora i da krmani!

Rašida mu je govorila o svojoj profesorki iz fizike. On je samo duboko i s razumevanjem klimao glavom. Po tome kakvo je lice pravila pričajući, mogli biste pomisliti da su govorili o dinosaurusu, ili krilatoj žirafi.

Bio je to jedan od onih grčeva kakve osećate dok sanjate kako vas spuštaju u raku. Nisam hteo da mislim o tome. S banatske strane dopirao je lavež pasa i tupi zvuk bućkala za somove, a Baronica je čučala na skeli i pevala.

Muka je u tome što je još na železničkoj stanici saznao da sam izbačen sa časa. Stigao je u šest i već tri sata gunđa misleći da sam

- Bože sveti, Vesna! Misliš li i ti da bi bolje bilo da sam se obesio. - On misli! - zabila je nos u knjigu i po tome sam znao da je naelektrisanost u kući dostigla nivo belog usijanja. To mi nije bilo nepoznato.

Tema je bila nešto o majci a dečak je napisao kako bi više voleo da ne piše o tome: „Moja majka nije majka. Kad bi to bila, bar ponekad bi spremila doručak da ne idem gladan u školu i ne bi se udala za

One su bliznake i imaju trinaest godina a Karanovo priča da će biti lepe. U tome ima, možda, i nečeg tačnog: one imaju mamine zlatne kose i oči, mamin hod zbog koga vam se čini da ne koračaju po

Zbog toga te nikada nisam pozvao u šetnju, iako sam, bog zna koliko, mislio o tome. Ovo proleće i ti, sve su što imam. Hteo bih ti pisati još, ali bliži se vreme za moj čas. Sutra ću ti se javiti opet.

Saslušah, zatim, priču o tome kako su Sava i Dunav iz aviona izgledali kao srebrne trake vezane u mašnu, a „Albanija” i soliteri na Novom Beogradu

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Ta njegova trgovina zvala se „bakalnica”, ali kakva bakalinca! Šta je prema tome »Nürnberger Handlung« — ništa! Već izdaleka pred dućanom, o ćepenku i kapku, ili ispod njega, vide se stvari — espapi,

No gospodar Sofra „blagovremeno” kupio je za te banke kuće, zemlje, vinograde, i počeo je već i platnom trgovati. Po tome naravno da je i dobru kuću vodio. Lako mu je kad je puna kuća. Glavna kuća mu je bila na jedan kat.

— Davno želim i sam u Krakovu, još onde nikad nisam bio. — Dakle, ’ajd’ u Krakovu. Gospodar Sofra misli se, o tome već davno planira. — Ta kako sam da idem? — Kad bi ti pošao, išao bi i Jova Krečar.

Pravo da ti kažem, i ja sam voleo imati lepu ženu, pa još ako je mudra k tome. — Ipak nisam se hteo ženiti, dok se nisam od duga oprostio, pa kad sam pogledao na moje malo, nezaduženo dobro, srce

U tome je mnogo bolji bio gospodar Sofra, koji je igrao „punišaka”, a od procesa bi zazirao, i uvek bi rekao: „Bolja je mršava n

Gospodar Sofra reši se za dolamu. No kad je već dolama tu, mora biti tu i ćurdija i sve ostalo što tome odgovara. Tako gospodar Sofra izvadi sve paradne stvari: čakšire, čizme sa srebrnim mamuzama, dolamu, ćurdiju, pojas i

No Pera se ne popravlja. Gospodar Sofra dugo promišlja. Gospođi Soki dosad još nije ništa o tome govorio, ali jedared već mora. Prilikom zapodene razgovor. — Čuješ, Soko, šta ću ti nešto kazati! — Šta?

A kad se oblači, pa kravatu veže, dođe sestra ili mati da mu pomognu kravatu nameštati, i premda je u tome majstor bio, ipak njima je to dopustio, jer im time radost čini.

— Ne zato što je Švabica po jeziku, već što nije našeg zakona. Šamika se zarumeni, — nadao se tome. Gospodar Sofra je neoboriv pravoslavljanin. — Neću na dve fele da se u kući krsti. — Može se i tome pomoći. — Kako?

Gospodar Sofra je neoboriv pravoslavljanin. — Neću na dve fele da se u kući krsti. — Može se i tome pomoći. — Kako? — Da pređe na našu veru. — Onda je sasvim drugo. Šamika lakše odane. — Pozvala me da ih posetim.

— Daće se sve to izgladiti. — Teško. — Videćemo. — A jesi l’ joj tom prilikom što o tome govorio? — Nisam; nije bilo ni mesta ni prilike.

Ona ih lepo primi i ne pita ih što o balu, a kad one što o tome zapodenu, ona ćuti. Vreme je ručku. Svi se opet KOD trpeze sastanu. Razgovaraju se o balu, o maskama.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Ne spominjući jasno šta bi time dobili, on ga je nagovarao da razmisli, sa svojim oficirima, o tome, kakve sve neprijatnosti očekuju decu njinu od zlih ljudi, koji mrze pravoslavne šizmatike, a on je nalazio te zle ljude

Da bratu otme ženu, o tome nije bilo ni govora. Činilo mu se prosto, iznenada, da on tu ženu nije doveo. Te vanredne, snažne noge, to ljuljanje, taj

Lagala je. Uhvati je u laži već prvih dana, mirnu i lepu, i pri tome. Lagala je, pred mužem, sa jednim svetlim, belim osmehom.

Pognute glave po ceo dan, on je čak imao lude misli pri tome, da posle obavesti brata, pa da je oteraju, pa da se pomire, da oproste, ta braća su.

Mrate, golicajući ga nehotice, nepodnošljivo, pri tome, svojim dugim prstima. Aranđel Isakovič hrabrio se, i po stoti put, mislima da to niko neće saznati.

Nije ni mislio da će ovako iznenada, posle tako dugog cenkanja, da se reši. Pri tome, pre uvek plašljiv, beše sad potpuno samopouzdan.

Bez kajanja, uostalom, zašto i da se kaje, ona uvide šta je učinila. Nije mnogo mislila o tome kako će to da sakrije.

Žao joj nije bilo što je muža izneverila, ali joj se smučilo, videvši kako se, pri tome, ništa ne menja. Noć je bila provela sa rođenim deverom, ali to ne mrdnu ni jedno zrno zobi na tavanu, iznad njinih

Tako se naviknu da primeti sitne promene u svemu tome vidljivom, pa i nevidljivom. Kroz nekoliko dana već, ona je znala, po boji vode i vrbaka, koji je čas dana.

zemunicama, da bi se u proleće, ili pred snegom, opet odselili dalje, Aranđel Isakovič osetio je divlju potrebu da svemu tome stane na put, da se negde zadrži, i da i druge prisili da stanu.

U svađi, morao je, pred polazak, da se miri sa njim, ne dobivši svoj novac, ni talire svoje žene, slušajući pri tome, stalno, podsmeh bratovljev što se nosi mišlju da se odseli nekud, možda u Rusiju.

Pri tome, dok se od njih zahtevalo da postavljaju straže oko celog logora, tako da je često više od polovine ljudi stajalo šiljbok,

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

koja tuguje što dragi ne mari za nju i njenu ljubav, koja se oseća nesrećnom i nemoćnom da izmeni svoj položaj, a pri tome ne može da se pomiri sa njim, lako će poverovati da određeni ritualni postupak ili izgovorena magijska formula u

Prema tome, ljubavna magija je u posrednoj, ali ne i slaboj vezi sa željom devojke da ostvari svoju meterinsku ulogu. Ovu želju u

podmetnutih na svadbi, da bi sa sebe skinuli ove čini, kupaju se u vodi u kojoj se nalazi raskovnik, biljka poznata po tome što može da rasturi, raskuje mađije.

Prema tome, normalna želja žene da rodi, pojačana društvenim pritiskom kao i dugotrajnim očajanjem zbog krajnje nepovoljnog položaja

Prema tome, oni su pre postupci za dobijanje muške, a ne ženske dece. Treći navedeni „običaj“ zapravo je verovanje da „ako bi se

mlada, ako ne želi da za izvesno vreme ostane trudna, čini krišom neke magijske postupke koji će joj, misli ona, u tome pomoći.

broj raznovrsnih običaja koji se u našem narodu vrše s namerom da se ženi obezbedi uspešan i lak porođaj svedoči o tome koliko su nekada porođaj i njegov ishod bili neizvesni.

“¹ Magijska logika mnogih običaja i obreda za lak porođaj sastoji se u tome da se izvođenjem izvesnih operacija (drešenje, istresanje) na nekom modelu (odeća, obuća, kosa) potpomogne i olakša

²⁷ I po tome šta trudnica sanja, može se otkriti pol deteta u utrobi. Kada trudnica sanja oružje, proriču joj da će roditi sina.

“²⁹ I prema tome koliko trudnica dugo nosi dete u utrobi, takođe se može pogoditi da li će biti muško ili žensko. Narod u Hercegovini,

metne na klupu ili krevet ispod ponjave ili ćilima na jedno mesto nož a na drugo makaze, ali tako da trudna žena o tome ne zna. Zatim je zovne i kaže joj da sedne.

MAGIJA ZA DOBIJANjE ZDRAVOG PORODA Pošto se dete već začne, sva magijska pažnja i briga se posvećuje tome da se trudnoća održi i da se ono rodi normalno i zdravo.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

O POREKLU Ja znam ko sam po zvonu što sa zadužbina nemanjićkih peva, po jasnosti njegova glasa, po tome što me od Studenice do Mileševa pradedovi gledaju s ikonostasa i što svaki u ruci drži hram.

Ja znam ko sam i po mržnji besomučnoj kojom me zlopakosni gone odvajkada, znam po tome koliko sam Ugru pred očima crn i po tome koliki trn u san Vizantiji moja moć zabada.

ko sam i po mržnji besomučnoj kojom me zlopakosni gone odvajkada, znam po tome koliko sam Ugru pred očima crn i po tome koliki trn u san Vizantiji moja moć zabada.

Ako se grane na hrastu slome i odreši se vezano uže, da se grešnom vojniku tome u srce gađa zrnom puščanim. Ako li anđeli šaku pruže i zaklone mu prsa njome, da mu se obe ruke odseku, i da se ranjen

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Zašto se Hemingvej ubio pre nego što je napisao, možda, najvažniju knjigu, o tome šta mu se dogodilo da najzad potraži taj poslednji izlaz? Neki romani podsećaju na naš sopstveni život.

Stara gospođa, koja me je čuvala, pamtila je različite vojske po tome ko joj je više izgazio tepih dok je prolazio kroz trpezariju da zakuca novu tablu. Kaže da su Čerkezi ipak najgori.

Dobro je što Odri Hepbern nikada nije saznala ništa o tome. Imala je, jadnica, i svojih briga. Čitao sam da je najzad ostavila onog ćelavka Mel Ferera i da se udala za nekog

E, sad ćete da padnete na dupe! O nama. Mislim, o Mikiju, Burzi, Kostici i meni, i o tome kako godinama odvajamo ćošak od sedam do deset.

Čitav život! Naivno sam verovao da to neću doživeti, a svo me kako, ne bez izvesnog uzbuđenja, pišem o tome kako sam u Parizu, u otmenom »Raspućinu«, posle dvadeset godina video Veru.

neke, iz sirotog restorana »Balkan«, koji je u to doba, jedini u našem gradu, imao lampe s abažurom na stolovima i po tome podsećao na pariske kafane, kako smo ih mi tada zamišljali.

Čovek je liznuo njenu ruku da vidi je li još slana. Po tome zaključih da se nisu videli celog leta. – S kim si me sve varala letos? – Eh, ti! Ni sa kim.

Ali nije, izgleda, bila stvar u tome. Činilo mu se da ovde na Terasi, ispod zastava Igara i tromog jata ugojenih turističkih golubova koji su ga posle

dok leže posle onog u škripavom zvuku gramofonske ploče koju počinje da kvari istupljena igla, Bel Ami misli o tome šta li radi Pufko. Ali, to je najzad prava scena i više nema napuštanja.

pokvarene »kraljice peći«, dok je on iz poslednje klupe zurio kroz prozor prema brdima sanjareći o sinoćnjoj lepotici, o tome kako mora da izgleda kada naga leži na odranoj koži surog medveda ispred kamina. Očigledno, šarmiranje je uspelo!

i u senu: slušali starice koje su im pripovedale o istoriji velikih pokolja, o duhovima i seobama porodica, i o tome kako su nastajala čija prezimena.

Slušali su o tome kako se zdravim usnama isiše zmijski otrov iz rane, ali dogodilo se da su ti studenti bili gradska deca i da su im od

Matavulj, Simo - USKOK

Svaki je vijećnik imao što da ispriča o njekome od tijeh i da ga pohvali. U tome stigoše na trg svetog Trivuna. Ivanović, kome je kuća bila blizu, stade i zapita Pijera: — Hoćemo li u općinu, radi

— A ko bi te poče? — pita Marko. — A ko, nâko đavo sâm! — reče drago. — Ko bi tome kraja uhvatio!? Nema plemena, a gotovo ni bratstva, da se ne pokrviše među sobom!

Kad bi mu se o tome pomenulo, govoraše: „Božja ti vjera, jedva čekam, ali čekam da otmem česovu mladu, lijepu, od dobre kuće Turkinju; neka

Pop očekivaše da knez pripali, pa da zapodjene razgovor o tome. I započe: — A da kako ti se čini, kneže, sad dolje? Drago odbi njekoliko dimova, mrdnu gustijem obrvama i odgovori:

te, ni šta ti bi tamo u tvojoj zemlji, ni kakvi su ti jadi dojadili, ni šta si radio, niti će te ko nagoniti da išta o tome pomeneš, ako sâm nećeš! Znam samo e te je viteška nevolja prignala da bježiš u ove naše jadne krševe!

Ogriješio se jesam o zakon, ali ne namjerno; tome je bila kriva koliko moja zla sudbina, toliko i bujna mladost, a kazna je bila nečovječna.

Ali je on izabrao! Je li da si? Baba, koja čučaše pored lonaca, ispravi se i zapita: — Oli se ženit’, Dragiću? Kaži tome čovjeku!

Zahori se smijeh. — A koju ćeš uzeti? A-nu, kaži tome lijepom striku! — doda baba. — Uzeću Milu Đulovu! — Čuješ grdova! — reče đed. — Uzeće Milu Đurovu, onu ruželjavu!

Zbog toga je plamen visoko strujao, a ozgo je pirkao čist vazduh. U tome dimnjaku sušilo se dosta bravijeh i goveđih butina i rebara (čuvena njeguška „kastradina“), dosta rezova slanine.

— zapita knez, stavljajući preda nj ponajviši pečeni krompir. Mladi čovjek trže se iz misli, začudi se najprije tome pitanju, pa, nasmijav se, odgovori: — Kako ne bi bilo krtole!? — E, vidiš, u nas je odskoro!

Eto! — I još što? — Da ste dočekljivi, a o tome se evo odmah uvjerih; da ste pobožni; da držite zadanu riječ; da ste ponositi. — A o vladici našem šta si čujao?

Odjednom potekoše jedno drugom, ali se na vrijeme odmakoše, jedno nadesno, drugo nalijevo, ne gubeći u tome mjeru igranja. Najzad, brzijem polukrugom izmijenjaše mjesta. Tako je igra tekla uz pjevanje i pucanje.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Razvoj školstva je u tome odigrao odlučujuću ulogu. Sa širenjem obrazovanja čitavo jedno malo čovečanstvo stupilo je na pozornicu društvenog

Dete se, po Rusou, rađa čisto, bez rđavih nagona. Uloga vaspitača je u tome da ga podstakne na razmišljanje i samostalno zaključivanje.

U svemu tome postoje, čini mi se, neke zabune i obmane: u primedbi o prilagođavanju dečjoj čita- lačkoj publici, deci se pripisuje

Poput odraslih, i deca uživaju u lošim pesmama i bezvrednim romanima; razlika je jedino u tome što se ona mogu navesti i na čitanje vrednijih tekstova, i što pritom ne daju onaj skoro načelni otpor koji mnogi

Svojevrsnost postupka dečjeg pesnika je u tome što on odustaje od puteva na kojima bi se izgubio, a pažljivo čuva i u priprosto ruho zaodeva ono što ima.

Darovita deca, ona koja pokazuju neke znake književnog umeća, ne pišu dečje pesme. Ocenjivati dečjeg pesnika prema tome koliko je uspeo u nastojanju da uđe u „dečji svet“, da prodre u „dečju psihu“ , znači ne shvatiti njegovu pobudu, ni

Dečji pesnik može deci biti drag upravo zato što se ne stidi svoje naivnosti, ali razgovor o tome ne spada ovamo. Sigurno je da se procenjivanje vrednosti dečje pesme ne može prepustiti detetu, koje, bez iskustva i

Kao da je to malo! JEDAN VID UPOTREBE DEČJE KNjIŽEVNOSTI …Na kraju krajeva, naše će vreme ostati zabeleženo i po tome što je doživelo nezapamćen procvat dečje književnosti.

Da kod dece razvijaju ljubav prema istini i lepoti. A čemu služe dela Tolstojeva, ili Ive Andrića, ako ne tome? Zar je za ispunjavanje tih visokih obaveza prema deci bila neophodna pripomoć vrsne nam Lale Lalićeve, ili dobrog Sime

Mi, odrasli, vladamo i mislimo u ime dece. Uloga odraslih se nekad sastojala u tome da deci ne dopuste čitanje izvesnih knjiga. Danas smo učinili značajan napredak.

Smisao života uvek se iznova osvaja, i u tome je lepota bivstvovanja. Najlepši trenutak poeme je susret sa kočopernim starcem, u gradskom parku, dat sa punom merom

najmenike. Evo pesnikovog zapisa o toj vrsti kućnih pomagača, o tome kako se srođavaju sa kućom u kojoj rade: Nabasa kogod i na izjelicu, noge bi ispod sebe pojeo, a našim prvim

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

Ko je tome uzrok? Govorite, ko je tome uzrok? GAVRILOVIĆ: Mi ne znamo. LEPRŠIĆ: No dan i za nas sviće. Glas slobode, koji se po

Ko je tome uzrok? Govorite, ko je tome uzrok? GAVRILOVIĆ: Mi ne znamo. LEPRŠIĆ: No dan i za nas sviće. Glas slobode, koji se po Evropi ori, odziva se i u

ŠERBULIĆ: Pak šta, mi opet više ljubimo narod nego vi. GAVRILOVIĆ: O tome će vam Nađ dati svedočanstvo. ŠERBULIĆ: Šta Nađ? — Čekajte samo dok dođu Servijanci.

ŠERBULIĆ: Već to bog jedan zna! SMRDIĆ: Pa kako vam dođe ta podlost do ruke? ŠERBULIĆ: Sam ne znam šta ću o tome da mislim. Taj što sam s njime govorio iz Sombora je, i kaže da od naše vojvodine neće biti ništa.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

u svome istorijskom determinizmu toliko ubeđen u potrebu i korisnost izlaganja kulturno-istorijske sredine, da bih tome samo još više mogao pokloniti pažnje.

Obradović i svi pisci koji su se grupisali oko njega, i koji bi se mogli nazvati njegovom školom, uglavnom pripadaju tome idejnom pokretu.

nekoliko manastira, i protiv njega je ustala srpska jerarhija kao i neprosvećenji slojevi narodni, koji su u svemu tome gledali početke unije.

U tome pogledu, Dositej Obradović je inicijator kulturnog i naprednog zapadnjaštva, vođ u duhovnom oslobođenju srpskoga naroda o

U tome pogledu Dositej Obradović je prvi pozitivist i realist srpski, u širokom smislu tih reči. Velika ambicija njegova to je

U tome pogledu Dositej Obradović je prvi racionalist i slobodni mislilac u srpskome narodu i »najradikalniji zastupnik ideja P

Heraskov je to delo izdao 1776. i u pisanju stajao pod uticajem Florijanovog filozofskog romana Nume. U tome svome istorijsko-filozofskom romanu Heraskov je dao prigodnu sliku idealnoga prosvećenog vladaoca, misleći uvek na

Delo je za svoje doba bilo dobro, i imalo je uspeha kod srpske publike. Solarić se bavio filozofskim problemima, i u tome pravcu dao: Ulog uma čelovѣčeskoga (Mleci, 1808), prevod dela nemačkog pisca Ekartshauzena; Sverh vospitaniя k̓

Svemu tome treba dodati: rečenice isprekidane, izlomljene, sažimane, nedovršene, uvrnutu sintaksu, prekinuta izlaganja misli, neveza

Prvi njegov ogled u tome pravcu bila je Laža i paralaža (1830), mala komedija karaktera, u kojoj se ismeva lažno i površno tuđinsko vaspitanje,

U tome pravcu najbolji su mu radovi: »pozorišni odlomci« Ženidba i udadba (1841), razrađena scena iz Romana bezъ romana, duhovi

Ali, on se nije zaustavio samo na tome. On je u svoje komedije uneo svoj stvaran i snažan talenat. Izvesno, u njegovim komedijama ima mnogo mana.

Milićević, Vuk - Bespuće

I u tome svijetu on je proveo toliko godina, umirao, trunuo zajedno s njima, živeći kao i oni. Poznavao je te ljude po odijelu,

On klimnu lagano glavom i okrenu se u stranu i tiho zaplaka, što nije radio do tada osjetivši, u tome trenutku, što je smrt.

I u tome udaranju umrlih grana, on je naslućivao jedan samrtnički ropac. „Dakle i on“ ! rekao je i zamislio se. I još je više

O tome je on sa sobom glasno razgovarao. On se ljutio na zakone što su blagi, što su prošla vremena kad se moglo na muke udarat

Nije bilo u tome danu ničega zlog, ničega rđavog, nije u njemu bilo nikakve srdžbe ni zlobe, ali nije to bila ona dobrodušna, bujna i

i uskim mlazovima koji se kvase i gube u nemirnim lokvama žute, blatnjave vode koja zalijeva kaljave drumove; bilo je u tome svemu mnogo jedne bijedne nemoći, nečega bez snage i bez volje; kiša je curila s prezrivim, bezvoljnim jadom, vazda

On nije nalazio ničega u sebi da se odupre i otme tome zlu, on mu se bio predao sa zatvorenim očima i malaksalim tijelom, proživljujući grozne časove, očajne u svojoj

U tome času, on osjećaše u sebi nešto rđavo i volju da učini neko malo zlo i zlobnu želju da je ujede za srce, i on se uvjeravaš

i kad se prevari da je upita da mu nešto potvrdi, ona lagano klimnu glavom i pogleda ga ponovo, i on jasno vidje da u tome pogledu bijaše više žalosti, više neke mirne, ozbiljne tuge nego prijekora.

Pa onda mu dođe misao da ga oni nimalo ne smetaju, da je on sam svemu tome kriv, da je on bio uvijek nesreća za samog sebe sa svojim ludim i sumanutim mislima. Kad bi im otkazao stan?

I ujutru, kad prelomiše vedrinu sunčanog dana zvona s manastira, tome zvuku odazva se negdje duboko u njegovoj duši jedan odjek iz mladosti, koji ga sjeti majke, braće i djetinjstva, toga

I ona napreže sve svoje misli jedne petnaestogodišnje djevojke, da pronađe šta je tome krivo. Udvostručila je svoju marljivost u učenju i u vršenju vjerskih dužnosti; to nije pomoglo.

Sremac, Stevan - PROZA

Jova se hvali da je on majstor u tome: dvadeset i pet godina »tranžira« on svakoga Božića. Izneše pečenicu na sto. Rumena, lepa pečenica, kora joj malo

pa veli: — »E, Jovane, rđavo ću te konduitisati što nisi ti doš’o da mi kupiš i izabereš pečenicu kad si majstor u tome!« — To verujem — veli Kaja — ali da koju dobru rekne za tebe, to neće! — More, šali se, šali čovek.

I dva meseca posle venčanja čitalo se u novinama: »Javljamo prijateljima i poznanicima da smo se venčali s Kajom N*, i po tome je sad ona moja venčana i zakonita žena.« Od to doba jednako lepo žive.

A moja Kaja ume da šporuje, majstor je u tome! Lane sam ti, pobratime, naš’o šest napoleona u slamnjači. Pomisli samo, a mi sve u bankama akontiramo. — »A otkuda to?

Izmiriše se, ali vidljiva znaka tome izmirenju ne mogahu dati, jer Mickov sin zakloni brzo šačicom nos bojeći se povreda.

Znajući svoga sina, njegovo je načelo bilo da je sin njegov uvek kriv, i, prema tome, da profesor vazda mora imati pravo.

Radičević, Branko - PESME

zori, Tice poju, gore stoji jeka, A kraj mene potočić žubori; Ja se šetam, družina sa mnome, Mi idemo Stražilovu tome, Pod nogama ona rosna trava, A sa strane brda mirisava, A ovde se potok pošalio Pa nam puta mladim preprečio,

'“ 62. „I jerbo sam još sirota, Valja meni što učiti Su čime bi za života U poštenju mogla biti; Jer u tome kad zastrani, Šta ostaje ženskoj strani? 63.

Spusti dole oko ledno, Okrete se, te polako, Uputi se domu svome, Pa gledeć je mirnu tako, Ko b' po licu rekô tome Da de mir se taj navukâ, Beše otoič pakô muka.

To je početak. Sad ide kratko motrenje predmeta naokolo, i ćut pri tome.1 Posle dolazi pravi oproštaj: prvo od Dunava, zatim od gora vinogradski. Pri poslednjem padne pevcu berba na um.

Al' o tome dosta je zasada. Pogledajmo de je junak mladi, De boravi i što li nam radi?... Biće junak sred beloga dvora; Bacio

male Sad u silni plamen se sagnale, Onaj plamen što nebo otvara, Što srdašce vadi iz nedara, Te ovoga srce daje tome, A otoga opeta ovome, Da ne može, kô bez srca svoga, Jedno, brate, biti bez drugoga.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Rušio se na njega oklop tenkova, a štitio ga i sačuvao prijateljski povijen ljudski dlan. Eto, o tome bih, Zijo, da šapućem i pišem svoju bajku.

Sjutradan, u golubije sunčano jutro, sve je već bilo iza mene kao san, samo san. Nit mi se pričalo ni zapitkivalo o tome. Tako je, kanda, bilo i s djedom i Petrakom.

Svakom valja u meljavu, a šta ti možeš tome što će i đavo taj isti put upotrijebiti i za svoju dušegubnu rabotu, vrag mu gnjate prebio!

Eto, po tome su se mlinovi izdvajali od ostalih neobičnih mjesta u našem kraju. Bogomolje, groblja, jaruge i raskršća preko dana su

Ko će prvi dohaberiti djedu o svemu tome, nije se znalo. Sumnjalo se na neku Mikaču, grom-babu, udovičetinu, koja je znala i kositi barabar s muškarcima, a

!), pa tako nije kako treba ni dočuo Vukovu izmišljotinu o tome kako je čak i sveti Ignjatije Bogonosac obdan prenosio putnike preko rijeke, a obnoć se valjao sa ženama po mlinu.

imena, pomenule se sve poznate seoske kobile, pa je pao čak i taj predlog da se prinovi dadne ime bivše carice, Zite. Tome se, naravno, usprotivio sam predsjedavajući, moj djed: — Zita je pominjana i u crkvi, s oltara, greota bi bilo da se

Bio je to posjed u dukatima, novac u banci i pomoć od rođaka iz Amerike. O tome se samo nagađalo s razumljivim preuveličavanjem, zavisno od mašte i pameti pripovjedača.

U tome poslu žandarmerijske stanice međusobno se takmiče. Javljaju se žandarmi pjesnici, a nije rijetkost da se za ispomoć uzme

onaj pravi, punovrijedan, sličan zlatu kao i svaki bakar, a kalaj, njegov pratilac, bio je samo neophodna glazura na tome isuviše skupom i vrijednom materijalu koji valja čuvati.

Čulo se to nadaleko, raspričalo. Da je sad posrijedi neka špijunaža ili kakvo izbjegavanje vojske, hajde de, u tome bi se štab nekako i snašao, ali ovako, ovi poslovi ...

tamo gdje su intendanti, tu je uvijek blizu i pomisao na magacine, slagališta i raznoraznu robu, a kad je već o tome riječ, e, onda ...

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

JUSUF: Tu gospoštinu izmišlja tvoja sirotinja. Ali da ti kažem jednu stvar. To što ti govoriš — da je teraš, i tome slično — to si se ti od velike žudnje smutio... HASANAGA: Opet tvoje levantinske mudrolije!

Po tome sad sudi i kakva je majka! AHMED: Mnogo, bre, viče ovaj aga! A čim neko mnogo viče, znaj da viče da bi nešto prećut

Nije mi kaduna ni toliko mogla! Ona mene konstantno prezire! Još od samog početka, nisam ja slep! E, pa, sad je i tome kraj! JUSUF: Ne možeš da čekaš ni do jutra? To mora baš večeras da se odluči? Hasanago, šta je večeras?

Mnogo krvi, mnogo mrtvih i ranjenih. Pa su mi usput pale na pamet i razne spletke begovske. Hasanaga o tome ćuti, a ja ga ne pitam. Begovi nerado gledaju toliko vlasti u Hasanaginim rukama. Stalno ga nešto bockaju.

Stalno ga nešto bockaju. Te nemoj ovo, te ne smeš ono, te ovo nije tvoja stvar, te o tome treba mi da kažemo, o onom nisi smeo bez pitanja. Stalno neke trzavice. Očito, hoće da mu ospore vlast.

Možda čak i pred vezirom! Ne boj se, on Hasanaginici neće birati muža po lepoti, ili po ne znam čemu, nego po tome od kakve će mu biti vajde. Što njemu veća vajda, tebi šteta. Toliko valjda znaš. Ne baviš se ovim poslom od juče.

(Zatamnjenje) IV SLIKA PRED HASANAGINOM KUĆOM MUSA: Kad jednom počneš da zavidiš, gotovo je. Tome nikad kraja, nikad se nećeš smiriti. Pa i da ono što je najbolje imaš u najvećim količinama, opet nećeš imati sve.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Dimitrija bi ga pogledao zablenuto, pa bi brzo oborio glavu i pobeg’o. A i sam popa tome se slatko smejao. Kad je dobre volje on ga zovne, pa, šaleći se, obećava mu, da će, ako bude vredan i tako lep, uzeti

A i sam se Dimitrija tome radovaše. Koliko puta on dođe k njoj i pita je: — Todo? — Šta je, Dimitrijo? — Ono, znaš... ’oćeš da se udaš?

A nije znala sirota ona da se opadanje porodica ne zaustavlja tako lako i brzo, pa još i na prvom kolenu! Šta je o tome ona znala.

To pade u oči komšijama, i već počeše iznositi kojekakve stvari, a naravno da ste vi u tome najgore prolazili. Podmetalo vam se neko ulagivanje i silom guranje kod nas.

Podmetalo vam se neko ulagivanje i silom guranje kod nas. Koliko bih puta čuo gde govore o tome i to kao sa nekim sažaljenjem pomešanim zluradošću: — Eh, ugniću se.

Ali ’adžika je ’adžika! Zar će ona još i takve da gleda?... Eto, znao sam ja to, slušao, mislio o tome, ali sam opet ćutao.

Zar će ona još i takve da gleda?... Eto, znao sam ja to, slušao, mislio o tome, ali sam opet ćutao. I mati se tome činila nevešta, jer je bila uverena o nemogućnosti ma kakve veze, a opet nije htela da prekida ovaj naš život.

No ti beše pravo dete. Nikad neću zaboraviti ona naša milovanja kojima si se ti podavala bezazleno. Ali i tome dođe kraj. Sećaš li se toga trenutka? Tek što sunce da zađe.

Da, nisi ti bila bogata, iz znane kuće i nisi bila viša od mene. Peče me! Boli! Ali i ja nisam svemu tome bio kriv. Jer, koliko puta umoren i obuzet sumnjom da možda neću ono biti čemu težim, koliko puta, kažem ti, odrekao

— Eh! — odgovorio bih ja i okrenuo odmah razgovor na drugo. Mrzelo me je čak o tome i da govorim. Nu ovo bavljenje kod kuće ubrzo mi je postajalo dosadno.

Gledaše me pogledom kojim htede u dno moje duše da prodreš. Bojala si se. Ali ja sam se nadao tome pogledu i načinih lice tako hladno, mirno, da svaka sumnja odlete. — Ako mogu... — odgovori ti zbunjeno. Ja planuh.

I zatim brzo se diže, i, kao bežeći, uđe u njivu, uze motiku i poče kopati. U tome dođe Jovan. — Radiš li? — oslovi je. Zatim skinu motiku s ramena, zabi je u zemlju, ostavi fenjer i sede na među.

Kostić, Laza - PESME

— Nestade plama. Samrtna tama; Samo u ruci pijanog Švaba palilo gori boja i graba, prosveta srama. U tome žaru vidi se žena, po golom telu rana je silna, na rane kaplje s palila kivna vatra žežena. U tome žaru ala je lepa!

U tome žaru vidi se žena, po golom telu rana je silna, na rane kaplje s palila kivna vatra žežena. U tome žaru ala je lepa! Bolom je grehu zazora dala, svaka joj muka stotinu zala sa duše cepa. Rumen požara seća te stida.

I po tome ne beše potvora, Zar tako divan čovek beše stvor, zar tako težak čovek beše mor, da bog za njime treba odmora?

je strast pokorio: al' žešći za te mora biti stan, nezamišljen još, neslućen, neznan: taj stan ti je u tvojim delima; u tome carstvu vladalac si sam, okružen sediš svetiteljima, junacima besmrtnih svojih dram.

U srca tvoga svet taj izvrgnut besmrtna duša uzede ti put; u tome svetu, tvojim delima, u carstvu tome vladalac si sam, okružen sediš svetiteljima, junacima besmrtnih tvojih dram.

U srca tvoga svet taj izvrgnut besmrtna duša uzede ti put; u tome svetu, tvojim delima, u carstvu tome vladalac si sam, okružen sediš svetiteljima, junacima besmrtnih tvojih dram.

Zar onog kom je, živ dok je disô, kroz oba sveta letela misô, pasala smelo neviđen svet? zar tome mora nas tek da sluša obesteljena, slobodna duša? zar nije njome svak obuzet?

Bolu ti beše posvećen vek — Telu si znao vidati bolje, Al' kom se duša sa bolom kole, jadan je tome koljivo lek. SVETOZARU MILETIĆU (pri pogrebu, na vencu, 1901) Duh mu se davno u nebo oteo, našim se slavno spomenom

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

tražili arheološku dubinu i nastojali da izdvojimo kamene temeljce, valjalo bi nam poći od engleske zbirke starih pesama Tome Persija (izdane 1765), preko Makfersonovih mistifikacija škotskih balada, putopisa iz Dalmacije italijanskog opata A.

Karadžića, str. 101). A kada je posle toga došao Vuku i poziv Grimov da pristupi tome radu, i uputstvo kako ga treba obavljati, ovaj genijalni i ko zavičajna reka bistri Podrinac odmah je shvatio šta se

nalazi se oko 700 narodnih pripovedaka, prema 120—150 koliko ih je Karadžić zapisao u raznim prilikama radeći na tome celog života.) Zato, sve što je gore rečeno o narodnim pripovetkama treba primeniti na njene najčistije primerke.

2. Služili smo se, po pravilu, prvim izdanjima, odnosno originalnim tekstovima skupljača. Pri tome, pripovetku smo unosili u celini, bez ikakvih izmena i popravaka, ako je zadovoljavala naš kriterijum, ili je

Dosledno tome, rasla je i originalnost narodnog umetnika. Za odnose raje i bega, čoveka i popa, trudbenika i špekulanta, i t. sl.

— Hajde, — vele mu — ovdje ima jedan grad i u njemu car sjedi, otale se mi hranimo već ima tome više godina. Kad se blizu grada primaknu, onda izvade dvije jele s granama iz zemlje pa ih ponesu sa sobom, a kad dođu

Istog dana naiđu na put koji vodi tome gradu. U tom je gradu življeo jedan silan car koji je svakoga jutra išetao u grad i tužno suze proljevao što mu narod u

nas da proždere, onda ja povadim sablje i glave joj sve tri odsiječem; ako ne vjerujete, evo šest uveta od aždahe. Tome se i sama braća začude, a on nastavi kazivati: — U tome se vatra ugasi, a ja pođem da vatre potražim.

Tome se i sama braća začude, a on nastavi kazivati: — U tome se vatra ugasi, a ja pođem da vatre potražim. Tumarajući po planini nađem u jednoj pećini devet divova, — i tako im

Tumarajući po planini nađem u jednoj pećini devet divova, — i tako im sve po redu kaže što je učinio, i svi se tome čudu začudiše.

U tolikoj starosti živeći, usni jednu noć, da ima negde u svetu nekakav grad, i u tome gradu da ima jedan studenac, pa da mu je vode iz onoga studenca da se okupa i umije, da bi se pomladio i da bi opet

Kad iziđe pred oca, zagrli ga otac pa mu reče: — Zaboga, sinko, gde si? propade carstvo! A on odgovori: — Ko je tome kriv? Nego daj mi konja i šta treba da idem toj carici. Otac ga odmah spremi i pošlje carici.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

JEVREM: Tim bolje. No sad, k delu! Komandu u kući primićeš ti; što rekneš treba da se izvrši. Ko se tome uzprotivi, odma pod vojeni sud; jer je stanje opsadno. Jesi li me razumela? Odsad ćeš ti zapovedati, a Maksa će slušati.

Dosta. Što god vidiš, da si dobro uradila, ostani pri tome postojana; rečma i pretnjom ne daj se poplašiti, dokle i sam ne uvidi, da je krivo imao.

E, mislio sam, da imam ženu, ona bi krečila, pa me ne bi stenice jele. MAKSIM: Nego ona. KUM: Razmišljavao sam i o tome, i svakojako: šta je bolje da čoveka jede: „stenica ili „žena“; pa sam mislio: stenica jede noću, žena jede danju, kad

SOFIJA: Molim te, Svetozare, oće li se iskati svedočanstvo i od muževa? SVETOZAR: Kako će se u tome postupiti, danas se rešava. SOFIJA: Trebalo bi i muževe upitati. Evo moj bi Maksa baš istinu kazao.

) MAKSIM (vrti glavom): Čudo, zaista. JEVREM: No, sad samo reci, da nemaš dobru ženu! SVETOZAR: I o tome ima nešto.

Ajde sad, veruj joj! JEVREM: Na moju oficirsku reč kažem, da Sofija nije ništa o tome znala. MAKSIM: Ako nije znala, mogla se lako setiti. Ne znate vi lukavstvo žensko.

Ne znate vi lukavstvo žensko. JEVREM: Dakle, na čemu ostaje stvar? MAKSIM: Na tome, da žena dobije nagradu, što po kući psuje, što radi po svojoj volji, pravi štetu, i oće muža stolicom.

DOKTOR: Ako i niste učeni, vi ste kod čoveka gdi se možete pomoći. ŠALjIVAC (pokloni se): O tome ne sumnjam. DOKTOR: Šta ste mi imali kazati? ŠALjIVAC: Ja ću vam soopštiti, ali molim, da se dalje ne čuje.

DOKTOR: Šta ste mi imali kazati? ŠALjIVAC: Ja ću vam soopštiti, ali molim, da se dalje ne čuje. DOKTOR: O tome možete biti uvereni.

da ona dakle mlogo vredi, o tome nema sumnje; no veća je njena vrednost, što je Aristotelova. DOKTOR: Aristotel je bio najveći filosof, samo što se nije

ovaku uslugu vašu ja ću vam pokloniti sve one knjige koje sam pretplatnicima dao, a novce nisam primio; i jošt ću vas k tome upisati u katalogu moji učenika. ŠALjIVAC: Ja ću vam biti večito obvezan. POZORIJE 8.

PUTNIK: Ja ću u Carigrad morati ići, molim dakle o Srbiji. DOKTOR: Pređe nego o tome što počnem, treba da znate da Srblji žive i u Bosni, gdi je znatno mesto Dubiča na reki Sani u predjelu srebrni i

Lalić, Ivan V. - PISMO

si kriv; ti si ovde posadio nas obe u klizište, na sever, da štitimo ti temelj Ruševnog doma — a mnogo godina je tome; Sada ti, poodrasle, čuvarimo nad krovom i krvarimo u junu mirisom svoga zlata, Šuštimo kada daždi il kad nas vetar

Kasnije, ispod suncobrana, Ćutali smo o tome, uz četvrti eѕpreѕѕo I cigaretu. No sve je bilo kao na dlanu: Prostor i vreme u nama, račun na stolu, Rim...

dana to hodočašće sebi, Povezujući fontane u paukovu mrežu Kružne noćne šetnje; grgoljila je svetlost Među kapljicama, o tome kako zakon Prostoga pada ne protivureči lepoti Pokušaja da mlaz iz školjke dodirne zvezdu, Utisnutu u nebo kao slovo u

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

“ i ostavljala ti malo testa da sama mesiš kolače, da ne govorimo o tome kako si bila najlepše dete u gradu i u francuskom zabavištu, gde sve vaspitačice kotrljaju slovo r i afektiraju na

Čekajte da razmislim! Mislim da nisam, a opet nekako ispada kao i da jesam. Moja se ambicija sastoji u tome što volim da čavrljam sa finim osobama. Mislim, da se družim, i onako ...

III O pisanju memoara uopšte, a posebno o naslovu „Život na brzaka“, kako bi trebalo da se zovu Anini memoari, i o tome kako su tri starca delila svet još davno pre njenog rođenja. Jalta -Jalta, fifti-fifti i ti fazoni.

proverila sam sve: moja bakuta pokušava da podeli jedan tvrdo pečen raženi hleb svojoj gladnoj familiji i ne uspeva u tome, pa se zaplače i sedne podnimljena za kuhinjski sto. Oni starci, oću da kažem, dele mnogo brže svet, nego ona panju!

Nije uopšte znao. A u stvari, ja sam od samog početka umela da brbljam, samo što nisam imala šta da kažem, u tome je štos! Ne, na časnu reč, kad bih se ja nešto odlučila na pisanje memoara, imalo bi šta tu da se pročita!

Strašno zezanje — provališka! Pisala bih, na primer, o tome šta smo učili u školi o našoj domovini. Najpre vas tako nauče da vam je otadžbina najlepša na svetu, onako, potpuno bez

Pisala bih o svemu tome i još o nekim fazonima, kada bih se samo odlučila da izdam svoje memoare. Bilo bi to strašno zezanje, na časnu reč!

Gde sam ono stala? Nevolja je u tome što često zaboravim o čemu sam počela da pričam! — O zecu koji se nacirisao... — šapnu mladi lingvista. — Ah, da!

Ko ste mi pa uopšte vi da o tome odlučujete, a? Objasniću vam nešto, da ne bi bilo zabune. Beograđani su poznati kao fini i učtivi ljudi i zbog toga su

To je, ukratko, priča o tome kakav je čovek bio deda Gavrilo. Ali, vratimo se našoj staroj kući, koju je na jedvite jade podigao još posle onoga

Tražite nemoguće! Kezite im se pravo u lice dok budu tražili tajnu nove kopče na grudnjaku! Uživajte u tome kako im se tresu ruke, kako foliraju da im nije ni do čega, a u stvari ne umeju da otkopčaju.

Jesam li nešto izostavila? — Ma šta ti mislila o tome, vi danas ipak živite pristojno, imate svoj krov nad glavom, a vidim, niste loše ni obučeni! Ja sam se žrtvovao!

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

ALEKSA: Zar vi o tom niste čuli? Tri meseca dana novine nisu ništa drugo pisale nego o tome. No, naravno, na španskom i francuskom jeziku. JELICA: Ah, francuski jezik, nikad ga neću naučiti! 7.

Ne znam kako vam se dopada moj dom, no ja kažem da vas radije imam nego da ste mi rođeni sin; i moja se Jelica u tome slaže. Ja bi držao da sam najsrećniji čovek kad bi takvog zeta dobio.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ Poskoči čiča, prestrašen vas, pa istog trena u vodu — pljas! Promočen čiča po vodi lupa, ko bi se u snu nadao tome, pa oči beči i gromko viče: „Što si me s leđa zbacio, some?!“ Najzad mu mačak dodade rep i čiču spasi. Ala je lep!

U tome društvu proskitah davno detinjstvo svoje nezaboravno . . . GVOZDENI SAVEZ Munja nad Japrom oblake šiba, vatrene ribe

A juče, kume, šta li se desi, da zineš odistinski! Babe će priču o tome mleti brže nego žrvanj mlinski. Juče je bila — ne pitaj više — pijanka slavna mlinara Triše.

delo, od vašeg Toše, dobroga mačka, večno krijete jelo: slaninu, ribu, i sir, dabome, i razne stvari podobno tome. Prikane dragi, dosta je šale, najzad je račun sveden, pošto si mačka mučio glađu, ti ćeš biti pojeden.

Usput na svadbi, zbog čudna gosta, društvo od smeha popada s mosta; jedva iz vode izišli živi. — Tome su krčmar i krava krivi! — Prebiše zato, od gneva zlog, krčmaru leđa, a kravi rog.

Otkuda priča o tome kruži, ko li me tako svirepo tuži? SOVIN OGLAS Pticama dobrim ovim se nudi odličan tumač snova.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Za jednu noć će mi to čak činiti zadovoljstvo. I, najzad, sutra moram preći na drugu stranu jezera. Ostrvo prema tome ne bih ni video. — Onda će vas poštanska lađica uzeti. Ona ostaje ovde minut ili dva, koliko da izmeni poštu.

— Sa kim mislite da bi se moralo ratovati? — O, dosta je otvoriti novine. U celom svetu pišu o tome. Mislite li da se to može izbeći? — Ne znam. Možda će jednoga dana ratovi sasvim iščeznuti.

Možda mržnja koja nastaje između ljudi neće nikada biti izbrisana. Svakako je glupo govoriti o tome sa ovim dobrim ljudima koje zbunjuje što treba da imaju o tome svoje mišljenje. Želim da promenim razgovor.

Svakako je glupo govoriti o tome sa ovim dobrim ljudima koje zbunjuje što treba da imaju o tome svoje mišljenje. Želim da promenim razgovor. — Mislim da ću još koji put, ma jedanput, doći kod vas.

— Zašto mislite da bi onda bilo više? — Ne znam. Tek mislim da kad bi svi u svetu radili prosto na tome da se ima što više za jelo, bilo bi dosta za ceo svet. Ovako jedni kažu: mi hoćemo da jedemo najviše!

— O, kad razmislim, ne! Ne verujem. Ali ima nečega divnog u tome što se živi, i baš zato što to ne vodi ničemu. — Šta ste rekli? — Da je život u mnogo časova divan.

On se oženio i sada je sve svršeno. — Ne bih želeo da više govorimo o tome, ako vam je teško. Možda vam je i lakše što možete da kažate. — Lakše mi je. — Vi? — Ja? O, ja!

To nije jezero na kome sam već jedan grdan splet zakona i sila; i moj život u tome gori kao plamičak. Noć je bezmerna. „Šta to čuh, šta to čuh! Sluh, duh, kruh... suh, plug... puh, sluh... njuh, ...

Šta sam čuo? Možda je bila vidra ili kuna. Ima li ovde kuna? Da, da, šta to čuh? Noć je bila bezmerna. O tome sam mislio. Noć je bila bezmerna. Kad je noć bila bezmerna? Trebalo bi možda da idem da spavam. Umoran sam. Još malo.

A za njim opet ćutanje. Ćutanje, ćutanje. U njemu ima ipak nečega strahovito bolnog, ljudskog, čovečanskog i vapijućeg: u tome kriku, električnom i mehaničkom koji dolazi iz ljudskog grla. Neko ko je u ropcu, čije je telo rascepano, koji gubi krv.

ali je bilo nužno da bude potpuna noć, tišina, pa da mi jedan krik osvetli odjednom celo jedno trpljenje; trpljenje u tome čoveku što viče, što je bio zagubljen u toj gomili i sada odjednom zvučno izdvojen jedini, jedini je prisutan, jedini u

Izlazim iz čamca, idem lagano uz obalu, u tome pravcu. Mislim: Kako ne potrče svi onamo! Svi prozori nisu zatvoreni, a ljudi, do kojih dopire taj glas, ne mogu da se

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Spokojna je, mirna, Vasiona sva. ANĐEO MIRA Noć duboka vlada i sve živo spava, Na starome tornju ponoć otkucava — I u tome času, sa grančicom krina, Anđeo se spusti sa rajskih visina.

Tavno bledilo po čeocu tvome, K'o priznak smrti, širilo se svud, Valovi tuge u trenutku tome Burno su moju talasali grud.

4 „Kad se Rudnik pređe i malena reka, Ima jedno divlje i sumorno mesto, Na koje sam nekad odlazio često, A na tome mestu pećina je neka, I u njoj jezero.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Hrabro sam podneo smrt, no kakva je u tome vrlina? Ostade vrat moj ko suvi panj u polju. Preteča, rekoše mi, no smrću sam i reč svoju pretekao, a zar je

izvidnik iz grčkih metropola koji zalazi daleko na sever meć Slovene i seljake, dugo već hodim i smišljam pismo o tome šta se vidi ovde iznad zemlje pa do neba, korak po korak uz stepene dima: lebde tu glave i crkvice ko cveće bez

Ili će biti mošti! Varlaam je zver. O tome sutra. Vidi se kob na čelu naših zvezda. Skučavam. Zar sada, mrcino, skloni se s puta — znaš da ne vidim, crkva se

Prema tome, od početka smo u opitu sa jezikom tvorca. Slojevi nejasnosti se slažu jedan preko drugog iako to ne znači da izneverav

Tu i tamo je padala pred nas, bez treska, neka crkva. Pri tome se nije razbijala, niti se raspadala ili rasturala, ostajala je cela, na izgled krečna i suvo obojena, u stvari

šta fizika o mom stvaranju kaže kako su se rasplele klice koje davno posadih šta sad one rade ispod mikroskopa o tome hoću da slušam priče dugogodišnje to me jedino zanima! Planina nikad nije bila golija.

svet pada s ormana svet pada s tavana svet pada s duda po deo sveta pada gde god se krene svuda još jednom o tome šta se sve prekida poslednjeg dana na vremenskoj traci svršava se doživotna robija i činovnički uranci prekida se

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

TANASIJE: Ako su i pronašli, nisam ja vodio knjige, nego knjigovođa. AGATON: Pa knjigovođa, dabome! Ali nije o tome reč, ja sam to samo onako uzgred kazao, a možemo i da preskočimo tebe, pa da se upitamo, na primer: bi li ovaj Proka

SARKA: Pa ima nas valjda još roda? TRIFUN: A ima žena možda i meko srce. PROKA: Pa ima, dabome! SARKA: Ako je po tome, Trifune, ja baš imam meko srce; ceo svet zna da ja imam meko srce, pa eto ja ne plačem.

MIĆA: Hoće da razgledaju kuću. DANICA: Tako! MIĆA: Velika kuća, mnogo nameštaja i o svemu tome vodite vi brigu? DANICA: Ja ne – tetka, ali, dabome, stara žena, moram joj pomoći. MIĆA: To je teško za vas.

MIĆA: Zašto tetka, to bi pre vi imali da rešite. Ako bih ja bio naslednik – a ja se tome pouzdano nadam – ja bih, vidite, želeo da vi to rešite. DANICA: Šta da rešim? MIĆA: Pa to, da ostanete u stanu.

TETKA: Ta je kuća porušena još odmah čim smo se mi iselili. Ima tome već osam godina. DANICA: A pre te kućice gde smo stanovali? TETKA: Zar se ne sećaš?

AGATON: Pa što tutnu zemičke pod kaput kad nas vide? SARKA: Izgleda kao da ti nešto sumnjaš. E, jesi čuo, Agatone, tome se nisam nadala od tebe. Nisam valjda...

SARKA: Pa jest što kažeš, i ja sam budilnik spasla. AGATON: Pa dobro, de, neka ti bude. Samo znaš, Sarka, o tome ne treba da se čuje, jer ako navale svi da spasavaju... SIMKA: Kakvi su, razgrabili bi celu kuću!

ADVOKAT: Hm! Neka vrlo zanimljiva porodica. DANICA: Vama je to smešno? ADVOKAT: Pa i vi treba da se smejete svemu tome: nema tu ničeg tragičnog. DANICA: Ali kako da ne, zaboga, kad se tetka prosto razbolela od jeda.

ADVOKAT: Kad svako od vas veruje da je glavni naslednik, znači da svi imate podjednaka prava; prema tome, mogli bi lepo kao familija, prijateljski i sporazumno da podelite imanje. AGATON: Odista, to bi mogli.

Pa kako nema o tome naročitih, pisanih zakona, to se u ovome dabome slučaju mogu primeniti prirodni zakoni, a po prirodnim zakonima

AGATON: Nismo. Eto, prva ti nisi bliska. SARKA: A po čemu opet nisam ja? AGATON: Po tome što nisi! SARKA: A ti si blizak? AGATON: Blizak sam, dabome. SARKA: Kako ti, tako i ja.

PROKA: Eto, zar to nije jasno kao dan? To su dokumenta, brate! SARKA: Ako je po tome, Proko, visim i ja valjda na nekoj grani, a ne samo ti.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Ti ćeš doći... ne sumnjam... ali ja sam star... osećam... — donja mu usna zadrhta. — Ne govori o tome. Sve će dobro biti. — Ljudi smo... ti znaš... pazi majku i sestre — on se opet uozbilji. — Budi razuman i čuvaj se.

— Razumemo! — Baterija da se vrati u bivak. Po ručku da se izvrši detaljni pregled ljudi, konja i vozova, i da mi se o tome podnese izveštaj u četiri časa. Tada ćete primiti nova naređenja. Jeste li razumeli?... Na svoja mesta!

Mislio je valjda da je komandant i svojim činom pametniji od svih, a uz to smatrao je da je on na tome mestu ne da hvali, već da kritikuje.

Išli smo žurno baš u tome pravcu. Osećali smo da se bliži odsudan čas. Možda ujutru, možda sutra. Tamo već ginu. A u nekoj bari žabe krekeću...

Nekako smo sigurniji kada su oni pored nas. A pešaci se izgubiše baš tada, kao da u zemlju propadoše. — Valjda neko o tome vodi računa — objašnjava narednik Milutin. Daleko napred vidimo komandanta kako spokojno jaše na belcu.

Pozadi rovova sakupljaju se naši vojnici i guraju nešto u svoje torbe. Sigurno su naišli na magacin hrane. Na tome prostoru su oni suvereni gospodari. Ali za kratko vreme.

Nas se to ne tiče. Ima valjda nekoga ko o tome vodi računa. Naše je da poginemo, a kada nas je ta čaša mimoišla, i neprijatelj je sada daleko, onda uživamo blagodeti

A Jankulj priča kako je jutros video dva zeca da su pretrčali ispred diviziona, i on je u tome odmah predvideo predznake nesreće. Noć se lagano spušta, i sa njom i zlokobna slutnja na duše ludi.

— Još pet minuta do deset — odgovorih, i onda se obazreh okolo ne bih li našao šta da stavim sebi pod glavu. Ali u tome času nešto svitnu i prolomi se strahoviti prasak. Vojnici skočiše, pitajući bunovni: šta je.

Ali u vojsci se ne pušta mašti na volu. Neki vele da u tome i jeste veličina vojničkog poziva. Uskoro su se čule oštre komande, vojnici su čistili oruđa, drugi timarili konje,

Neprijateljski rovovi kao da oživeše. Vidimo neko komešanje, vojnici stavljaju telećake, i o tome odmah izvestismo komandira.

— Da je lično vidiš! — Da je lično vidim i o tome vas izvestim. — Tako je! Zbogom! — završi naglo i pruži mi ruku. Pozdravio sam.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Oboje se samo upoznavahu sa decom, raspitivahu ih o njihovim kućama, o roditeljima, o tome kako su proveli leto. Ljubičini đaci većinom su dosad čuvali ovce i goveda, a među Gojkovim bilo ih je koji su i

Gledaću, čim primim platu. Znaš, dužan sam malo... — Pa kad dođete k meni, razgovaraćemo nasamo o tome. Gledajte da dođete još ove nedelje, dok je lepo vreme.

»Ala bi to bio život, Bože!... ali ko sme o tome misliti... Nije to za mene, za ovakog hm... kako da kažem... povučenog, jest baš tunjavog... Tunjav sam, nije vajde«.

Ona zna šta je uzrok tome i oseća da ne može ništa učiniti da nestane ove pojave. Uzrok leži u njoj samoj, i on je tako tesno spojen sa njenim

Ali treba zarađivati hleb. — Hleb ?... ponovi on ; kakav hleb ! Zar još i o tome da se brinemo. Recite samo kolika nam suma treba da bezbrižno proživimo. Sve da vam spremim. — Ha-ha-ha...

Šta je to, od čega se plaši, ne sme da zna, ne sme da misli o tome, ali joj se to izvilo pred očima, pa joj potresa svaki živac.

« i on mahnu rukom po vazduhu, uviđajući i sam da on nikad ne bi imao smelosti da to učini. Sva je uteha u tome, što on saznaje, da bi imao pravo, pa čak i dužnost da to učini.

Ona se preobrazi: oči se veselo zasvetleše, obrazi se zarumeneše; ona se sva predala tome poslu, koji je i njen... Tu su joj sve misli, cela duša...

Velja pozva decu, pa nastavi rad. Uze da pregleda izrađene zadatke na tablicama. U tome mu pomogoše i gosti. Posle zaželeše da on drži jedno predavanje.

sad nastade dug, rečit monolog, u kome se izliše najodsudnija uveravanja o poštovanju, o bratskoj iskrenoj simpatiji, o tome kako je on gotov na sve usluge, prosto i jedino zbog nene samoće i sirotinje, jer zna da tako isto čami i njegova

Pre nedelju dana doneo im je sam pisar oboma platu, dok drugi učitelji još nisu ni mislili o tome. Gojko čak uze i nešto para unapred, pa odmah ode do Beograda, odenu se lepo i vrati se istoga dana, dosta izmenjen,

Strašan je bio taj pogled: šinuo je Ljubicu preko srca strašnije od gujina ujeda. Beše u njemu, u tome kratkom, nemom, otvorenom pogledu čitav bezdan prekora, čuđenja, sažaljenja... beše on rečitiji od svakoga govora.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

7. Djevojka je Suncu govorila: “Jarko Sunce ljepša sam od tebe! Ako li se tome ne vjeruješ, Ti iziđi na to ravno nebo, Ja ću izić’ za goru na vodu.

Nit’ je inje, nit’ belo kovilje, Već se beli na kumu košulja. 77. Oj nevene, moj nevene! Blago tome ko te bere, I ja bih te mlada brala, Ali sada nemam kada, Ja se mlada na put spremam, Tuđe dvore dvorovati, Tuđa

“ Majka Ivu konja osedlala, U tome se Ivo naresio, Pa otide na vodu studenu, Kad na vodu ne nahodi Maru. Povrati se dvoru neveselo, Te otide u Marinu

196. Vino pije Dojčin Petar, varadinski ban, Popio je trista dukat’, sve za jedan dan I još k tome vrana konja, zlatan buzdovan. Karao ga kralj Matijaš, zemlji gospodar: “Bog t’ ubio, Dojčin Petre, varadinski ban!

Srce moje prospi se k’o proja, Skupiće te stara dika moja. 266. Dobro mi je i boljem se nadam, U čem’ idem u tome i spavam. 267. Boga moli moja mila dika Da se oblak na mesec navuče, Da se luče kroz pendžer provuče.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

VASILIJE: Ako vi mislite da je to tako preko potrebno... MAJCEN: Ako ja mislim da je potrebno? A ti ne misliš? O tome nema šta da se misli! To je po uredbi nemačkog vojnog zapovednika za Srbiju!

Razumeš? SOFIJA: Po tome, kako ti govoriš, čovek bi i u onom koritu mogao da otplovi i da otkrije Ameriku! JELISAVETA (s verande): Sofija!

SOFIJA: Kakav je to mrak, gospode Bože! DROBAC: Spolja mjesečina, a unutra mrak i smrad. I valja mi po tome mraku i smradu tumarati... SOFIJA: Dokle? DROBAC: Ko zna dokle. SOFIJA: Čekaj!... Ponesi ovu vidovu travu!

Ko da me neko uzeo za ruku i odveo pravo pred onu kuću! VASILIJE: Prestani da pričaš samo o tome! JELISAVETA: Ništa mi od svega toga ne ide u glavu! Da Filip, onako zanet, onako smeten, dođe!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

da nam svi ruke ljube, i kliču i krune meću, i opet zatrube trube, cveće i čast i sreću. Mi više tome ne verujemo, nit išta na svetu poštujemo. Ništa željno ne očekujemo, mi ništa ne oplakujemo. Nama je dobro.

Međutim, JEZIVO aktuelne postale su tek u toku ovog prošlog rata, bez ikakvih pesnikovih zasluga. U tome je bila njihova tajanstvena sudbina.

Nije u tome bilo nikakvog snobizma. To je, u ono vreme, bilo uobičajeno uzimanje časova, posle podne. Uzimao sam i časove engleskog

pobunjenicima nije bilo samo Slavena, bilo je revolucionara svih naroda u Austriji, ali je shvatljivo što sam se ja pri tome, poetski, setio Senja i Neretljana.

Motori obeju lađa hukte po istom taktu. Pogrešiti u tome znači izvrnuti mrežu i lov. Pred nama se posle mrači i motor stoji. Mreža mu se vuče po vodi, kao dugačka kosa.

Između tih, užasnih, časova, ispitivali su ga o motivima njegovog atentata. Postoji o tome dnevnik jednog lekara. Princip je, prirodno, priznavao da je želeo ujedinjenje Bosne i Srbije, ali je otvoreno priznavao

Svi su se čudili kakav sam se vratio, a i ja sam se tome čudio. U bolnici na Rijeci nailazio sam na mnoge od onih sa kojima sam nekad tako veselo igrao, ali je to bilo kao u

Jedan je stidljivost, koju svi oni imaju, koji su videli tu krvavu sliku (rat nije roman, nego film), kad treba o tome da pričaju.

Reći ću samo toliko da smo u krvi bili od te prve letnje noći, na Zlota Lipi, svaki dan, do jeseni. Ja ću o tome reći samo nekoliko kurioziteta.

Obično je bilo namirisano i plavo. Jovanović je, po dužnosti cenzora, ta pisma, čitao. Ne znam šta je taj čovek pri tome mislio. Redovno ih je donosio. Kod Potkamijena (ako me sećanje ne vara), pored lovačkog puka br.

Sve su to zrna peska u moru patnje našeg naroda. A sem toga, i da sam o tome rekao više, niko mi danas ne bi verovao.

Pred odlazak iz Segedina, ja sam mu pisao ko sam, a on mi je pisao čudna, romantična pisma, a obavestio me je i o tome da cenzura ponešto briše u mojim pesmama. U ovoj pesmi brisala je reč Vešalima, u naslovu, a sve ostalo ostavila.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Čamac mu uz obalu, a on krpi mreže. Zanet slatkim osećanjem, nisam ga pre primetio. Priđem tome čoveku i nazovem mu boga. On me pogleda ćuteći, pa odmah skide pogled s mene i produži svoj posao.

Ne znajući šta dale da preduzme u tom jedinstvenom slučaju, izvini se što me je uznemirio, reče da će o tome našem razgovoru izvestiti gospodina ministra, i ode. Sutradan su već sve novine pisale o meni.

— E, kako da vam kažem?... Dobro, dobro, na svaki način... Pravo da vam kažem, ja nešto nisam o tome ni imao prilike da razmišljam; ali, ceneći po svemu, vrlo dobro, vrlo dobro...

Za ovo nekoliko dana bilo je već toliko svetkovina i parada! — rekoh. — Tako je, ali u tome narodnom raspoloženju ima nešto moje zasluge, što sam uspeo da u ustav, sem svih sloboda koje su date narodu i potpuno

— usudih se da upitam. — Kod nas je takav običaj da se što češće menjaju zakoni i da ih ima što više. Mi smo u tome pretekli ceo svet.

Ja držim, gospodine, da u tome leži savršenstvo i kultura jedne zemlje! — dodade ministar na završetku. — Imate pravo, gospodine ministre; i stranci

— Šta je ovo? — upitam radoznalo jednog gospodina na ulici. — Svečanost. Zar niste znali? — Nisam. — Pa o tome se piše po novinama već tri dana.

— O, ne! Kakvu privredu! Privreda je usavršena dobrim zakonima. O tome više ne treba ni misliti. Ja zaćutah ne znajući šta da mu kažem, dok mi on s dobroćudnim, blaženim osmehom reče,

Svaki šef odeljenja u ministarstvu ima prepisku sa po jednim ekonomom pokrajinskim, a oni posle o tome izveštavaju ministra preko njegovih ličnih sekretara. — To je onda užasna administracija? — primetim. — Vrlo velika.

Od jutros sam puna tri časa na tome radio. držim da ja imam prava, i da zastupam pravednu stvar... Evo, pokazaću vam članak koji sam priredio za štampu.

Te novine nema nigde u svetu, ali nas je tome nevolja naučila zbog rđavih finansijskih prilika u zemlji, te smo tako hteli da žrtvujemo tu priličnu sumu godišnje, samo

„Ko štedi, tome i bog pomaže”, završuje se priča. — To će imati neobično dobra uticaja na narod! — rekoh oduševljeno.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Razume se da o tome niko i ne misli, svi mu se »ponizno klanjaju«, a on, gord i zadovoljan, pun kipeće strasti, još izdaleka naslađava se

Devojke se odista začudiše. Zgledaše se, pa će tek jedna reći: — Sigurno je u kući. Na tome se i prođe. Počesmo da jedemo. Taman doneše čorbu, a iz potoka zagrmi pucanj, jedan, dva, tri...

« Najzad su tu poniznost nekako privezali i za njegovu »vešerku«, — ali o tome posle. A on je u mladosti, vele, bio drugi čovek.

Šta ćeš mu — momak je!... Ali mu je najposle i suknja omrznula. O tome ćemo i da pričamo. Ne zna se kojim povodom, tek »popečiteljstvo« nađe za potrebno, da pošlje gospodina Mojsila u

»Eto, dođe i to vreme, — govorio je sam u sebi, — i ko bi se tome nadao!... Video devojku, dopala mu se i — drž' za ruku... O, časni ga ubio!...

Nastupila je nenadno nekakva rezignacija, i on se u toj nesanici bavio samo o tome, što je razgledao krovove sviju okolnih kuća, ili treperenje velike topole, koja se, kao gorostas, po malko njihala pred

beše mu tako tegobna, misli tako zbrkane i neodređene, nervno stanje tako uzbuđeno, da ne mogaše nikakva reda naći u tome haosu od pojmova i osećanja. »Sigurno mi ne ide istorija u glavu« — mišljaše on u sebi.

Znaš: Karlo... no?... koji?... Peri se sad raziđe tama ispred očiju; on jasno razumede da ne zna ništa o tome, da nema pojma o onome što se pita. Samo mu jedna misao sijnu kroz glavu: »A, ovo se pada!... Dakle i ja?«...

Beskrajna mržnja prema tome pedantnom i čisto, lepo odevenom čoveku, kome nije mogao ni mrvicu druge zamerke naći, koga je i sâm do ovoga trenutka

Misao poče da mu radi električnom brzinom, te je za nekoliko trenutaka našao bar dvadeset načina, kako bi se mogao tome »zlotvoru« osvetiti. Ali je te načine napuštao istom brzinom kojom su mu se oni u misli javljali.

Posle neko poče govor o kiši, pa se, pošto o tome progovorismo, saglasismo da bi dobro bilo, kad bi noćas Bog dao dobar pljusak.

Ali čekaj još malko. Doveče će stići novine, pa da vidiš i kapetanovu ispravku. — Pa o tome ja, brate, i govorim, — reče Jovo i maši se džepa, te otud izvuče jedne novine, razvi ih i podnese kapetanu, govoreći:

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

PAVKA: I da ima, boga mi, kad svet uzme na zub... DANICA: A po čemu ima mene svet da uzme na zub?... PAVKA: Po tome, vidiš, što ti se svaki čas čini da je pala saksija... a on mlad čovek! DANICA: Znam, al' ovo je drugo!

Ni po čemu. Nije da kažeš da je čovek otvoreno kazao, nego tako: bila njegova tetka dva-triput, progovorila o tome, raspitivala koliko nosiš i... eto, to. Samo razgovor i ništa više. Ocu čak nisam ni govorila.

JEVREM (više sebi): Pametni, brate, ti novinari. Pišu, čitaju i razumeju sami sebe. (Glasno.) Kakav beše naslov tome članku? DANICA (čita): „Reč-dve uoči izbora”. JEVREM: Pa to, dabome!

JEVREM: E pa, razgovaraj kao čovek, a nemoj da mi pominješ više špiritus, kad o tome nema više ni akata. JOVICA: Pa nema, dabome, kad ih je pisar za pet banke pojeo.

JEVREM: Uha, počeo od kursa, pa na jareće kože, a svršio sa kandidacijom! JOVICA: Pa velim... JEVREM: Jesi li ti o tome govorio sa gospodinom načelnikom? JOVICA: Nisam! JEVREM: A jesi li govorio drugom nekom?

JEVREM: Kad ti kažem, meni da ostaviš stvar, a ti da se ne mešaš više. JOVICA: E, velika ti hvala na tome, Jevreme! Rekoh ja: sa Jevremom treba prvo da razgovaram! Pa ovaj... i to da ti kažem...

JOVICA: Šta da te poslušam? JEVREM: Da odeš odavde pravo u dućan, pa ni luk jeo ni luk mirisao. Nikome ni reči o tome.

Kao u pozorištu. PAVKA: Ju, ju, ju! (Krsti se.) Pa kažu onda: nije istina kad tako novine za poneku pišu. MARINA: Tome bi, zaboga, trebala vlast da stane na put, a građanstvo bi trebalo da se gnuša.

JEVREM: Pa dobro, kidaj, a ja... ja ću već promisliti o tome. PAVKA: Promišljaj Ti, ako, ako; a ja već znam šta ću! (Ode.

(Ode.) XVII JEVREM, SRETA JEVREM (posle manje pauze): Sad mi došla... kao da je sad vreme tome. SRETA: Pa žena, vidiš, neće bez tvog pitanja. JEVREM: Jest, nego... (Zamisli se rasejano.) A Ilić? SRETA: Šta Ilić?

Eto ti, to nije nasilje! JEVREM (razmišlja): A, ovaj, novine? Zar neće o tome novine da pišu i da nadadu dreku? SEKULIN: Čudo božje! Zvanična ispravka, pa svršena stvar.

JEVREM: Pa... to može... SPIRA: Može, al' kad bude vreme tome. SPIRINICA: Ama, pusti čoveka neka kaže. SPIRA: Pa to je hteo da kaže. JEVREM: Pa jeste to, kad bude vreme.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Cincarina i dvaput toliko špekulanata, a tim je već, naravno, kazano da ima i kafana i mehana I magaza, te prema tome je bilo isuviše razloga da na mapi Srbije bude zapisano krupnijim pismenima, kao sve varošice u Evropi, — da je u tom

Ko je bliže vratima, taj umakne i bez kape u obližnju kafanu, a ko ne mogne, nego ostane, na tome se slome kola. Oseća svet da je kriv pa bega kud zna, jer od deset poslatih dopisa tek jedan i dva ako se štampaju.

raspravlja pitanja iz sociologije, da izrekne svoje mišljenje i svoj sud o svakom pojavu u našem životu, pa pitao ga ko o tome ili ne.

Pisao je dalje: o đerzonkama košnicama, o obdelavanju konoplje, o filokseri, o tome koliko apoteka treba u varoši od tri hiljade duša; dalje, o poboljšanju stanja radeničkog, povišenju nadnice i smanjivanju

veštak, ali (kao svi veštaci i veliki ljudi što imaju poneku slabost i strast) bio i dobra pijanica i ubojica, te prema tome gotov na bitku kao bos u baru. A to se videlo i po njemu.

Slike su različne ali jednake u tome što su sve devojke lepe, zdrave i rumene. Sve im se dopadaju, ali najviše Azija.

U tome stiže i večera. Gizela donese jela: kapamu, kajganu, hladno jagnjeće i sir. Posedaše svi. Ćir Đorđe, Gizela, učitelj i Mi

pa šta misliš ko bi nojbolji bio? — A nijesam ti, boga mi, gospodine, nikad o tome ni mislio! — veli Maksa paleći cigaru. — Ama to i jeste nesreća što ste svi tako indiferentni, apatični, inertni!

— E, divota — veli mu — ja se nikad ne bi’ tome dosetio. — Hehe! — kucnu se ćir Đorđe kažiprstom po glavi — ti gospodin-učitelj znaš nauku, a ja pa praktiku.

Samo još u opštinskoj sudnici je stara plesan, nije još provetreno; ali i tome su dani izbrojani! To je pitanje vremena. Sve, sve se izmenilo! A to je Sretina zasluga bila.

« A tatko mi mnogo čateše i pametna glava beše! Tako obično govori ćir Đorđe kad se povede reč o tome. I tada je uvek ljutit.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

DOJADILO Deco, odmorite se malo od čitanja, Pažljivo me slušajte, ne budite brzi: Postaviću vam nekoliko pitanja O tome, šta ko najviše mrzi. Šta mrzi kondukter Kuzman, prvo je pitanje. Zna se: švercovanje u bilo kojoj formi.

E, to je već tajna Koju čuva mesec kad posle ponoći sja. Ali njihove su krađe bile javna tajna. O tome se i do danas ponešto zna.

Osilio se Mitević, poput kakvog velmože, Pa bije i bez bijenja živeti više ne može! On nije u tome sam: na Balkanu mnogi je Policajac pobornik ovakve pedagogije.

to nije lako — potrebno je držanje viteško, Biti lak kao perce, srca ganutljiva, Dedi, međutim, to ne pada teško: U tome i on joškako uživa.

staleža i naroda (U onom trenutku nacije nepostoje) Nigde, ni u najdubljem kutku njegove svesti Nema predstave o tome koje Platon, ko Henrik Šesti!

Da je sunce sa kamilama u rodu, o tome Svedoče stare arapske knjige, četvorotome: Vasiona je, u početku, bila usijana gomila Koja se na milion delova

nije lupus, U Guči, to jest u Mionici, babe tri Prodaju čoveka, ko da je kupus, Staro odelo, ili trokrilni orman: Tome je posvećen ovaj antiroman.

Jer on je zatvorenik svoje savesti A o tome ništa ne zna Amnesty, Ni Beč, ni Helsinki, niti OUN: U pitanju je nebriga i previd potpun!

Pesme i prozne sastave počeo sam pisati vrlo rano, ali tome nisam pridavao veći značaj. Nadahnut mazohističkom skromnošću, pomišljao sam da postanem novinar.

koja o svemu tome pojma nije imala! Sutradan krenem u potragu za trajnijim smeštajem, i nađem ga. Tri godine sam se snalazio, kako sam

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Jegulja se od vajkada smatrala kao živi stvor kome niko ne zna ni početka ni kraj. Pitanje o tome kako jegulja postaje, bilo je zagonetka koja je dražila radoznalost i maštu prirodnjaka i filosofa svih vremena.

Ono je zanimalo i Aristotela koji je, misleći o njemu, nalazio da je to nerešljiva zagonetka, kao i pitanje o tome na koji način jegulja završuje svoj život.

Oni koji nisu verovali u takva objašnjenja, stvarali su najraznovrsnije i najčudnovatije pretpostavke o tome kako jegulja dolazi na ovaj svet.

Blato je i elemenat iz koga je ona postala, pošto nigde nema nikakva ni najslabijeg traga o tome kako je ona u njega zapala i šta je tome prethodilo.

iz koga je ona postala, pošto nigde nema nikakva ni najslabijeg traga o tome kako je ona u njega zapala i šta je tome prethodilo.

Mišljenje je bilo zasnovano na tome što je poneki ribar nalazio u odrasloj jegulji, uhvaćenoj na blatnome dnu jezera, bare ili reke, čitav roj sitnih

jezera, bare ili reke, čitav roj sitnih glista koje je on smatrao za sitne jeguljice što će biti izbačene u blato kad tome dođe vreme.

Ali se nije imalo pojma o tome gde se nalaze ta mesta mrestenja o kojima se slutilo, kako se vrši migracija jegulje od dotadašnjih mesta njenog

i taj netačan zaključak da se sva jegulja u rekama, rečicama i jezerima što su u vezi sa Sredozemnim Morem, plodi tu, na tome mestu u Mesinskom Zalivu, pa se odatle rastura i, došavši do morskih obala, ulazi u slatke vode gde produžuje svoj

nekoliko nedelja zadržavao na Sargaskom Moru i ispod Bermudskih Ostrva, produžio odatle za Antile i kod ostrva Svetog Tome pretrpeo brodolom. Urođenici ostrva prihvatili su ljubazno brodolomce i spasli im dotle prikupljeni naučni materijal.

Trebalo je još utvrditi i plodište jegulja iz slatkih voda drugih kontinenata. Od 1924.do 1927. godine brod je u tome cilju prokrstario oba velika okeana, Atlantski i Tihi, i sva mora u vezi sa tim okeanima.

Ali pri tome putovanju Šmit je otkrio i nekoliko plodišta u Tihom i Indiskom Okeanu, za jegulje što dolaze iz slatkih voda koje utiču

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Junaštvo je car zla svakojega, a i piće najslađe duševno, kojijem se pjane pokoljenja. Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi! Vječna zublja vječne pomrčine nit' dogori niti svjetlost gubi.

Pregaocu Bog daje mahove! Raskrhaše silu Šenđerovu. Blago tome ko se tu nagnao, već ga rane ne bole kosovske, već Turčina ni za što ne krivi.

Krst zasija kâ na gori sunce, i sav narod na noge ustade, časnome se krstu pokloniše. U tome se razbudih od straha. VUK MIĆUNOVIĆ Srećan bio, divno li si snio!

JEDAN CUCA Pričaćemo, a imamo dosta! Prosta sablja po sto putah turska, od Kosova koja nas siječe, pri zlu tome, ako je istina. Evo ima šest-sedam godinah kâ dohodi jedna proročica među nama. Iz Bara se kaže.

Kako puška pukne na Cetinje, grohota će biti na sve strane. Blago tome koga srce služi i ko nije sasma ostario, dosta će se posla nagledati!

VLADIKA DANILO Ne boj mi se, ako Bog da, đedo! Ne misli se o tome Turcima, zle su misli i na njih napale. Pa i da bi došli i stotina, imam ovde desetak đačadi, u kuću se bismo

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

I u tome je bio jedini život tih njihovih muških, jer ceo ostali život, život na ulici, po komšiluku i čaršiji, trgovini, prodaji

I baš u tom upinjanju da se od svih izdvoje, izgleda da su nalazili svu draž svoga života. A da bi u tome što više uspeli, gledali su da se u svima sitnicama od ostaloga sveta razlikuju.

Ali nije ostajalo samo na tome. Produžavajući i dalje terevenke Kavarola pod starost, pošto udao kćeri, na sramotu svih, ponovo se oženio.

je Tone došao da to sve kaže Sofkinoj materi, ona, po njegovom licu, izrazu i treptanju očima, videla koliko je on pri tome ukrao, nagrabio se. I to on, njihov sluga, koga oni odnegovali i podigli na noge!

Sofka bi uvek, kad god bi nju videla, sažaljevajući je gledala, kako o svemu tome ona ništa ne zna i kako sva srećna, uživajući u tim svojim novim haljinama, jednako se oko sebe okreće, da vidi da li

začuđavaju, uvek bila po neka na kapiji, kako uvek otuda ovamo na ulicu istrčavaju, da sigurno koga bole vide ili se tome bolje pokažu, da su tu, na kapiji, i da ga čekaju. I na svakoj službi u crkvi i na svakom veselu, igri, uvek ih je bilo.

Ma da otac po njemu nije kazao da će doći, ona je ipak po tome slutila, nadala se da će ih možda sada, za Uskrs, pošto nije toliko vreme dolazio — valjda jednom obradovati i doći k

Ali u tom odozdo dete, koje ga je bilo dovelo, poče da viče: kako je vreme da ga vodi natrag. A po tome odmah su Sofka i Todora znale da naročito rakijom ne treba više da ga nude, da su njegovi iz kuće zato tog dečka i

je on gotov na svašta, i da, ako se on reši na nešto, ma to bilo i najgore i najstrašnije, ona ima samo da se pokori tome i sluša, ona od slutnje, straha, gotovo se razbole.

Sofki onda bi jasno da se ona zato ovoliko prepala što se sada ne boji, nego je sigurna u tome: da je on tamo nekom kuću prodao.

Bilo je zagušljivo. Zavese i prozori nikako ne otvarani. I Sofka je po tome znala da oca sigurno nije ni ispraćala, jer da je izlazila za njim do kapije, sigurno bi, vraćajući se, morala da oseti

Bar će za nu lično tamo, u tuđini, biti lakše, pošto je niko neće znati ko je i šta je. A da je zaista to, da se u tome ne vara, i sama je mati o tome posle uveri.

Pandurović, Sima - PESME

Pored ljudskih srca ti prolaziš holo, Bez strasti, i mirna, ne znajući išta O tome da često pati ko te vol’o, — Sem milosti tvoje da ne traži ništa.

Učitelj, pesnik, prosvetitelj svome Narodu, on je provodio dane U burnom, teškom, zlom vremenu tome U radu, s verom iz mladosti râne, Usred mučnih dana i borbena jêka. On je bio dete svog Velikog veka.

Blesak i žagor; masa što se kreće Kao val; veselje što raste k’o plima, Radost koja sija na licima svima; I u tome sjajnom hýku mala scena. Glavna lica: jedan p e s n i k, jedna ž e n a. — Ah, kakva sreća! I vi ste na balu.

naše sreće u života maju, Dane pozne tuge vodi sudbe kolo; Ako sam mnogo štošta već prebol’o, Spomenici dragi o tome još traju. I poslednje kada već osetim dane, Neka me samo ispod njih sahrane, Mirno, bez suza i bola, moj druže.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Zaista, tome strancu moralo je jako u oči udariti to što među tolikom prostotom, da ne rečemo sirotinjom, nalazaše se pološke naslaga

Čovjek na prozoru ne trenu očima, no dugo i dugo stajaše nepomičan. Fala Bogu, koga gleda po tome pustome snijegu? Krštene duše nije nigdje bilo oku na domahu, niti joj se čovjek nadati mogao u to doba i po takome

Brige im za to! Nauznak se slađe spava i bolje odmara. A bjehu li bar sigurni na tome mjestu? Tratina bijaše prostrana koliko dva gumna; oko nje porasla visoka planinska stabla, a među deblima bilo je

Ali bujica je krv u tijem godinama i srce premašuje tajne razloge; častoljublje je glavni pokretač u tome dobu. „Ja mnim nijesi dosad bivao u boju?“ upitaće Mišan, gledajući put istoka.

Na te riječi, u tome času svečanome, prionuše im duše jedna uz drugu. Lica im se raskrutiše, oči sjevnuše, veseli osmijak zaigra im oko

Što se tiče učenja, učili su zajedno s prva, kod domaćega popa, dok naučiše čitati i pisati, a po tome otac ih oprosti daljega tereta, ostavivši popu samo starijega — koji, uzgred budi rečeno, zaviđaše i bratu i sestri

„Neću više nikad!“ prošapta u strahu. I ostaloj djeci prionu strah. Čovjek, videći to i naslutivši i uzrok tome stade se slatko smijati.

I hrt je nastojao da im se dopade a u tome je uspio pokazujući im razne svoje vještine, po naredbi gazdinoj. Grof izvuče iz džepa neku knjigu, a kad je rasklopi

U tome je dobu zbijen veći dio znanja i osjećanja što će se docnije razviti, pa s naporom i pomoću njegovom, u nekim časovima, vi

A što se tiče znanja, to su prebirali ponaelak ali postojano i dobro složeno od „čike“. I u tome je on počeo iz osnove. Najprije je ispitao ih, i da se ne sjeća, te promjerio sav ambar.

Drumom išli su komad, pa opet svrnuše širokim priječacem, put grofova dvorca na humku. Brat i sestra odavno su se tome nadali, te ne samo da se ne začudiše, no izmijeniše značajne poglede, kao da šćahu reći: „E nijesmo se prevarili!

koljenović i što mu stari uvijek vjerni biše, oprosti mu, ama pod uvjetom da izuči i potonji razred vojničke škole, a po tome da služi u vojsci. Ne bi ni to dosta. Pred tom grkom čašom, morade još grku popiti ako ćaše da se oslobodi.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Obično se pri tome poziva na višu silu, na svoju čast ili na ono što je najsvetije ili najdraže. Zakletve se najčešće kazuju sa „tako

Toliko mi zle oči naudile! Da bog da mi svaka sreća posahnula i ne imala napretka kao ova slamka od jutros! — i pri tome lomi slamku). Zakletve mogu da budu šireg (Tako mi života! Tako mi očnjeg vida! Tako mi sunca!

Po tome su one više vezane za pravu narodnu priču, i to u prvom redu za anegdotu. Za razliku od narodne anegdote, kod pitalica

Pitalice su, prema tome, kratke, nerazvijene narodne pričice svedene na „pitanje-odgovor“. Obično se počinju rečima: pitao, pitala, pitalo,

Po tome su pitalice jedna vrsta naših narodnih epigrama. IV KAZIVANjA A) PROZNA A) VEROVANjA Ima kazivanja kojima je prvobitn

Zdravice u prvom redu zavise od toga kome se, kojom prilikom i sa kojom namenom nazdravljaju. Prema tome one mogu da budu ozbiljne i svečane, pohvalne i zahvalne, ali i šaljive i podrugljive, kao što to obično biva u

Kao i igre odraslih, i dečje igre ostvaruju se u dva osnovna vida: govorom i pokretom i, prema tome, mogu da budu: govorne i pokretne.

Zagonetke su po tome plod igre govora, mašte i duha. Tipove pravih zagonetki, za razliku od zagonetki skrivalica i zagonetki pitalica,

od zagonetki skrivalica i zagonetki pitalica, lako je poznati i po njihovom obliku i po samom načinu gonetanja, a i po tome što se one zadaju sa „Dašto mi, dašto“.

Počeci narodnih zagonetaka često svedoče o tome koliko naš narod voli igru reči; on, po sličnosti na pojedine izraze ili po sazvučju reči, izvodi nova bespojmovna

Sit veseo, gladan plakao. — Odgovori onaj koga zapitaju: kako mu je ime, a on neće da kaže. Teško tome koga vode, a još gore koga nose. — Odgovori u šali onaj koji se vodom ponudi. Štakara na dvije noge.

Naš gazda istuk’o gazdaricu! — govore guske među sobom, a gusan, kao da se ljuti što o tome razgovaraju, šiče: Ps! Psss! Naš kulaš! Naš kulaš! Naš kulaš! — grakće gavran u letu.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

I kad bi se mislilo na svršetak, ne bi još ni čemu tome bilo ni početka; ali počinjač misli: samo neka se počne, pa će svagda biti lakše dodati i nastaviti, nego li što iz

40. Iz mesa izišlo, a meso nije; mlogu štetu i asnu počinilo, a tome krivo nije. 41. Ja pođo po sopotu, a stado na grijotu, pozva mrdeljače: dones'te mi tuleode, e su došle vazlitrave.

I kad bi se mislilo na svršetak, ne bi još ni čemu tome bilo ni početka, ali počinjač misli: samo neka se počne, pa će svagda biti lakše dodati i nastaviti nego li što iznova

Pa još vidim da i pored sve muke i truda opet ostaju pogrješke! U tome neka me pravda Dositije, koji je u ovakoj struci pisanja gotovo poslije trideset godina popravio svoju jednu pogrješku,

” U tome eto ti đevojke s ručkom. Kako đevojka ručak postavi, Međedović se odmah rukom hvati da jede, a čoek mu ne dadne nego

| Ja ću Brka ovijem buzdovanom.” A čoek mu rekne: „Be i Brko je neki; sad ćeš ga viđeti.” U tome stane huka s jedne strane, dok se iza brda pomoli jedan brk i u njemu trista i šezdeset i pet tičijih gnijezda.

Dok se mi tome još čuđasmo i konje tovarasmo, ne lezi vraže! eto ti pudara od onijeh vinograda, pa uzme onu glavu s nama te metne u

On će se dugo zatezati, ali će ti najposle opet dati.” U tome dođu u dvor k ocu, i otac plačući zapita zmiju: „Za Boga, sinko! gde si?

Čovek opazivši to rčee ženi: „Donesi jedan komad hleba te podaj tome psu.” Žena donese komad hleba i baci pred psa, ali pas ne će ni da gledi, a petao dođe i stane kljuvati u komad; onda

U tome se još nađe nekaka prokleta babetina koja im se obeća da će | uhvatiti i doznati kako on jabuku sačuva. Kad bude u veče

Kad dođe na dvanaesti, nije iznajpre hteo otvorati ga, ali ga opet stane kopati: šta bi to bilo u tome podrumu! pa najposle otvori i dvanaesti podrum, had tamo, ali nasred podruma jedno veliko bure sa gvozdenim obručima

U tome dođe jedna gospa po vodu i opazi Stojšu kraj česme u hladu. Kako opazi njega i maramu, a ona uzdahne, po tom točeći vodu

Sveti Sava - SABRANA DELA

I krv Isusa Hrista, Sina njegovog, očišćava nas od svakog greha.“ (I Jn. 1, 3-7) „Po tome razumesmo ljubav što op dušu svoju za nas položi. I mi smo dužni za braću dušu polagati.“ (І Jn.

Pri tome i uzakonjeno Trisveto vam biva, kome po čteniju dodavati i ovu molitvu: „Koji šalje svetlost svoju i pohodi“.

Ako li se ko po grehu nađe u tome tako zarobljen, bilo da su mladi, ili stari i ostareli u monaštvu, ili su novaci, ljubavi zakonu da se pouče od

I tako svi sa pohvalom i u veselu duhovnom snu predajte se, sve dok podeklisijarh, časovnik čuvši da izbija i po tome sazna da je pravo vreme, igumanu ne dođe i potrebnu od njega molitvu primi, a potom tihim glasom: „Blagoslovite,

Ako li se neko ne prikloni tome, trebalo bi ga i iz manastira odagnati i odrezati kao zagnojen ud i uklopiti i odbaciti kao teško zalečivu ili sasvim

16, 15) reče božastveno Pismo, i „Gospod se gordima protivi, a smernima daje blagodat“. (Jak. 4, b) Prema tome, da nema ovoga među vama!

GLAVA 14 O tome kako treba ekonoma postavljati Kako ćete zatim kada ekonoma želite postaviti? Ti, igumane, i sva bratija izaberite po

Ako li šta propadne, makar i od malih stvari, nesmotrenošću, o tome će biti ispitivani u dan ispita — iako i za malu stvar, koju pogubiše u svojoj lenosti.

Malo nešto dodaću rečenom, veoma potrebno i prikladno. GLAVA 20 O tome da ne osuđuje bratija igumane koji daju gostima manastirskim Da ne osuđuje bratija igumane, niti rečju kojom da traže

bratija igumane koji daju gostima manastirskim Da ne osuđuje bratija igumane, niti rečju kojom da traže račun o tome šta unosi ili izdaje potrebe radi manastirske, jer to je nedostojno i štetno, i ne manje rađa nepoverenje, podelu i

A onaj ko ukrade nešto iz manastira i ne popravlja se, da se odagna odatle. Da se doda i ovo rečenom. GLAVA 25 O tome da ne volimo da kod vas bude veliki broj, nego ako je i malo, neka je sa ljubavlju Veliki broj među vama ne volimo da

Bolje je jedan koji čini volju Gospodnju, nego mnoštvo bezakonika. GLAVA 26 O tome da bratija nema rabotnika Nedostojno vam je da imate služitelje. Treba da bude po dvojica u ćelijama, i sasvim dosta!

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Važno je da znaš da nije sve u tome što ti sediš u zatvoru! Razumeš? IKONIJA: Pričam ti priču! CMILjA: Ćude! IKONIJA: Šta sad tu „ćude”?

Ako nisi preguro triestu, nek nisam koja sam! ANĐELKO: Ja ne govorim o godinama, nego o tome šta od njih naprave brak i državna služba!

VILOTIJEVIĆ: A šta će kasti ovi, ako ih ne vide? STAVRA: Šta te briga? Ti gledaj u ono što ti vidiš, pa prema tome i postupaj! VILOTIJEVIĆ: I da znaš da oću! (Izlazi) IKONIJA: Ode, a nije ni platio!

i nije mu strina, nego švalerka! CMILjA: Kome švalerka? JAGODA: Kome, tome mom profisoru! A i on u stvari nije profisor, nego neki lakirer! CMILjA: Pa ti sad veruj profisorima!

ANĐELKO: Ne mogu nogu da pomaknem, ukočena! ISLEDNIK: U zdravstvenom kartonu kapezea o tome nema ni jedne jedine reči! ANĐELKO: Kako i da ima, kad nisam išo na lekarsko?

Stanković, Borisav - JOVČA

(Stojni): Šta se tu trzaš?... STOJNA De, tako, zamislih se. Nego... (priđe i šapće mu, dižući prst na pretnju da o tome ćuti, i sve ispuni što treba.) STOJMEN Ko? Mlade gazde?! Gde su? STOJNA (zatiskuje mu usta): Ćut!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

No, ako je što dobra u nami, to nam je milo gledati, to dobro vidimo i tome se čudimo; a što nam nije milo viditi, to za leđa mećemo i dobro sakrivamo.

Ja sam i to predvidio i nisam se tome nenadao. Ko može svim i toliko različnim ljudma ugoditi! Ja ću se samo starati ništa protiv mojej sovesti i protiv

Što dete čuje, to uči i prima, kako god i svoji[h] roditelja jezik; što vidi da se pred njim svaki dan čini, tome mora naviknuti; tako prisvojava običaje, tako narave, tako sve misli i mudrovanija oni[h] s kojima rasti.

Apostol Pavel javno uči da episkop, prezviter i dijakon mora biti oženjen i tome pridodaje uzrok, govoreći: „Ko nije kadar svojim domom i familijom upravljati, kako će on biti vredan cerkvom i narodom

A što napominješ za tvoje volove, kupovanje i prodavanje, istina, da i u tome dobrodeteljan čovek valja da pazi i ne prelazi meru i da po sovesti svojej postupa. No, što ćemo mi tome?

No, što ćemo mi tome? Ovo je zakon trgovačkoga zanata. Ko kupuje, rad bi jeftino kupi-ti; a ko prodaje, radi skupo prodati.

vidi da imadu dar i sklonjenije k nauci, na nauku daje, govoreći im: ˋIdite, deco moja, učite se; bog vam črez mene k tome pomoć daje.

Upamtite vi moju reč. Malo će vremena proći da će srpski arhijereji jesti meso, kako god i grečeski jedu, i Niko se tome neće čuditi ni soblažnjivati. Šta je god običaj uveo, to će običaj i istrebiti.

Različni cari i poglavari, misleći da u tome nekakovu zadužbinu čine, sazdali su im s velikim troškom velike manastire, dali su im ispočetka njive i vinograde, a

počituju; no da su hristjani kad motli u ovo prelaštenije pasti, imajući u ruku premudru i zdravu evangelsku nauku, tome se nije moguće dovoljno načuditi.

Pustinje, peštere i svetinjičenje izvadi iz glave; tome se danas razumni ljudi rugaju. U današnji dan, ko se god za sveca izdaje, ili je kakva laža ili fantazira.

Naš sav život prolazi u staranju i u govorenju za kazane rakijske, za kace, burad i obruče; naša je sva nauka u tome da poznamo koliko je kom vinu i šljivovici godinâ.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

te se njezina djeca klančaju na sve četiri strane svijeta radi hljeba nasušnoga, pa ko to zna, taj bi mogao reći da u tome vinogradu gospodnjem prema prostoru zemljišta i broju čokota, ima rabotnika i odviše.

Isti fratri, iako su, poslije boga, najviše štovani ne mogu izmaći tome narodnjem krštenju. To je, dakle, prosto običaj, njeki zao običaj ako ćete, ali ništa drugo.

A da je kuća Jerkovića zaista u puku štovana kao sveta loza tome ima sila potvrda, a mi ćemo odabrati samo dvije-tri.

Po tome možete suditi kako su životarili Čagalj i Šunda, a kako i svi ostali Jerkovići. Ali siromaština nije sramota nikome, a

To je duje činio kao dobar čovjek, ali tome bješe i jedan krupan uzrok, nije vajde kriti. Rekosmo poprijed da su Jerkovići maličak prihvatljivi, a glad je glad, a

A Kušmelj i Osinjača zebli su u srcu da im se nadanje neće obistiniti. O tome su svakog večera govorili, a uvijek jedno te jedno.

stekli na Čmanjka, a on bi oborio glavicu, znajući lijepo da je kriv što dođe na svijet slabunjav i „beduast“... Tome djetetu pravo ime bješe Jozica. Materino pitanje: „Na koga se uvrgao“, imalo je zaista smisla.

— Ja sam mu malo koju rič razumija! — A ja baš ništa! I svi se diviše tome govoru koji ne razumješe, jer po župama svetog Frane, kad se napija učenu čovjeku ili kad se u kakvoj pretežnijoj

A Čagljina bijaše pravi vještak u tome, takav vještak da on sam nije razumijevao šta je govorio. On je tako dvaš-triš besjedio u manastiru, a njekoliko puta u

Besjednik nagnu bardakom. A kao da ni u tome poslu ne bješe pošljednji, jer mu jabučica skakaše kroza dugačko grlo, od kotlaca do podbratka.

Fra-Brne jednako prkelaše pogledajući sinovca, pa kad i tome dođe kraj poče naški. — Jeto tako! Nisam čuja lipe glasove za nj, ali, ako se ne bude vladâ kako valja, ja ću fiju!

Tako jednijem gredom obiđoše manastir. Kušmeljić izračuna da će u toj kući biti oko četrdeset suvota, a kad se tome doda tavan i podrum, onda bi se u manastir mogao smjestiti gotovo sav zvrljevski narod!

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Iz prostranoga kazamata Sa avlijama i kulama Ne čujem više glas argata Ni korake u cokulama. I misao se već otima O tome da su svi nestali I žive drugim životima.

Ćosić, Dobrica - KORENI

i od stida se dva dana nije pojavljivao na poslu. O tome se dugo s glasnom mržnjom pričalo, a ja se sve slabije vidim u dimu kazanica, odžaklija i dugih čekanja po vodenicama.

— deset je godina kako te ja molim da se pomiriš s manastirom. Radi vodenice i onih pustih livada... — o tome neću da čujem! — Kako sam ja mogla? Svi mogu u mojoj familiji. — Možda je meni tako suđeno. Šta mogu protiv Boga?

On izdaleka spazi njen umor zgusnut u podočnjacima, zagleda se, ni ona više nije negdašnja, pomisli. Ona nije kriva. O tome neće s njom... — Onaj još spava? Ona samo uzdahnu i saže se da založi furunu. — Čim se razbudi, neka dođe do mene.

njegovo, nije ni on više onaj, nije odavno, godinama, još pre Pariza, mnogo ranije, seća se, pa toliko puta je mislio o tome, baš tamo kod onog zabrana na kosi, sada, naravno ne liči na nebesku kapiju, kao onda, gledan na mesečini od Morave.

Pa to su sve i onaj dorat, i zelenko na kome je jurio po livadama, konji... Umeo je vešto da vlada dizginama. Neće o tome da misli. O takvim sentimentalnim besmislicama... kad je nekada kao đak i velikoškolac... Nekada.

On je... Je li, prijatelju, po čemu bi ti poznao sina Aćima Katića u puku vojnika? Samo brbljaš i ne misliš. — Po tome, gospodine, što umeš da narediš.

Pazi kako namiguje ovaj desni! Taj će biti neka velika lola. Tome, majci, neće se nijedna oteti. Miraždžiku neku debelu on će da zdipi. A ovom levom, Đorđe, levom ne može niko ništa.

Pa je i s Tolom o tome razgovarao. Morao je, nije imao s kim drugim, po jabučaru se jurile dve kreje, on je stajao u snegu do kolena,

I što je toliko slab, a njegovi vršnjaci se hvale i pričaju, samo o tome pričaju po čitav dan u vrbaku, kod stoke. Sećao se, znao je iz priča kako to oni rade, a šta je ovo s njim?

Ne misli o vojsci koja ide, zna da ide na Prerovo, ne misli o tome koliko je strahovala dok ga nije skinula sa sanki, jedna, jer je pred njegovom klonulošću i sama klonula.

O tome najduže misli. „Šta ti kaže otac?“ sigurno gaje pitao Tošić kad se vratio iz Prerova. Opet vidi sanke što jure putem za

Čuješ li, Nikola?“ „Mrtav čovek nije i pobeđen.“ „On mi se narugao kako mi se nijedan živ čovek nije nagurao.“ „Tome što se ruga treba slomiti štap o glavu i ništa više.“ „Plakat je napisao.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Zlatousti postaje samo onaj ko nađe Srebrnu ružu. Pričao mu je o tome ded koji je to čuo od svoga pradeda. Postoji takva ruža, a onaj ko je nađe, otkriva reč od koje procveta kamen,

Tek na zemlji, pomešan s lišćem breze, on vide da je postao žut, i osmehnu se: »Šta ima lošeg u tome? Zar i ovi oko mene nisu lagani i žuti, svi žuti?« List jasena podiže pogled uvis i postiđeno saže glavu.

Čak se ni najstariji podanici ne sećaju da ga je ikada bilo. Ali možda kornjača Jasnovitka zna nešto više o tome. Pred Savet dvorskih mudraca dovedoše kornjaču Jasnovitku, stariju od bilo kog živog bića u carevini, i mudriju OD

istina neodređeno, spominje Crnoglavka, te se pretpostavka da je ona donela vest čini verovatnom: Nevolja je jedino u tome što niko nije znao šta su staklenici? — To je nešto okruglo, nešto šareno, kotrlja se po zemlji i upada u rupu.

Jedino vrh Snežne gore koji se belasao u daljini bio mu je nepoznat. Začudi ga što niko ne zna šta se na tome vrhu nalazi. — Mnogi su pokušali da se popnu i saznaju! — reče mu jedan starac.

— Neko želi bogatstvo, neko moć, neko lepu ženu... — Imao sam sve to! — reče princ. — Ali u tome nije bilo sreće, pa sam pošao da je tražim, mada ne znam gde se nalazi: na vrhu sveta, ili na dnu mora?

Posla car izaslanika da vidi šta je u tome istina, a ovaj stiže baš kad su plodovi počeli opadati. Padali su celu noć blešteći na mesečini, a u zoru princ uze

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

O tome se ništa nije znalo i nova, Pozorišna ulica, prosečena dužinom kojom se, niz dunavsku padinu, spuštao šanac, samo delim

Uspeo je, i u tome. Kad je otišao, bila je 1839. godina. Zagledan, na uglu svoje i Kapetan-Mišine ulice, u nebesa, Gospodar Jevrem mora

Nije razmišljao o tome šta se sve dogodilo od onog vremena kada je, 1815, tamnovao u Nebojši, pa do sada. Nije razmišljao i nije se pitao

Sa stidom misli o tome kako se tada nije, ki za trenutak, dvoumio: bio je spreman i da žrtvuje tuđe živote i da na sebe primi težak greh,

O tome bi on sa Skerlićem, ali njega nema i Gospodar Jovan nastavlja svoj put pored niskih i čvrstih zgrada. Kada pređe Kapetan-

Sima terdžuman misli kako je i u tome neki nesporazum sa rečima: zašto da zgrada u kojoj se uče prirodne nauke i matematika zaklanja sunce i nebo?

„uveren da su Turci dobroćudni ljudi koje, s pravom, ozlojeđuje buntovno držanje hrišćanskog življa“, pa je, sledstveno tome, obavestio svoju vladu da su nerede od 3. juna započeli Srbi, ne Turci.

On se tukao a drugi su ginuli. Nije imao ni volje ni vremena da misli o tome (izgleda da je onaj zmaj u njemu otklanjao svako osećanje), morao je, u zamahu, uvek napred.

Vremena su bila zla: posle rata, došla je kuga, posle kuge opet rat. Morije su vitlale po Srbiji. Uprkos tome osećalo se da se ono, očekivano, vreme ipak bliži.

Nikada, u tome, nije uspeo. Odavno već u svojoj smrti, Dobrača odnedavno vidi da je u životu imao bar tri krupne omaške.

Karađorđe se čudio otkuda Dobrači, još mladom, takva želja kad nisu, u prosveščeniju, njegova posla i nije, u tome, njegova slava.

Kada je Sinđelić odleteo u vazduh, o tome više nije bilo sumnje. Dobrača, uvek na putu i u vezi sa množinom ljudi, video je kako ustanak propada.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Ja se šetam, družina sa mnome. Mi idemo Stražilovu tome. Pod nogama ona rosna trava, A sa strane brda mirisava, A ovde se potok pošalio, Pa nam puta mladim preprečio; Preko

„Kad s' okrepiš na tome studencu, Tada ćemo poći gore k vencu; Ići ćemo stazom i vijugom, Ići ćemo proplankom i lugom, Onom visu“ - „Što je

J. Dučić XCVI ANĐEO MIRA Noć duboka vlada, i sve živo spava; Na starome tornju ponoć otkucava. I u tome času sa grančicom krina, Anđeo se spusti sa rajskih visina.

I snažna ruka seoskoga uče Pojavi se na mah u trenutku tome, Pridrža pticu, i prozor polako, Nečujno-tiho, zatvori za njome. I ptice nesta... ptice moje mile!

- Al' ćuti, pesmo, dalje ne govori! Nebo i zemlja spe u tome času! Samo brz Timok šumi i žubori... V. Ilić Mlađi CLII IZ JEDNE ŠETNjE Gore sjaj sunca, čar zelenog krša, Dole iz

„Dosta! Ne treba!“ - ja rekoh; a srce Tada mi je bilo, da prsa raskine! Jedan je slavuj baš tad priželjkiv'o, u tome času večernje tišine; A Timok jec'o, teško zaogrnut Mrakom, k'o adskom zlokobnom haljinom... „Nad čim uzdišeš?

Popa, Vasko - KORA

se propinješ I obale nežne napuštaš Zašto krvi moja Kuda da te pustim Na sunce Ti misliš poljubac sunca Ti pojma o tome nemaš Ponornice moja Boliš me Odnosiš mi drvlje i kamenje Šta ti je vrteško moja Razvalićeš mi beskrajni krug Koji još

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

U tome delu crta Viland žitelje Abdere, najizrazitije palančane stare Grčke, koji svoga sugrađanina Demokrita, najvećeg prirodnj

Evo što on o tome kaže. „Razgovori tih dvaju prirodnjaka bili su, verovatno, dosta zanimljivi da bi zaslužili saopštenje.

Ali bi nas oni suviše udaljili od samih abderićana koji su glavni predmet ove istorije. Sve što bismo o tome imali da kažemo je da su naša dva svetska građanina provela celo veče i dobar deo noći u razgovoru, da im je to vreme

svetska građanina provela celo veče i dobar deo noći u razgovoru, da im je to vreme izgledalo suviše kratko i da pri tome zaboraviše abderićane i razlog zbog čega pozvaše Hipokrata“.

Sva važnija dela o tome nalazila se u mojoj biblioteci. A Demokritu sam posvetio naročitu pažnju i trudio se da se što bolje upoznam sa njime i

Radilo se, dakle, samo o tome da se tih osam tabaka ponovo otštampaju, a za njih je, na svu sreću, ostao očuvan nerastureni slog.

Kad bih se o tome osvedočio uputio bih se pred njega samog. Da bih onamo dospeo, valjalo je, kao u slučaju Pitagore, uživeti se u njegovo

Kada sam ih dovršio, moradoh razmišljati kako da ga stvorim živa pred sobom. da bih u tome uspeo, morao sam izmisliti kakav događaj ili lični doživljaj u kojem bi on, kao glavna ličnost, odigrao svoju ulogu, a

Pisao sam ih za svoju vlastitu zabavu, ali sam pri tome i dosta naučio. Možda bi ti spisi mogli i drugima poslužiti za zabavu i pouku. Zato ih, evo, predajem javnosti.

U udžbenicima, kakvi se upotrebljavaju u školskoj nastavi, o tome njenom postanku i uzrastu se obično i ne govori. Predmet moje disertacije bio je jedan od problema Mehanike.

malo, no kada sam prikupio dovoljne podatke o sredini u kojoj je živeo, mogao sam ga predočiti kao pouzdana izveštača o tome kako su Arabljani sačuvali i predali Zapadu tekovine grčke učenosti.

započeti spis, pa da se vratim svom uobičajenom naučničkom radu, ali me jedan neočekivani i strašni događaj sprečio u tome.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Pa onda grunem u taštinu sobu i užasno je prepadnem. Ona se, neiskazano udubljena u podlistak Tome Milinovića „Anka Obrenović i smrt Kneza Mihaila“, specijalno u Vrlo interesantan odlomak „Ankin san uoči Svetog

ovaj koji se desio između studenata, predratnih po njihovom sopstvenom priznanju, s jedne strane, i bogataša, ratnog po tome što to nije porekao, s druge strane, a koji kao da niko nije želeo sem krezubog studenta drskog ponašanja, nema nekakve

da smo divni, da će nas voleti kao što nas voli Nikola, pa nam je, posle, kad se kola krenuše putem u selo, pričala o tome kako je sinoć vešto i lako umakla iz kuće.

Trebalo je, prema tome, da ostanem pored zemunice i da čekam. Jutro je bilo vedro, sveže i mirno. U nestrpljivom očekivanju i sedeći na maloj

“ I ja sam ga upitao: „Razumete li se vi štogod u tome, zbilja, pospodine pukovniče?“ Što se mene tiče ja ništa ne razumem.

Ja sam, začudo, napolju sasvim došao k sebi i vodio Nikolu ispod ruke. (Da sam došao k sebi poznao sam po tome, što sam se već počeo stideti.) Bila je prošla ponoć i jasna mesečina obasjavala je palanku, nemu kao seosko groblje.

— Kako, šta vredi? Nema tu vredi i ne vredi, prijatelju. I opet se prgavi pukovnik. — Nije u tome stvar: vredi i ne vredi. Nego, ili si čovek od krvi i živaca ili si klada, razumeš, čoveče Božji!

vadi ih pažljivo jednu po jednu, savija, čibuka korbačem i ređa; ili ponešto krpi, ušiva i pričvršćuje dugmad, pa mu u tome prođe celo prepodne, a posle podne igra „darde“ sa marvenim lekarom što boluje od peska u žuči, psuje na konjički

A ja, ja ću je voleti samo onda ako me je zadužila, u tome je stvar. — Voliš je ti, voliš, znam ja, i dokazao si. — Ama nije istina, kažem ti.

Koliko Bogova, toliko otadžbina. Izgubi li se otadžbina, izgubljen je i svoj Bog, izgubljen je razlog da se živi. Prema tome: napadnuta otadžbina, to je napadnuta religija.

Sad sam o tome čitao jednu dobru knjigu. A posle se ideja o božanstvu transformirala, i to moraš znati, i božanstvo su potražili nad,

Čovek je sklon da se asimiluje, treba ga u tome pomagati. I to je lako. Jer svi ciljevi koji u ovom smislu hoće da se postignu, postižu se prirodno, dok oni drugi s

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Proteklo je nekoliko dana bez vremena. Vjerovatno dan-dva bez pune svijesti. Danas bi, prema tome, mogao biti petak ili subota. Valjda subota. A možda čak i nedjelja. Uostalom, svejedno.

godina!“, da je na radijatoru malko ukrivo položena plitica s oblozima, dobivaju neku posebnu važnost po tome što su to fakti, dijelovi istinske stvarnosti — i što ih ja, eto, uočavam.

Po tome, i naše misli mogu da budu osunčane ili sjenovite. Držim štoviše da se nikad i ne pađa misao a da nije ili okupana u su

Ja ni dan-danas ne znam drukčije suditi o dobroti i zlu neke pojave, neke misli, odluke, događaja, doli po tome da li se oni javljaju u jednome ili u drugom osvjetljenju.

su me u njih dovele, ne po presudnosti onoga što sam u njima doživio, ne po dobru i zlu koje sam u njima našao, ne po tome koliko sam u njima opržio ili uprskao perje i koliko sam svoga živoga mesa u njima ostavio: pamtim ih ili pod zrakama

perje i koliko sam svoga živoga mesa u njima ostavio: pamtim ih ili pod zrakama sunca ili u sjeni oblaka; valjda po tome kakve sam ih prvi put ugledao; ili možda i po tome kako se u tom prvom susretu na njih odrazio odraz moje sretne duše.

pamtim ih ili pod zrakama sunca ili u sjeni oblaka; valjda po tome kakve sam ih prvi put ugledao; ili možda i po tome kako se u tom prvom susretu na njih odrazio odraz moje sretne duše. U tom hodniku, dakle, počeo sam živjeti.

snabdijevajući ih slabom plodnošću, smislom za strasti koje krate i sagaraju život, ukusom za tragična skončavanja, i tome sličnim. No to nije dovoljno.

Što ćete! Ljudi vole sve svoje, pa i svoje slabosti. I svoju ranjavost, i svoju zlu sreću, i svoje prokletstvo: i u tome leži jedan dio nas. I to naš najprisniji, najkrvaviji dio. Kako bismo ga dakle mogli ne voljeti?

I nema u tome ni traga kakvom raznježenju nad samim sobom: mi prisustvujemo, s crnim florom oko šešira, ali sasvim suha oka i spečena

Ima nešto plemenito, velikodušno, nešto nesebično u tome: biti sam kriv svojoj nesreći. Nešto što čovjeka iskupljuje. A zadao mi je jada u mom djetinjstvu!

A koja su u nejakoj duši pravila tim teži lom i haranje što sam morao brižno kriti pred starijima da ma šta o tome znam, pretvarajući se da ne shvatam aluzije i polovične fraze u njihovim razgovorima.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

« To znači: ma šta uradio, nećeš biti kriv, ako te ne uhvate. Sve su se vrline sastojale u »nevidišu«, u tome, dakle, da se krađe i druge slične »operacije« vrše što pažljivije...

Đurica je veoma cenio svoje telesne osobine i svoju retku snagu, pa je prema tome podešavao i svoje držanje i odelo. Kao siromah nije se mogao isticati bogatstvom odela, ali je i onu sirotinjsku odeću

Stanka ne znađaše ništa o tome, a on joj ne dade ni jedne prilike da se sama doseti šta se u njemu zbiva. Tako prolažahu dani...

Za ovo mu nije trebala postepena navika: u tome je odrastao... Drugova ne imađaše. Jedini čovek, pred kojim je slobodno smeo otvoriti dušu, koji ga je zanosio

na onaj dugi planinski venac, iz koga se veličanstveno uzdižu ponosna Bukulja, Venčac, Orlovica, Vagan, i ode okom po tome vencu do same pitome Kolubare. Otud mu se vrati pogled na rudnički venac, na Kozelj, Ostrvicu, dva Šturca.

Osećao ga je neprestano da lebdi nad njim, i znao je da se jednom mora kidati, da mora pogledati tome pitanju u oči, ali se starao da ne misli o njemu sve do poslednjega trenutka.

se ono nikako i ne pojavi, da se odloži, ako je moguće, sasvim; a dotle, dok ne kucne čas, najbolje je da se ne misli o tome.

I što se više ona starala da ovu neobičnu pojavu sebi objasni, u toliko je više mislila o tome i sve više je obuzimala neka slatka zebnja pri tim mislima.

Putom samo Jelica veselo pričaše, a Stanka se tek ponekiput osmehne, ne znajući ni ima li mesta tome smehu. Kad zađe u potok, obuze je neka jeza, i ona se, valjada prvi put u životu, bojažljivo osvrtaše oko sebe.

Znala je radi čega je on vodi, ali ne htede da misli unapred o tome. Samo ne mogaše da savlada onu veliku uzbuđenost, ne mogaše da stiša uznemireno srce, koje kucaše jako i brzo.

Otkud se ti nađe s onom devojkom? — zapita on oštro. Đurica ustade naglo. — O tome nemoj nikad više da me pitaš. Kazô sam ti ko je, pa sad dosta ti je... Nisam ni ja od gvožđa !

Sam ga naučih šta treba da radi. Moram se tome domisliti.« XII Đurica i Stanka se sastajahu svakoga dana. Krili su se veoma oprezno, ali šta može među ljudima ostati

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

On je znao gde mu je selo, no tu sada sela ne beše, nego se samo poznavalo mesto gde je nekada bilo. On se tome jako začudi, pa pođe da potraži gde je nekad njegovog oca kuća bila; kad je našao, dođe i do ovog mesta gde im je sto

On će se dugo zatezati, ali će ti najposle opet dati. U tome dođu u dvor k ocu, i otac plačući zapita zmiju: — Zaboga, sinko, gde si?

Čovek, opazivši to, reče ženi: — Donesi jedan komad hleba te podaj tome psu. Žena donese komad hleba i baci pred psa; ali pas neće ni da gledi, a petao dođe i stane kljuvati u komad.

Jednom će on njoj: — Vala, posestrimo, ja bih te nešto molio, ako mi daš vjeru da o tome nećeš nikome ništa kazati. — Tvrđa vjera od kamena, pobro, kazuj slobodno. Onda će on njoj: — Vidiš ovaj prsten?

U tome se još nađe nekaka prokleta babetina koja im se obeća da će uhvatiti i doznati kako on jabuku sačuva. Kad bude uveče, t

Kad dođe na dvanaesti, nije iznajpre hteo otvarati ga, ali ga opet stane kopati: šta bi to bilo u tome podrumu! Pa najposle otvori i dvanaesti podrum; kad tamo, ali nasred podruma jedno veliko bure sa gvozdenim obručima

Kad ona odande pođe, pokloni joj mesečeva majka zlatnu kvočku s pilićima. Po tome ona dođe k vetrovoj majci, te joj pripovedi sve kako je stradala, i kako je došla da pita njenoga sina vetra nije li on

— Hajde, — vele mu — ovđe ima jedan grad i u njemu car sjedi, otale se mi hranimo već ima tome više godina. Kad se blizu grada primaknu, onda izvade dvije jele s granama iz zemlje pa ih ponesu sa sobom, a kad dođu

Istog dana naiđu na put koji vodi tome gradu. U tom je gradu življeo jedan silan car koji je svakoga jutra išetao u grad i tužno suze proljevao što mu narod u

nas da proždere; onda ja povadim sablju i glave joj sve tri odsiječem ako ne vjerujete, evo šest uveta od aždahe. Tome se i sama braća začude, a on nastavi kazivati: — U tome se vatra ugasi, a ja pođem da vatre potražim.

Tome se i sama braća začude, a on nastavi kazivati: — U tome se vatra ugasi, a ja pođem da vatre potražim. Tumarayći po planini, nađem u jednoj pećini devet divova, — i tako im

Tumarayći po planini, nađem u jednoj pećini devet divova, — i tako im sve po redu kaže što je učinio, i svi se tome čudu začudiše.

Petković, Vladislav Dis - PESME

Nad zemljom je suton; a svud po pučini Tišina se digla da spokojstvom leči: I u tome času meni se učini, Da zvuk jedan dođe, nosi tvoje reči. Zvala si me sebi.

II O tome kuda skoro imam ići, I kakav meni grob podneblje krije, Da li će duh mi iz tela se dići, I gde će biti kada mene nije,

skoro imam ići, I kakav meni grob podneblje krije, Da li će duh mi iz tela se dići, I gde će biti kada mene nije, — O tome evo ja ne mislim sada.

Ja o tome ne znam. Al' kad pada veče Na crveno sunce i dan k'o dim beo, Kad iz svakog kutka noć crna poteče I pritisne oči, nebo,

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

je postalo savršeno jasno da sam bio samo automat obdaren mogućnošću kretanja, koji odgovara nadražajima čula i prema tome se ponaša i misli.

Prerana smrt miliona ljudi prvenstveno se vezuje za ovaj uzrok. Čak i oni koji o tome vode računa, prave zajedničku grešku da izbegavaju prividne i ignorišu prave opasnosti.

Plivanje i ronjenje su mi bili prirodni kao i patki i bio sam siguran da mogu da izvedem taj poduhvat. Prema tome, zaronio sam i kada sam bio van njihovog vidokruga, okrenuo sam se i nastavio brzo da plivam prema suprotnoj strani.

Predlog mi se činio krajnje smešnim. Nisam o tome znao ništa, osim da je to način na koji rade Amerikanci. Ništa nije ispalo od toga i ja sam sledećih nekoliko meseci

“ Shodno tome dogovorena je poseta ovoga uglednog čoveka. Počeli smo da čistimo i poliramo rano ujutru. Svi smo se uredili, ja sam

Bilo je to upravo mesto koje sam je prvobitno odredio. Pošto se iz dana u dan ništa nije menjalo, rešio sam da tome stanem na kraj i konačno sam uspeo u tome. U proleće 1884.

Pošto se iz dana u dan ništa nije menjalo, rešio sam da tome stanem na kraj i konačno sam uspeo u tome. U proleće 1884.

Najzad se pružila prilika da radim na svome motoru. Ali, kada sam o tome započeo razgovor sa svojim novim kolegama, oni su mi rekli: ”Ne, nama je potrebna lučna lampa.

Shodno tome je napravljen transformator da bi proverio teoriju i prvi test je dao izvanredne rezultate. Teško je oceniti šta su te

Prema tome, kao prvo, to je rezonatni transformator sa sekundarom čiji je svaki deo pod visokim naponom, ima veliku površinu i

Prema tome, ne samo što ovaj idealan metod prenosa otvara nove oblasti za komercijalnu eksploataciju, nego i stare isto tako proši

izvršile revoluciju u industriji Sjedinjenih Država i ne znam da li je još neki izumitelj imao toliko sreće kao i ja u tome, naročito što se tiče korišćenja vlastitih usavršenih naprava u ratu.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Ali ima mnogo drugih američkih naučnika koji su još pozvaniji da o tome govore. Čemu onda da o usponu idealizma u američkoj nauci govori naučnik koji je počeo svoju karijeru kao srpski

se vozi kroz raj i da li ja mislim da taj Amerikanac Franklin koji se igrao zmajevima kao besposleno derle, zna više o tome nego najmudriji ljudi u Idvoru.

Znali smo, prema tome, da se zvuk proizveden na ovaj način na pašnjacima u blizini rastresite zemlje u kukuruzima, neće čuti u kukuruznim

Kada o svemu tome danas razmislim, možda bi se to i ostvarilo da nije bilo onog ružnog događaja u Karlovcima. Osim toga, u Pragu se

Njima nije bila potrebna intervencija ili nečija naklonost da bi ih primili. Meni je to trebalo i po tome sam zaključio da su oni ipak izgledali činovnicima kao poželjniji i traženiji.

Priznao sam da o tome pojma nemam. Pokazujući rukom na zlatne talasiće suncem obasjane reke delaver, rekla mi je da ta reka nije uvek

Kada je ”vila” otkrila da me istorija Amerike veoma interesuje, nastavila je da me uči engleski, ali mi je pri tome pričala mnoge priče iz rane američke istorije, koje sam ja zatim ponavljao.

Ispričao im je da sam srpski mladić koji još nije osetio sve mogućnosti američkog verskog vaspitanja, ali da u tome odlično napredujem i da jednog dana možda mogu postati vredan član njihove verske zajednice.

Činilo mi se da mi u tome više smeta nedostatak mog društvenog vaspitanja za takvu sredinu nego što mi smeta veliko neznanje koje se stiče čitanjem

Nikada nisam sumnjao u to da se sposobnost Amerikanaca za prilagođavanje svim prilikama mora pripisati u velikoj meri i tome što se oni još iz mladih dana vežbaju u svim manuelnim radovima.

U tome su svi oni bili bolji od mene. Međutim, u jednoj stvari, mislio sam tad, ja sam im izmicao. Oni nisu znali mnogo o posl

prilika da iz neposredne blizine posmatram rad takve mašine i to sam koristio što sam najviše mogao, zahvaljujući i tome što je Džima neobično zabavljala ova moja žeđ za novim saznanjem. On je tako postao moj prvi profesor tehnike.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Sud povede istragu, a u tome prođe dugo vremena. Braća u tamnici s dana u dan sve više opadaju, i u strahu su da će se igda sunca nagrijati.

Odluči se na posao, pa, pošivajući, misli je zaokupljuju, a na mahove i mučno joj je sva kao da od nečega preda. U tome sluša žamor s ulice i gleda djecu koja potrčavaju pored vrata i učini joj se da bi valjalo da bude i ona vesela, jer su

U tome joj prođe ono malo dana do Đenove. Iz parobroda ušla je u željeznicu, i nanovo izišla, a da se ničega nije odvojito sjeć

Imao je dosta svojih zemalja na školju što je bio usred mora, nekoliko milja dalje od obale. Tamo, na tome školju, odgajaše stoku, pa novoj unajmljenici povjeri službu čobanice.

Toliko puta tu je do mora sedjela na tome ispranome pijesku, prezajući da joj val, jureći, ne zahvati noge ispružene prama moru; dugo bi gledala kakose valovi

A narav njena bila je protivna tome, i tražila je čim veću, urođenu slobodu; sada, kada već nije na vrijeme, znade bolje da je cijeni; sada joj se sama iz

— Kaži gospodinu sve što znaš! — umiješa se Antica mirno. — Nije u tome zla! — A što ću kazati? — popusti on. — Ona je, valja reći istinu, majka ovoga školja.

Čini mi se da starica, gledajući u otvorenu pučinu, sada o tome snatri, a trže se kad odozdo ugleda staroga Andriju gdje k nama ide.

— Kate se tebi hoće, a? — Oderala me lijepo, po zakonu, — podsmjehuje se on i neće dalje o tome da govori. Po podne, načelnik, ne mogavši ga gledati da selom ljenškari, pošalje ga da trijebi s puta kamenje i da ga na

Ali Kate najednom osjeti se ženom i htjede putem zakona da primora Dangubu da je vjenča. On neće o tome ni da čuje; veli: — Ko zna čije je dijete, pa da se ja odrečem sebe i moga mira radi nje!

Ne pojevši ni treći dio hrane i napivši se samo jednom, već je sit. Njegovi obroci umjereni su, jer se tome od malena naučio. Dok drruča, zapuši lulu.

poklonio joj ikonu svetoga Nikole u srebro okovanu, koja je bila, uz veliku svečanost, smještena na oltar posvećen tome svecu, putničkome zaštitniku. I vjenčao se imućnom građankom, i, pokoravajući se božjim zakonima, spokojno življaše.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Pomenuo bih onda jedno ime iz književne teorije – Šklovskog, čije je zapažanje o tome da se u književnosti ono što se obično prikazuje kao neobično, kao čudno (da se automatizovano opažanje i ponašanje

Prema tome, suočavanje sa tuđim navikama, konvencijama i kulturnim modelima na kojima se te konvencije osnivaju, pomaže nam da

Naš je, prema tome, deo dužnosti i u tome da sa krajnjom opreznošću ispitujemo svaku kulturnu pojedinost s obzirom na mesto i funkciju

Naš je, prema tome, deo dužnosti i u tome da sa krajnjom opreznošću ispitujemo svaku kulturnu pojedinost s obzirom na mesto i funkciju koje ima u svome

U stvari, samo je prividno naglasak na tome čudesnom jezičkome zdanju; ono je važno samo kao utelovljenje individualne i neponovljive stvaralačke moći pesnikove,

Naime, glasovi o tome da je poezija postala teško dostupnom, zatvorenom ili, s druge strane, da se preobratila u čistu prozu, ti su se

Ona je prema tome cilju krenula već onog trenutka kad se od stilskoekspresivne periferije okrenula prema jezičkim jedinicama, klišeima,

tvorevina kod nas u kojoj su tako uspešno razbijene lažne pozlate i predrasude koje se pletu oko ovoga mita, a pri tome ništa nije izgubljeno od njegove univerzalne ljudske mere.

pevala pesma u kojoj se crkva uzajamno preslikava s prirodom, crkva je drvo jelovito i drvo jelovito je crkva, pri tome su grane što i ozidane strane manastira, listovi na grani listovi su crkvenih knjiga, a crveno cveće, to je crveno vino

Samo što pri tome valja imati u vidu da one izvorno pripadaju jednoj sasvim drugojačijoj – paganskoj kulturi. Očevidno je da za nju više

Ali srpska kultura nije, da tako kažem, homogena idući od jedne do druge njene „regije“. Pri tome najpre imam u vidu da se iz pojedinih „regija“ jasno oseća spoljašnji odnos (odnos različitosti, čak i izvesne relativno

Pri tome, misli on, i retrogradnom, a po ključnim osobinama i palanačkom. U osnovi je „tamni vilajet“ prostorni pojam.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

ŽIVKA: Pa zar sam ja tome kriva? Pitala sam je preko kuma-Drage i ona kaže: neka dođe, kako da mi ne dođe gospa-Živkina ćerka; nisam je videla

zatim SVI UKUĆANI ŽIVKA (najpre se slatko i detinjasto smeje, otvori pismo, seda u fotelju da ga čita, ali se u tome trenutku seti i ode do stola te uzima onu cigaretu koju je ostavila kad je uzela od Ninkovića.

ČEDA: E, pa recite gospa-Živki da neću da je ostavim. VASA (iznenađen): Nećeš? E, jesi li čuo, tome se nisam nadao od tebe. Ja sam tebe, brate, smatrao za pametna čoveka. A, čekaj, nisam ti još ni kazao sve.

Ja sam ga naročito poslala, jer, znate, on sad pripada tome društvu... Da! Pa zamislite, razbio nos sinu engleskog konzula i opsovao mu oca. (Pauza.

ČEDA: Razume se da se zna. Zna se po imenima, ali još više po tome što je gospa Živka jedina od današnjih ministarki koja ima udatu kćer. Odmah je ceo svet pogodio.

DARA: Njegov položaj? ČEDA: O, da! O tome se mnogo govori napolju. Ima ih koji misle da je posle ovoga on prosto onemogućen... DARA: Siromah otac!

ČEDA: E, pa! DARA: Po meni, uveravam te, milije bi mi bilo da otac nije ni postao ministar. ČEDA: More, nije zlo u tome što je otac postao ministar, već je zlo u tome što je majka postala ministarka.

ČEDA: More, nije zlo u tome što je otac postao ministar, već je zlo u tome što je majka postala ministarka. Zato, slušaj ti mene i drži se ti samo mene.

je Simu nazvao mandarinom. Ja mislim. To će biti aluzija. ŽIVKA: A ako ja tome koji je pisao razbijem nos, hoće li i to biti aluzija? VASA: Ostavi se, boga ti, Živka, toga.

Nego stišaj se ti malo, pa da razgovaramo o tome: šta da se radi? ŽIVKA: Ama, kakvo te stišavanje snašlo, crni Vaso!

Ministar unutrašnjih dela mu je saopštio da će se na sednici govoriti o tome. ŽIVKA: O čemu? VASA: Pa o tome što je izašlo u novinama.

Ministar unutrašnjih dela mu je saopštio da će se na sednici govoriti o tome. ŽIVKA: O čemu? VASA: Pa o tome što je izašlo u novinama. ŽIVKA: More, šta me se tiče što će oni da razgovaraju, nego što ti njemu nisi kazao...

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Ako se gdegde u tome preterivalo, kriva je navika stečena u redovnom bavljenju stihom, odnosno pesničkim tekstom. Između Stankovićevog

Pri tome se u doživljaju lika - pa i pripovedača - vlažno, hladno i tamno kontrastira sa pozitivno vrednovanim suvim, toplim i

Nasuprot tome, iznutra osvetljena soba u kući opkoljenoj mrakom, očigledno je hronotop sreće kod Borisava Stankovića. 13 Maločas

14 Iza toga sledi široka a vrlo indikativna slika o tome kako se noć „spusti, pritisnu sve njih, celu ionako snisku, dugačku kuću, koja sad dođe - ne prljava, već nekako

Motivacioni postupak koji pri tome Stanković upotrebljava može se nazvati postupkom najbliže asocijacije: da bi nas vratio do davnog preduskršnjeg dana

Pri tome je priča o gazda-Markovoj pčinjskoj kući, kao i o novoj, nadno varoši sagrađenoj, uklopljena u paralelni sižejni tok.

„u sunovratu” i „pričanje je u sko kovima”25 Premda je Skerlićeva kritika u mnogim pojedinostima tačna, svejedno on pri tome gubi iz vida upravo ono što nas posebno zanima - da ubrzanje pripovednog vremena ima osobitu kompozicionu funkciju.

Pri tome takođe srazmerno jača težnja da se na događaje gleda kao na dogođene, što s pravom možemo imenovati kao jednu vrstu pote

34 Pripovedanje dalje teče uglavnom jednoliko. Ali ima još jedna, pri tome zaista sitna pojedinost, koja svejedno zavređuje pažnju.

Pri tome oba opisa, naravno, počinju istom rečenicom: „Tek što je ponoć prevalila. ” U Gazda-Mladenu, u verziji koju je pisac obj

36 Nesporno je, prema tome, da je pisac ovoj prvoj rečenici namenio posebnu kompozicionu ulogu. Ona u jednome potezu iznosi ono što će roman

Nevolja, međutim, nije u tome što se problem spontano nazirao, nego što se Stankovićevoj sintaksi, i jeziku uopšte, prilazilo - sve od ranih a

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

i hoće jaku tursku veru, pa se u petak pre podne uz bubnjeve i zurle, uz veliko tursko veselje i radovanje, poturčio. Tome najpre ni Kaludrani nisu verovali. Pobogu. zar može Kolašinac verom okrenuti?

U tome pogledu Ibar je bio potrebniji njemu no svima ostalim Čabranima. Ali sve to ukupno učinilo je da svet u njemu ne vidi jed

Sa nemoćnom srditošću okrećem tome Kosovu leđa. Sa zastalom u grlu reči da je prokleto. No šumarci mame pogled. Bele kućice kao da navlaš zbog ovakoga

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

I tako sam s njim ratovô Čitav jedan sat, Dok i sveća ne dogori, I ja legoh spat’. Propade mi lepa misô; Tome nisam kriv. Al’ ne žalim — bar je leptir Ostô danas živ.

Koprenu mi dajte da pokrijem njome Sve što nije bratsko u narodu tome, A istina stara da s’ pokaže jača: U nevolji znaćeš koji su ti braća.

Haj, da je misô prosvetna srodstva U Europi primene stekla. Ej, da ne buja što tome smeta A mi da nismo pastorak sveta: Danas bi ovde kô plačni druzi Stajali Nemci, Angli, Francuzi, I Arpad poslô b’

Oblak baca i senke i mrake Da nahudi bogodanom sjaju — Al’ sokoli um’u kroz oblake: Po tome se sokoli poznaju. Čista rečca duha iskrnjega Nek’ kâ munja oblačinu para Tako s’ đetić doba negdanjega S omladinom

Ti si sa prošlosti Skidao prašinu, Dobližavô oku Maglovnu daljinu. Tome si se odô Srcem, dušom, s trudom, Ma da se to naplaćuje Sirotinjom hudom.

“ Ne čudi se riba tome, mirno govori: „Hoće krunu? — Nek’ joj bude! Viće carica. A ti idi pa je vidi kako caruje.“ Ode starac. Nađe babu.

Eto nešto novo. Što je novo drâži. Sad u toj novini zabavicu traži. Veseli se tome kao nekom daru: Njena mala senka igra po duvaru. Malena je senka. Ostrag gori sveća.

Eto, sad ću ceo duvar da pomračim! Još maličak pak ću videt’ sobu crnu!“ U tome maličku u plamen nasrnu, — Pak nestade i nje i njezina sena I ludila njena. »Javor« 1893.

— Gde je danas snage bez truna očaja? Zapadô sam kadšto u sentimentalnost, Pa i tome grehu evo sada kraja. Omladino draga, i tebi sam kadšto U brk našto rekô, nikada ti laskô; Pod barjakom svojim na

I od tog moraš pomoći da tražiš! Muka ti dodija pa poletiš mreži, I u tome zveru misliš naći brata! — „Imaš li srca!“ — On se nakostreši. „Šta će mi srce? — Meni treba zlata!

Miljković, Branko - PESME

je pojela nebo šuma iz koje kad izađoh videh da nisam izašao da su me zveri pojele i znah da će biti gorko da pričam o tome šta sam video i nisam video kad uđoh u njen mrak i ne izađoh iz te šume što je zelenim čeljustima pojela svoje staze i

posustalog, od noći osvetljene pozajmljenim zvezdama, i tu da zaboraviš, zaboraviš svakog dana po malo, ako je ime uzrok tome snu. Ne viđaj ljude sa opasnim rukama u dnu gde je pepeo svedok krvi i sve pospalo.

Zaboravi, zaboravi svakog dana po malo. Jedno je ime uzrok tome snu. Ruke koje upotrebljavaju kamen i vreme stalo na pomerljivoj liniji između dva vremena, gde mru dva glasna kamena

mru dva glasna kamena i otvoren je put, neka uzmu pustinju za svedoka il sunce palo, da je jedno ime uzrok tome snu.

Nek traje lepota sunca do poslednjeg sna, gore prema vrhovima koji zagubiše nam trag. Al ludo ne veruj tome moru koje nas vreba i mami.

Krakov, Stanislav - KRILA

— A, a... — bio je jeknuo onaj. Krik je bio prost ali strašan. — Ubio sam, ubio sam... — Oficir se nije tome radovao, ali se nije ni užasavao. Bilo je još suviše blisko. Još je osećao na licu otrti mlaz tuđe krvi.

Oko njega je mnogo onih koji su noćas ubijali, no oni ne misle o tome, već žurno rade, i zveče alatom o kamen i otvrdlu zemlju.

Doktori su bili umorni i ljuti. — E, to si ti, mali, — No doktor se nije baš tome čudio, — u nogu? a, nije to strašno.

On je govorio da sve buntovnike treba postreljati. Kazimir je bio prva žrtva. A svemu su tome kriva dva avijatičara koji su našli da baš nad njinim rovovima zajedno u plamenu umru.

Student je o tome u ”Ratnom dnevniku” čitao. Već su bili pijani, kada je posilni kapetana Danovića donosio neku šarenu bocu.

Govorila je da je svemu tome kriv ljubomorni Rože, a možda i sam šef. Još je ovaj dan bio njegov. Automobil ih je nosio prašljivim putem kroz

— Garcon, još viskija, pijmo prijatelju, gledajte je... gledajte kolena i članke... svaki krvni stvor se po tome poznaje.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ima nečega poetskog, proletnjeg i strašno sablažnjivog u rumenilu toga jezika, koji jedini na tome tamnom telu objavljuje tajnost i intimnost tog bića.

uzbuđen mojim uzbuđenjem i čežnjom za nepoznatim i prostorima, kao da se tako sami njegovi snovi ostvaruju a ne da je u tome i cela njegova mladost prošla“.

Ja sam svršio u Abidžanu sve svoje poslove i spremio svoje dalje putovanje. Zadržao sam se u tome mestu, tako ružnom, raštrkanom, prašnjavom i besmislenom.

Vidi se da žive već samo po tome što su tako zdrava i svetla. Čim se uđe u savanu menja se i stanovništvo. Sela, koja su bila ugušena između šume i

Međutim zakoni belih o tome ne vode računa; zakoni belih ne znaju da svi ljudi ne vrede podjednako, da život jednoga kaptiva, žene ili deteta vredi

Da bih utvrdio šta je uzrok tome, ja sam pratio njihov razgovor sa najvećim ljubopitstvom. N. je govorio sasvim rasejano, nevezano; teško razvijajući

Švajcarac je spominjao to sa zaprepašćenjem, nekim pomešanim gnušanjem i divljenjem. Oni su govorili o tome jer su očekivali s časa na čas da se ova mlada žena pojavi, a Švajcarac je hteo da zna da li bi on, iako je u društvu

“ Do smrti će o tome pričati a sutra će već razume se biti tam–tama, makar i da oteraju bele duhove. — To vas zabavlja, da ih plešite?

On je isto tako neprestano mogao motriti i da nas koji naš nosač ne ostavi. Ne treba u tome, kao Bril i drugi, videti čak i neki naročiti talenat primitivnih; belac bi životom koji crni vode došao do istih

Belac se straši od revolvera, crnac od zuba. Znate li ko me je tome naučio? Sami crni!“ Istoga dana je u tome već sasvim preterao.

Belac se straši od revolvera, crnac od zuba. Znate li ko me je tome naučio? Sami crni!“ Istoga dana je u tome već sasvim preterao.

prava raskoš i sloboda za zverinje koje svu noću mora da luta oko sela, te je Nebinge gradnju svojih domova morao prema tome podesiti. Njegovi crveni zidovi, krti kao krčazi, grade jedan lavirint prolaza, pristupa, kulica i žitnica.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

RADAK: A otkuda si? ISAK (uzima šljunak jedan, pa ga baca u provalu): Otkuda dođe? Kud ode ovaj kâm? Ima li na dnu tome videla? Videste l’ što? (Vuk i Radak se zgledaju.) RADAK: Ništ’. A ko će onde drugo videti Do opet mrak?

PRVI TURČIN: E, zla poganika!... DRUGI TURČIN: Još nešto ima. Vele da je nekakvu curu baš samome veziru oteo. Al’ o tome drugi put!... Kakva je, Huso, ona baba što se oko vrata šunja?... Da je noću vidim bih od nje u svijet bježao!

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Černjajeva napisao sam danas ovu depešu na kneza Milana: »Došlo mi je do znanja da se u Beogradu radi na miru i da na tome osobito nastojava ingleski konzul.

Zaustavivši se u ovom zgodnom položaju Hrvatović istavi svoje predstraže do sela Čitluka i Cerovice, pa u tome položaju stoji i danas, iščekujući napad Turaka od Knjaževca.

A u tome možda će ce umešati i diplomatija, a naročito možda će Rusija pomoći pritešnjenoj Srbiji. To su po svoj prilici i Černjaj

Otac prota opipa se pri tom po svome crvenom pojacy koji ce ugledno vio oko gojaznog, okruglog trbuščića. U tome baš popesmo se na jedan brežuljak i naš kočijaš tek najedanput vikny preneraženo: »Ao!

Ja ne odgovorih ništa, samo pogledah oca protu. — A kako vi mislite o tome? — upita me on s osmejkom i stade trljati ruke. Ja mu opet ništa ne odgovorih.

Pošto je malo poćutao otac prota, opet poče: — A je l' te, molim vas, jeste li vi gde god čitali o tome, kako se hvataju haringe; jutros sam ih znate jeo, pa mi pade na pamet.

Bila je vrlo sveža, gotovo 'ladna noć; ja upitam stražara: — Je li 'ladno, vojniče? — Bome ladno, gospodine. U tome se začu iz daljine ukanje sove; glas se ponovi triput i čudno se razlegao po noćnoj tišini.

Al' dok se vratim kući, svu ću je u gvožđe okovati. Ej, vojnici, vežite toga tamo; to je veštac, ureče mi levču! U tome prođe pored ovoga šaljivčine vozara neki bataljoni popa, zakekečio bradu, natukao šajkaču pa nekud hita.

No u tome jedna naša kolona, (otprilike jedan bataljon), potpomognuta jednom polubaterijom, ispade iz jedne šumice pred ovu konjicu

— Vi to najbolje znate, ja sam u vojničkim stvarima lajik. Na tome se ppeceče razgovor. Stignemo naskoro u Prćilovicu. Svratimo desno u neki razgrađeni šljivar.

Poznavao sam se s Iljom, te priteram konja da se upitamo za zdravlje. U tome priđe Ilji jedno mlado Bugarče s puškom u ruci i reče mu: — Baja Iljo, šte li se tepamo dneska s Turcite?

U tome ogranu sunce. Sad sam trebao da pogledam na one predmete na kosi, što malo pre privukoše moju pažnju; sad će se zacelo j

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Učini se kâ da spava, Kô da nije više tuga, Pa ti kane zaborava, A posle se tome ruga. Kad pomisliš: sišô s uma, Razbere te u to doba, Pa se smeši pa te teši: „’Vako ćemo sve do groba!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Odatle su baš i dopirali pucnji. Povremeno se izvije u visinu taman stub dima, od neke razorne. Po tome smo zaključili da je tamo situacija opasna. A i gde bi mogli da nas na drugo mesto upute.

Pokušali smo da prokopamo i jednu saobraćajnicu do ivice platoa, ali nas je u tome i zora zatekla. Osvanuo je šesnaesti septembar. Njegovo izlaganje prekide kapetan Radojčić: — Sad stani.

kolje, bode, mrcvari, kako se valja u krvi kao životinja... — A ko je tome kriv? — pita Mišić. — E, nije nego! — ljuti se kapetan Radojčić. — Čudo ga niste pitali ko je odgovoran za svetski rat.

Nosili su engleske uvijače, francusko odelo, jeli su američke konzerve i psovali strašno... Po tome bih rekao da su to Srbi. Gospod se zamisli, i reši se da lično siđe na zemlju i proveri iskaze.

„Posred čela!“ — reče. I ne prilazeći mu više, mi pođosmo žurno unazad, da podnesemo izveštaj. Razmišljajući o tome sada, čudim se kako hladno ostavismo našega druga. Kao da je tamo ostala neka životinja.

Tu su, na pedeset metara od nas. Strepimo samo da ne izvrše juriš. Sva je naša sreća u tome što njihov komandant nije u prvom streljačkom stroju, te nema ko da im naredi.

— Nisam ti objasnio kako teče reka na mestu gde smo prešli. Vidiš li? — Vlajko savi kažiprst leve ruke. — Ona na tome mestu pravi oštru krivinu. Mi smo prešli onde gde je najveća okuka.

Svake sigurnosti radi, ovoga sam zadržao pored sebe. Šta mu ga znam!... Može da se izlane. Ali o tome je trebalo izvestiti i Bojovića.

O tome ću sa njima i ja razgovarati. Ali, molim te, pazi se i čuvaj se... Ako bi ti pešaci izdavali neka nemoguća naređenja, kao

Tri su prebacila, a jedan je eksplodirao iznad velike stene. Izveštavam o tome komandira. Sad je trebalo skratiti daljinu.

— Ah, stani, grofe!.. Sad se setih. — Kosta izvadi iz usta cigaretu i nasloni se rukama o kolena, izdižući pri tome ramena. Grofe, vi ste mitraljezac. — Tako „rekuć“, barone. — Molim... Grofe, koliko vam mitraljez puca u jednoj minuti?

— Hoćeš li da budeš moj zadnji? — A jok, danas si se najeo pasulja. Kaplar se nasmeja. — Ako se po tome odabirate, onda treba svi da ste čelni. — Ima nas i ovakvih i onakvih. Ali ipak, pregrupisali su se.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Zbog toga sam juče vazdan Bila tako deѕperat, Pa za društvo ja ti gar nіcht Pasovala nisam tad.“ Tome nemačkom uticaju međutim znamo da se još i Zmaj morao rugati i suzbijati ga; jasno je da su nacionalističke i

Obrana tome kam'? Kam' krilo slatko, moćni zaklon? Dušana davno nam nema, stuba Od koga sile Stambol je strepio! Ni Marka nema,

Kakvu prekretnicu sadrži u sebi ono Brankovo nasrtljivo, odrešito i đački čedno: Beograde, moj beli labude! Tu, u tome ovako izdvojenom stihu, jedan je prelom, i jedna međa, i zavet.

Njega niko valjano nije poznavao, niko se njime valjano nije umeo ni služiti, iako je o tome maštao već Orfelin, iako je Dositej u tome pravcu učinio prvi zaista ozbiljan korak.

valjano nije poznavao, niko se njime valjano nije umeo ni služiti, iako je o tome maštao već Orfelin, iako je Dositej u tome pravcu učinio prvi zaista ozbiljan korak.

da su za njega govorni i pisani jezik oduvek bili dva nespojiva fenomena, iako je i on slušao adelungovske savete o tome da treba pisati kako govoriš, a govoriti kako pišeš.

Teško je ne sažaliti se nad mukama ovih pesnika. Kako su se intimno osećali na ovom poslu, o tome bi se moglo samo nagađati.

njima dobri znalca i kada ne uvek đaci Horacija, pamtili njegove čuvene stihove o rečima koje, dabogme, nisu večne: o tome kako će se mnoge koje su danas već iščezle jednom ponovo pojaviti, a druge koje su danas još u časti ipak iščeznuti,

Pa ipak, u tome pesništvu dosta je, poslednjih godina dovoljno isticanih elemenata koje ne smemo smetati s uma. u ovoj Antologiji njemu

Istina je u sledećem: Danas je još nemoguće valjano izraditi pregled razvoja srpske poezije u tome periodu. U njemu je toliko nepoznatih stvari i sasvim nejasnih pitanja (često ni dotaknutih), a toliko svakovrsnih i

toliko svakovrsnih i neočekivanih zagonetki, da će trebati još dosta rada mnogih valjanih radnika da bi se moglo prići tome zadatku.

Svetislav Vulović ga je sasvim ozbiljno smatrao najvećim srpskim pesnikom predbrankovske epohe, a tome njegovom mišljenju, izricanom sa najvećim oduševljenjem, ja se nikada nisam uspeo dovoljno načuditi.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Da pišu: „Za pet hiljada“ — reci, Da je: „Za deset tisuć’ cekina, Tu i tu, na tom i tome mestu, Naroda srpskog izbor sinova Hiljadu palo — dana tog i tog!...“ I to za kog? VUKSAN: I zašto?

— I o tome, sedi poglavari, O svetinji, o slobodi srpskoj — Reč povedoh u svojoj tazbini!... RADOŠ: Zar i o tome? To sam slutio

— I o tome, sedi poglavari, O svetinji, o slobodi srpskoj — Reč povedoh u svojoj tazbini!... RADOŠ: Zar i o tome? To sam slutio...

KATUNOVIĆ: I hoćemo, — Kad je i gospod tome kaio!... KNEZ ĐURĐE: Sed’ oče! I o crkvi sam svetoj mislio. VL. VAVILA: Mudar o svemu — A hristijanin Spasenja

To nije. To je pakao — U kome sam se gorko mučio, U kome sam se mrzit učio!... Pa šta me vuče tome kamenu? Šta me priziva tome plamenu? Šta me vezuje?

To je pakao — U kome sam se gorko mučio, U kome sam se mrzit učio!... Pa šta me vuče tome kamenu? Šta me priziva tome plamenu? Šta me vezuje?

Ne, Đurđe, nisam!... To nikad nisam ja! Tvoja je mudrost i samoljublje — Oprostićeš mi tome izrazu — Raspudila im groznu zaveru, Protivu tebe što su podigli... A ja?...

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Sjutra je Preobraženje, a ujedno i carski dan. Sjutra će se kod kneževe kuće ogledati Jablan i Rudonja. O tome Lujo budan sanja.

I danas se na to tuži i veli: „Stari, krepali Džibukarda, Đurđije i 'rišćani krivi su tome, nebo se nad njima prolomilo!“ Ne drži sluge. Sve sam radi. Kuva, pere, namiruje konja, timari ga i čisti.

— I ja se, ljudi, tome čudim: što bi to moglo biti po srijedi? — ču se neko iza kace, pa zijevnu i strese se. — E, moj brate, učevan veliš!

On 'vamo učevan jest, ama nije sve ni u nauci. Sjarni-de, Glišo, taj ugarčić! — Junaci moji, ja bi' rekô da je tome rakija najviše kriva. — Ono da... doduše... 'nako po právi... — Ja ne znam — zavija i zapleće Mićan.

Bojić, Milutin - PESME

XV Niz spomena spava u tome koralu, Što čas bled, čas modar, čas krvlju preliven Čuva jedan sonet na dnu duše skriven: Na usnama tvojim spomeni

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

MARICA: Ja sam ti kazala jedanput za svagda: neću ni reči više da mi govoriš o tome gospodinu Vići, a ti nećeš da me se okaneš.

ANĐA: Pa lepo, 'ajd' da razgovaramo ljudski i pametno o tome. MARICA (dočepa flašu s vodom. Odlučno): O čemu? O kome? ANĐA: O... Đoki! MARICA (ostavi flašu): Ša da govorimo?

Jesi razumela sad? Eto ti, pa se prema tome sad upravljajte i ti i otac. ANĐA (krsti se): Ju, ju, ju, kćeri, crna kćeri, šta sam doživela?

ANĐA: To nije istina. A i da je istina, opet je to drugo. MARICA: Ne znam po čemu? ANĐA: Pa po tome što je sramota da devojka izađe iz kuće, a tavan je u kući. MARICA: E, to ti vredi!

Prema saznanju i tragu do sada uočenome”... JEROTIJE: Aha, aha!... VIĆA (nastavlja): „... u tome se srezu sada nalazi izvesno sumnjivo lice”... JEROTIJE: Upamti, gospodine Vićo, „sumnjivo lice”. VIĆA (nastavlja): „...

E pa, brate, to ne vredi tako, za sitne stvari. Zbog toga pati država, a treba i o tome koji put voditi računa. VIĆA: Pa treba, dabome!

'ajd', čitaj dalje! TASA (čita): „Prema saznanju i tragu do sada uočenome, u tome se srezu nalazi izvesno sumnjivo lice koje nosi sobom revolucionarne i antidinastičke spise i pisma, sa namerom da ih

I evo, čitava dva sata prošlo kako je u 'apsi, čitava dva sata kako smo spasli državu, a ja o tome ne izveštavam ministra. Idem ovaj čas na telegraf, poneo sam šifre pa ću tamo napisati.

MILISAV: Pišem, pišem! VIĆA: Kakvo ti je zanimanje? BOKA: Apotekarski pomoćnik. VIĆA (bajagi u tome nazire nešto): Aha, dakle, apotekarski pomoćnik?

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Izlaz se najčešće tražio u tome da se jedan glas obeležava grupom od dva ili tri slova. Tako se poznati šuštavi konsonant u engleskom označava sa sh,

Za to je morao tražiti razne izvore. Za izveštaj o Nemanjinom usponu preuzeo je povest iz istorije Đurđevih stupova. Tome liku dodao je i nove.

Nasuprot tome, znatno kasnije bledo prevedeni romani o Tristanu i Izoldi, o Lanselotu i o Bovi od Antone nisu ostavili nikakvog

U tome je i veličina pesme Boj na Mišaru, u kojoj se priznanje poginulim turskim poglavarima spaja sa samilošću prema Kulinovoj

istorijska i kulturno-istorijska i legende - delovi folklorizovanih, apokrifnih i kanonskih biografija svetaca). Tome treba dodati i bogat repertoar oblika prihvaćenih u novijoj nauci o folkloru, koja je, u znatnoj meri, stavivši u prvi

Na temelju narodne pesme Njegoš je stvorio novu pesničku formu, oslanjajući se pri tome na tradicije evropske poezije od Homera do romantizma, kao i na pesnička iskustva savremenih srpskih pesnika, a pre

Premda prevashodno lirski talenat, Branko je ipak težio da stvori veće pesničke kompozicije i sanjao o tome da napiše veliki ep.

Đulići uveoci su, nasuprot tome, knjiga bola i tuge, inspirisana smrću najbližih. Osećanja se prepliću i spajaju s prirodom, tako da u prvoj knjizi imamo

Valjalo ga je prilagođavati novim, više intelektualnim potrebama, sa složenijim stilskim diferenciranjem. U tome je beogradska sredina počela da igra odlučujuću ulogu.

Takav je i njegov stih, odmeren i zvučan. Na tome se on, međutim, nije zaustavio: kasniji razvoj vodio je ka promeni stiha i zgušnjavanju slika ispunjenih dubokim

Najviše su, međutim, došla do izražaja stilska obeležja impresionizma. Tome je blizak Petar Kočić (1877-1916), kod koga je ponekad teško povući granicu između pesme u prozi i pripovetke (S

Pri tome se telo glavne junakinje Sofke prikazuje u pokretu, s neprestanim promenama i s obiljem senzacija za koje ranija proza

Nastasijević, Momčilo - PESME

Gilboa! Gazela tvoja, Izrailju, propala je na brdima! Kako su pali, najjači, Izrailjci? Ne govorite o tome ni Gatu, ni po ulicama Askalona, Iz straha da se neprijatelj ne ruga Gospodu.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Čak i za odelo, koje će šalvare, koji mintan da počne svaki dan da nosi, prlja. I mati, ne samo da se u tome osećala ponižena, da je to vređalo, no, kao uvek, bila blagodarna, jer ona, baba, jednom zasvagda učinila je nešto za

Ništa je ne brinulo, ne jedilo, još manje da u tome što mora za svašta babu da pita, od nje da ište da joj dâ smatrala kao neku uvredu, poniženje.

da trguju, bojeći se da se Mladen, kao svako dete, kadgod ne prevari, potroši, izgubi novac od pazara, pa posle u tome i oni ne osete se kao krivi, što su trgujući, dajući mu novac, time dali i pružili priliku da on zgreši.

Na sve izraze sažaljenja, utehe, ona je samo odgovarala: — Eh, Bog... Hvala mu! Ali u tome: »Bog, hvala mu« bilo je toliko mirnog prekora, na dnu srca ukorenjenog, tome Bogu, da bi se svako čisto trzao i

Hvala mu! Ali u tome: »Bog, hvala mu« bilo je toliko mirnog prekora, na dnu srca ukorenjenog, tome Bogu, da bi se svako čisto trzao i povlačio od nje, ostavljajući je samu, mirnu, krutu.

Čak u tome osećao se lakši, srećniji. Ali ovo kod kuće, to babino noćno bdenje, sedenje na postelji, mišljenje i vođenje brige o njemu;

— Tako, tako! — govorio bi on. A u tome njegovom »tako, tako« bilo je kao neke osvete, zadovoljstva prema ostalima u čaršiji.

Tako je i tada. Jednoga dana došao i počeo da mu priča, upravo da ga moli. Mladen se nadao tome. Nadao se da će i to jednoga dana doći, da će čuti kako nju, Jovanku, udaju za nekoga. I bio spreman.

Mladen, nadajući se svemu tome, ne iznenadi se kad starac poče da mu priča, i to ponizno, u najvećoj tajnosti, kako se ovih dana javio taj i taj, iz

A sve je to baba gramzivo, tiho svršavala i samo bi Mladenu posle kazala da tome i tome treba toliko novaca da dâ ili mu pošlje.

A sve je to baba gramzivo, tiho svršavala i samo bi Mladenu posle kazala da tome i tome treba toliko novaca da dâ ili mu pošlje. A Mladen je znao da je unapred sve ona svršila i o interesu, otplati, kupovini.

I kao stideći se, kao da je on svemu tome kriv, čineći se da ne vidi Mladena, ubrza i pre njega savi u ulicu i izgubi se u kapiju.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

i krišom njome izmeri čeljadetu senku; po tome pojede svoju sopstvenu pogan, i onda uzida p. u zid i kaže: »dokle ova p.

(da je ne doji mora ili noćnice, ZNŽOJS, 7, 1902, 187; SEZ, 32, 1925, 418); to se naročito radi na dan Svetoga Tome (SEZ, 7, 1902, 199). B. l.

B. ima u sebi izvesnu supranormalnu snagu (tome je svakako mogla doprineti i narodna etimologija koja njegovo ime dovodi u vezu sa »bog«).

i R. Köhler, Von fortlebender Seele in der Pflanzenwelt, Kl. Schr., 3, 274 idd. Pri tome je važno da je na grobu b. nikao sam od sebe).

U rkp. iza ovoga u zagradi: (»Montag deѕ Raѕenerneuernѕ« v. Murko, Daѕ Grab, 89). Na tome mestu (u studiji Daѕ Grab alѕ Tіѕch, Wörter und Sachen, Heіdelberg, 1910, Band II, 79—160) M.

V. grančicama šibaju se među sobom deca i odrasli na dan Mladenaca, Lazareve subote i Cveti; pri tome se govori: »Rasti kao v.« (SEZ, 14, 43; Vuk, Posl., 1006; Karadžić, 1, 1899, 163), i na Đurđevdan (GZM, b, 1894, 374.

Praznik je svakako zajednički slovenski (»Verbnaja nedelja« ili »Verbnica«, kod Rusa), upor. Sofrić, 73. Crkva je tome običaju dala svoje objašnjenje (u vezi sa Jevanđeljem po Jovanu, 12, 13), i lokalizovala ga na Cveti. V.

borave vile, i ko ga poseče, ili ošteti, ili opogani, dolazi sankcija (oduzetost, ili smrt); naprotiv, ko ga čuva, tome će sve poći u napredak (slušao od...

Pri tome valja imati na umu da se mrtvačka žrtva uopšte baca u reku (v. GNČ, 41, 219 id), i da »đavo« često nije ništa drugo nego

(»da bi dete bilo rumeno«, ZNŽOJS, 7, 186). J. se upotrebljuje i u divinaciji, naročito ljubavnoj. Prema tome da li je (»domaća«) badnjidanska j. zdrava ili crvljiva, gata se u Sremu o zdravlju domaćina i domaćice (GZM, 13, 465).

i› Su‹eton.› G‹alba, 1›). Nasuprot tome »će suv javor ozeleniti ako ga obuhvati krivo osuđen čovek« (Sofrić, іbіdem; Su. G. (1. s.›).

Kopriva, žara. Kopriva ima jaku apotropajsku moć. Ona brani stoku od činilica, i u tome cilju, da se stoci ne bi oduzelo mleko, mažu se stoci o Đurđevdanu (negde i o Svetoj Jevdokiji, 1. marta) vimena k.

Ćipiko, Ivo - Pauci

I u tome spušta se suton i selo zakrili božićna noć. Radi tek sada izbijaju pred oči meke i jezive uspomene iz djetinje dobi; i

No nije druge, blagu treba dati njegovo, ili ga smaknuti! Uveče, na prelu, poveo se o tome razgovor. Preldžije sjede uz vatru, pale lule i gledaju kako plamen bukti, pa ćute, kao da nečemu osluškuju.

Vojkanov sin, Radivoj, momče onisko, okoščasto; ali vragometno, oči mu nigda ne miruju, iznebuha, kao da je samo o tome premišljao, veli Božici, što nad Radom stoji: — Grije li te kako Rade na ovoj zimi?

O tome poslu ponajviše su žagorile žene, pa njihov žagor stiže i do Petrovih ušiju, a na prelu, između ljudi, izbi kao bjelodana

Tako mi reče bilježnikov pisar. Čudo, a ono dvoje starih, mislim, o tome i ne sanja! Gazda Jova se zamisli. Lice mu se uozbilji i sa uglova usana nestade traga namrštenom osmijehu; produžilo

Pravo hrišćani u crkvi pjevaju: „gospodi podaj!” — slatko se tome nasmija. Pa pogleda na sunce: —'Ajdemo, Mašo! Digoše se.

” Ljudi se zagrijali, i nekoliko dana samo se u selu o tome govorilo. Ilija je na živoj muci. Odmah nakon Petrove prodaje vrzla mu se misao da prekupi od gospodara prodanu zemlju.

— Vele, — prihvati Petar — a ni lijepo o tome pri ljudima ni govoriti. Ali, eto, ja govorim što sam čuo ... —Što vele? — prekide ga nekolicina njih.

na sudu nije postigao što je htjeo: sud je oprostio Radu od njegove tužbe radi suložništva, ali on se neće sigurno na tome ustaviti: osvetiće se i naći će za to koju mu drago izliku; nisu utaman stari ljudi govorili: „ čuvaj se turske globe i

Studeno je, a već ima nekoliko dana što se vrijeme muti i nepostojano je, sigurno promijeniće nagore, jer je zeman tome. — Ne idi, oče! — veli mu Rade pred kućom, samareći konja. — Poći ću ja s društvom, mlađi sam...

Ali, što da ti pričam: mećava u planini! — Pravi kijamet! ... Nije druge, već gini! ... U tome izgubismo se, ne čuješ svoga bakta, ništa, uši zapušio pusti vjetar!...

Trgoh nož i presjekoh .... Svali se tovar u snijeg, njegov konj potrča, moj, natovaren, nagnu za njim... Ja požurih i u tome izgubih Iliju... Srećom, nabasah na šipražje, a vidim: ne može se dalje, — ko će sili odoleti?

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Znali ste, kaže, da je vlastelin bolestan. Mogli ste i sami poslati vidara. Govorio je dugo o tome da je Lauš dobrotvor i zaštitnik, da je kao takav i zadobio ranu braneći ovaj kraj od razbojničke najezde, da smo mi

Zar pravda ovoga sveta nije u tome što smo svi mi ljudski stvorovi, krhki i privremeni, smeteni, zbunjeni i unezvereni pred licem nepoznatog i sutrašnjeg

Tako je i bilo. Lauš je krišom poslao čoveka da nađe Jevđenija i da ga dovede na Kulu. Kada razmišljam sad o svemu tome, daleko mi je lakše da nađem odgovor na pitanje: kako se desilo da jedan tako trezven čovek upadne u Jevđenijevu plitku

Vila se potrudila da izbriše sva sećanja na sebe i na tu noć. U tome i jeste njena moć. U redu, rekao je najzad Lauš.

Janja je umela da dodeli svoju stvar tako zdušno i od srca, da je u tome pogledu za tri koplja odskakala od svih žena koje sam poznavao. Radila je pod čovekom kao vodeničko čeketalo.

Izvestiti ga o upadu razbojničkih četa iz Usore, o tome šta je bilo preduzeto, o ishodu. Završiti molbom da kralj pošalje jak odred konjice u Usoru, da bi se, jednom za svagda,

kao neku sićušnu poganu pomisao, tek toliko da i ja imam nešto svoje, da se promučiš odgonetajući Prohora, da ga po tome zapaziš u gomili priprostih dvonožaca, koji su ti verni i koji te se plaše, koji ne sumnjaju u tvoje dobre namere?

Obećavaš li to meni, Gospode: izdržim li i ovo iskušenje, otvoriće se dveri toga raja? Raja? Ima li ljudi tamo u tome raju, Gospode? Kakvi su oni koje si tamo smestio? Jesu li lepi ili su osušeni i ispijeni kao ja?

Neka nam ne dodija činiti dobro, jer ćemo u svoje vreme žeti ako sada ne malakšemo. Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, činimo dobro svima, posebno oni ma koji po ovoj veri pripadaju istoj porodici.

Hteo je da se iznutra očisti, a da ne posegne za ljubavlju, blagošću i krotkošću. Moji gresi su u tome što sam ga ismejavao. Ja sam ga, u stvari, mrzeo. To je moj najveći greh.

Ja ne mogu tačno da izrazim u čemu je tu stvar. Zaboravio sam šta mi je sve Jakos pričao o tome, a i on je bio tada uzbuđen, zbrkan i rasut, a da i ne govorim o tome da je očajno loše govorio naš jezik.

Zaboravio sam šta mi je sve Jakos pričao o tome, a i on je bio tada uzbuđen, zbrkan i rasut, a da i ne govorim o tome da je očajno loše govorio naš jezik.

Ilić, Vojislav J. - PESME

1884. ANĐEO MIRA Noć duboka vlada, i sve živo slava, Na starome tornju ponoć otkucava I u tome času, sa grančicom krina, Anđeo se spusti sa rajskih visina.

A Ljeljo lodbočen stoji i zračnim bičem ga žuri, I panter urla i riče - al' burno grabi i juri! U tome čudnome času, od zračnih ploveći dvora, Mesečev bledi zračak ozari vrhove gora, I vihar duvati stade.

Tavno bledilo po čeocu tvome, Kô priznak smrti, širilo se svud, Valovi tuge u trenutku tome Burno su moju talasali grud.

Po njenim mirnim obalama, Kao jedini nakit njen, Sa svojim vitkim grančicama Žalosna vrba baca sen. U tome hladu, mrka lika, Kad sunce žeže, kipti znoj, Po kakav Turčin iz Zvornika Spokojno puši čibuk svoj I ćuteć gleda na

On se u tome izvežbô toliko, Da ga pod suncem ne nadmaša niko. 2. Po tebi reke belaskaju hladne, (Jedna se od njih Čemernica zove) P

Kad se Rudnik pređe i malena reka, Ima jedno divlje i sumorno mesto, Na koje sam nekad odlazio često, A na tome mestu pećina je neka, I u njoj jezero.

I gospod sasluša njega, jer baš u času tome, Javi se Ben-Kasim žurko na besnom paripu svome, On se dohvati tajno bedema i tvrda grada, I kresnu balčakom kremen i

Moj kočijaš stari Ustavi kola baš na mestu tome, Da rasturene ponamešta stvari; A ja se siđem da ispravim noge, I bedni stomak od trucnjave mnoge. 7. I vidim ploču.

Raskrečen, u tome času, Sad kravar pothvati kovu, diže je i onda sasu Na svoju bunovnu glavu. I utom, sa sviju strana, Jeknuše veseli

U tome istome času Odzva se strašniji udar u susret ovome glasu. I klisar nad veđe svoje podiže široku šaku, Al' polja šuštahu

I ona, umorna teško, sad k nebu podiže ruke, A vetar, u tome času, pronese potmule zvuke, Nalik na zvuke zvona. Oluja strašna se diže, No udar crkvenih zvona do njenih ušiju

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

U tome prvom izdanju albanske Golgote učestvuje i praded mog pradeda, Milanko - šteta što ga u toj gužvi ne mogoh prepoznati!

Ja sam o tome nekad i pisao, pa mogu time da se sada koristim. Pričekajte, molim, malko! Donja od desnih fijoka moga pisaćeg stola

Oni su, prema tome, imali znatno više prilike da posmatraju zvezdano nebo nego mi, stanovnici severnijih krajeva, gde je za vreme hladnih

O tome nas uveravaju i naše oči. Duboko pod našim nogama leži Vavilon, zavijen u prašinu i, maglu od isparenja Eufrata, koji se

Pri tome je često potrebno odrediti položaj zvezda koji se desio u prošlosti, na primer u času rođenja onoga kojem se proriče sud

Glavni pravac njihova kretanja je od zapada prema istoku, ali one pri tome kretanju katkad zastanu, vrate, se malo unatrag, kao da su nešto zaboravile, pa onda opet produžuju put u svome glavnom

Zbog svega toga su Vavilonski astrolozi vrlo savesno pratili kretanje planeta, i o tome su sačuvane njihove pribeleške.

zapadu, seli bez prestanka po toj kugli od zapada prema istoku, optrčavajući je za nepunih 28 dana i menjajući pri tome svoj izgled prema svome položaju ka Suncu.

da Sunce učestvuje, doduše, u dnevnom kretanju neba od istoka prema zapadu, i time stvara dan i noć, ali ono se pri tome pomera, iz dana u dan, pomalo prema istoku.

Moj poštovani učitelj Platon imao je o tome čudne pojmove: on nije hteo da za prave astronome prizna one koji posmatraju izlaze i zalaze zvezda, no samo one koji

“ - „A kako stoji sa tobožnjim kretanjem naše Zemlje?“ - „Mnogi govore o tome, Pitagorejci, da se Zemlja obrće, usled čega nastaje smena dana i noći, a neki da se ona i u prostoru pomera.

Mi uživamo u tome nebeskom prizoru koji je za nas sasvim nov. On me zadivljuje još više što se, nama na očigled, uzdigla iz mora, baš

Stanković, Borisav - TAŠANA

a sada da je manje... TAŠANA Ne znam. Možda se opet toliko donelo. Samo otac to zna. On o tome vodi brigu. HADžI RISTA I otac ti, i on treba da zna: da ne bude manje, da seljaci, čivčije, ne kradu, jer ne sme da

(Pokazuje ga Mironu): Evo, isto sam ga tako, na istom mestu, sada razbila. I da znaš koliko sam se tome radovala. MIRON (ustaje, potresen): I ja, i ja, Tašana. I hvala ti na tome. Hvala, tako mi je sada to drago.

I da znaš koliko sam se tome radovala. MIRON (ustaje, potresen): I ja, i ja, Tašana. I hvala ti na tome. Hvala, tako mi je sada to drago. (Odbija da jede): Ali, da jedem, to ne mogu, neću.

STANA (odlazi). TAŠANA (sama sebi): Svršeno je. Mora se. Kuda? Ne znam. Neću o tom da mislim. O tome neka on mi sli. (Osluškuje.) Da li već dolazi?... Čekaj, s decom da se oprostim. Ali ne.

SLUŠKINjA (i ne slušajući ga): Ta ostavi!... Nego, ceo dan tu sediš i istežeš se, pa zato možeš o tome i da misliš. JOVAN (prekida je pokazujući na Paraputinu kućicu): Ta ceo dan bih voleo orati i kopati, nego što moram

podsmevajući mu se): I kao da sam ja ovde od juče i sve to ne znam, pa zato moraš ti svaki dan, svako jutro, da o tome pričaš! JOVAN (uvređeno): Ne mogu više, a krivo mi.

TAŠANA (uvređeno, gorko): Oh, zašto ti, dedo, kriv? I zašto me o tome pitaš, kad sam znaš: da kad njega ne bi bilo, kad ne bih imala da se oko njega mučim, brinem, da bih onda, ovako sama,

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

” Tek što se smej stišao, u kavanu ulazi majstor Kosta, i pravo tome stolu i praznoj stolici do govornika. Ima tako trenutaka kad su pogana reč i kazna na dlaku blizu, pa se tek opet

Veći su i od Boga i od cara šor i komšiluk! Što oni hoće, u čemu se slože, to bude... Ali šta vredi sad o tome govoriti. Prođe najbolja mladost. Gde je koza vezana, tu ima i da pase. — E, hvala na društvu.

dva sina, dobio ucenjivačko pismo: petnaestogodišnji i desetogodišnji dečaci biće odvedeni, osakaćeni, ili ubijeni, prema tome da li će tu i tu pod kamenom u vrbaku ležati manja svota od one tražene, ili ništa.

— Na tome se i palanka primirila, za neko vreme. Uskoro, salaš, rezervisani salaš Lazarića, pređe u čistu nadležnost varošice.

On glasno pozva: Nastase! i tome je gospa Nola znala da je to jedan od njenih starijih nadničara. Razgovor između Srbe i Nastasa išao je s početka s

On priča o svom školovanju na strani, o prvim planovima života. Ona govori o dedu i ocu, o tome kako su starinom s planine, i kako je u njih bilo snage i lepote ako ne bogatstva.

Sutradan se znala otvorena poruka gospa Nolina: — Nisu mogli da se slože. I najveći sam krivac ja, po tome što sam mnogo želela čestitog doktora Mirka Julici za muža, i sebi za sina. Pogrešila sam mnogo, ali u dobroj nameri.

— Mlađa ćerka veterinarova neko je vreme nastavila da svira i na salašu, u dve ruke. Ali kako se na salašu niko tome nije divio, jednoga dana je zatvorila klavir, zaključala ga, i počela materi da pomaže, i pokazala se odlična u novom

Sutradan, kao da juče ništa nije govorila, gospa Nola pozva Švabu u svoju sobu, da s njim porazgovara o tome šta će učiti dalje, i gde bi najviše voleo da se školuje. Dočekala ga je raširenih ruku.

Ali, ja velim, što god se ljudski radi, i poduže traje i poviše košta. Fala Bogu, kad sam došla dotle da o tome s vama razgovaram, da vas spremam za velike škole, iz kojih ćete mi doći gotovi ljudi, radost moja velika u starim

E, gospodo, moral one priče je u tome, da je cela istina ono što je Pavle naš rekao o štednji, i da je to istina koju svaki zvrndov ne može izmisliti.

A ti, mostograditelju, da međutim prestaneš voditi računa o veličinama i besmrtnostima, jer o tome vodi brigu — znaš ko, frau Roza. Da ti pričam.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

reč, beseda; jednim slovom »jednom rečju« SLUČAVATI SE — događati se SLUČITI SE — dogoditi se SLjEDOVATELNO — prema tome, sledstveno SLjEDUJUĆI — sledeći; sljedujućim načinom »na sledeći način« SLjEDUJUŠČI — sledeći SMATRATI — gledati,

Iz srednjovekovne crkvene tradicije nasleđeno (up. o blaženstvima reči i grč. μαχαρισμοί) UBO — dakle, prema tome, onda UVESELITELNI — koji razveseljuje, razgaljuje, zabavlja UDVOJ — dvoboj UDOVLETVORITI — zadovoljiti UNIČTOŽITI —

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Polazeći od toga fakta, ja se nisam upuštao u stvari koje su prethodile mome rođenju, pošto o tome verovatno i nema nikakvih podataka.

Biografi književnika i umetnika imaju u tome pogledu neobičnu sličnost sa mašamodama i krojačicama. I kod njih postoji onaj krojački ukus: „ovo vam lepo stoji!

pisma udešava tako da bi se mogla objaviti, otprilike kao što se žena koja je stekla priznanje da je lepa udešava da bi tome i odgovorila.

I sada još, kada sam stigao na odmorište, te se osvrnem za sobom, ne mogu da ne prsnem od smeha! Tome trećem, koji je smejući se kroz život i životu prošao svoju stazu, poveravam da ispiše ove listove moje jubilarne

I koliko i kakvih sve zanimljivih komplikacija može tu nastati! Zamišljajući pogdekad sebe u tome položaju, ja sam već unapred uživao u zabludi mojih poverilaca, koji bi me i mrtva smatrali za dužnika, iako sam ja i

Takva su imena na primer: Dudu, Bibi, Lili, Lulu, Popo, Coco, Koko i tome podobna. Ne sećam se kako su mene zvali dok sam bio u srednjem rodu, ali vam mogu reći da sam se u suknji neobično

Nekako se i suviše osećalo da je taj devojački osmeh napravljen u fabrici. Četvrti je u tome društvu bio jedan bajaco sa šiljatom kapom na glavi, jednom žutom a drugom crvenom nogavicom i raširenim rukama koje

Ja sam naravno u tome, da uopšte ličim na tetku, gledao čitavu tragediju i verovatno hteo sam da skinem suknju kako bi i taj trag sličnosti

No tragedija čovečanstva ne leži toliko u njihovoj propasti koliko u tome: što su ti narodi propali, a suknje su ostale.

Prema tome, mi smo za sebe imali sve uslove koji su nam dozvoljavali da budemo neustavni, a neustavnost, kad to nema ko da spreči,

Pošto je predlog bio primljen, Mešulam je izradio i strateški plan. Po tome planu, ministar finansija, kao mali i nejak, ne bi sudelovao aktivno u ekspediciji, već bi ostao gore, navrh plota, i

dok istovremeno devedeset odsto roditelja želi da im deca budu: ministri, đenerali, mitropoliti, direktori banaka i tome podobno.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Potpukovnik Petar je lupao štapom u jedan ugarak sa kojeg su odletale varnice, pa će reći: — Sva je nesreća u tome što su vojnici prilikom ovoga odstupanja naišli baš na svoj rodni kraj.

Tada zastade neodlučan... Ruka mu je drhtala, kao da okleva. Onda progovori: — Koliko ste imali šećera? — O tome vodi računa ti, a neću ja... Najzad otvori, i u kasi zablista pun čanak srebrnih dinara.

— Dragi Svetozare, ja o tome ne odlučujem već komandant. Dokle ne vidim sa njim, vi ćete, razume se, ostati sa mnom. A posle, ja ću na sve moguće

A nije im ni lako. Gotovo celokupna vojska jedne zemlje sručila se u Peć. Idem polako pored reke i mislim o tome. S druge strane vidim jednoga našeg ordonansa gde prodaje neke nove lakovane čizme.

— E nije nego!... Dosad si se verao po gudurama, a sada ti je malo Pirot. Kaži hvala i na tome — dobacuje kapetan Vela.

Umesto da se raduju što se približuju svojoj zemlji, bili su nemi i hladni. Ratno iskustvo ih je tome naučilo. Oni su na sebi osetili prevrtljivost ratne sreće.

Svemu tome ipak nismo pridavali veliku važnost, jer smo verovali da se malarija lako i brzo preboli. Cele te noći maršovali smo,

— Jedino hinin... — Ili rat komarcima — dodaje Luka. — U tome slučaju ti da preuzmeš komandu — dira ga komandant. — A, ne.

Dokusurićemo i ovo malo preostalih života jedne na mučeništvo osuđene generacije. Ali, šta ćeš? Mi tome nismo krivi, ni radi. Šta ćeš, kada bez toga sada ne ide, kad drukče ne biva!

Opšti zamah je ustalasao ljude. Ne možemo da dođemo sebi od čuda, šta se ovo na jedan mah zbi. Niko se tome nije nadao. Sve se dogodilo tako brzo, neočekivano. Linija fronta se potpuno izgubila.

Čelik ljudi!... Izginuli su. Bol ispunjava moju dušu. Tih nekoliko dana lebdeo sam između života i smrti. Kada sada o tome mislim, čini mi se, druže, ubuduće neću više moći da budem takav.

Ali, neka koprena navukla se na moje oči. Još samo razaznajem kako nepovratno tonem i, pri tome, moju glavu zanosi nešto unazad... Stresao sam se od neke iznenadne jeze... Progledao sam.

Petrović, Rastko - PESME

Ovde se žene samo u košuljama, a ljudi u gaćama šetaju; po tome zaključujem da oni popuno goli spavaju. I ovde je voda tako masna ...

Treba li još da napomenom da nisam anarhista, prema tome ideja je duboko logična u svojoj osnovi i glasi: možda i nisam rođen sebe radi, ali došavši jednom do svesti da

i ustaje, Poznam tad njegov lik, i liniju njegovu znanu, (dok prilazi) strah me ipak da li će da istraje U nesigurnome tome koračanju; Gle moj hod!

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Koralna grana seti se koja je, takođe sanjala da ode u Gornji svet. Toliko je o tome mislila da se jednoga dana otkinula od dna i s talasima krenula u visinu.

Kako su smešne ribe sa svojim raspravama o tome koja je najlepša! Još smešniji je Savet kornjača koji raspravlja to pitanje.

— Ah, trebalo bi o tome razmisliti! — reče sebi, ali još svoju misao ne domislila, a pomrli otac i majka, sin nevestu doveo u kuću, već i unuk

Ko zna koliko je išla! Ko zna kada u more zaronila! Šljunak na obali ne govori o tome. No, kada se pred zoru utiša more pričaju ribari kako vide da iz mora izlazi jedna žena, ali priče su im različite.

Samo što je to bilo lakše reći no učiniti. Car-tigar nije hteo ni da čuje o tome. — Moraš ostati! Moraš! — urliknu strašnim glasom. — Tvoje će biti moje beskrajno carstvo... Evo ti krune!

Stavi trgovac vrećicu s zlatnicima na sto, a Varalica je blago odgurnu rukom. Neka, kasnije će o tome, morao bi oca da priupita... Ali, ne dâ se trgovac! Nije on mesečevo mleko pio: neka proda odmah, ili nikad! — U redu!

— potdseti ga drugi. — E, to se nas ne tiče! — javi se nekoliko glasova. — Neka neko drugi o tome brine. — Pa, ne može se tako, ljudi! — ču se glas nekog dedice.

Je li tek slutila, ili već znala da se srce Belutka, kao ruža, jedino na osmeh otvara? Vetar o tome ne govori, a i Belutak ćuti. Pa, neka ćuti: Koralna Grana zna.

Mesec i oblaci o tome ne govore... Ali, u svetle letnje večeri kada se u jezeru, kao beli cvetovi lokvanja, rascvetaju zvezde silazi sa

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Cigančicama počne da igra čuveni čoček »Keremejle«; pada kolenima, uvija polovinom, trese prsima i, igrajući oko Hadži-Tome, po katkad ga kosom dodirne po glavi). Noć trne. Fenjer se gasi. Grneta, zurle jače pište, seku igru i pesmu.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

To se, svakako, dogodilo već u varvarstvu. U tome periodu epska poezija sudeći po tome kakva je bila kod Vavilonjana, starih Indijaca i, u prvom redu, kod starih Grka

To se, svakako, dogodilo već u varvarstvu. U tome periodu epska poezija sudeći po tome kakva je bila kod Vavilonjana, starih Indijaca i, u prvom redu, kod starih Grka dostigla je veoma visok stepen razvitka.

poznato je da određeni periodi njenog lrocvata ne stoje ni u kakvoj srazmeri s opštim razvitkom društva, pa prema tome ni s materijalnom osnovom društva, kao sa skeletom njegove organizacije.

Je li onaj pogled na prirodu i na društvene odnose na kome se zasniva grčka fantazija, pa prema tome i grčka umetnost, mogućan pri automatskim razbojima, železnicama, lokomotivama i električnim telegrafima?...

Svaka mitologija savlađuje, nadvladava i oblikuje prirodne sile u uobrazilji i pomoću uobrazilje; ona, prema tome, iščezava sa stvarnim gospodarenjem nad tim silama... Grčka umetnost pretpostavlja grčku mitologiju, tj.

To bi bilo nemoguće ako pevač u svoje delo ne bi unosio svu svoju dušu, samoga sebe. Sva je stvar u tome što jedinka misli i oseća kao kolektiv, ali i kao jedinka, kao osamostaljena ličnost koja se slaže sa kolektivom, koja

Bitna razlika između lirike i epike je u tome što su u prvoj pretežne emocije, a u drugoj događaji. No epska pesma nikad nije lišena lirizma, i obrnuto: u lirskoj

Od tada pa sve do ukidanja Pećke patrijaršije 1766. godine mada su se i u tome periodu pojedini viši sveštenici držali oportunistički crkvena organizacija je imala mobilizatorsku ulogu.

U tome pravcu veoma snažno je uticao i rascep između grada i sela. Gradovi su bili središta turske državne uprave i zanatske p

Mitološkom odnosu prema prirodi ništa nije smetalo. U tome pogledu naš čovek s kraja XVIII i s početka XIX veka malo se razlikovao od svojih vrlo dalekih predaka.

Čak nema ni jednog jedinog ciklusa koji bi predstavljao takvu celinu. Ali je ona jedna celina po tome što ima jednu osnovnu, glavnu, centralnu temu: odnos našega naroda prema porobljivačima prema turskim feudalcima u

Pri svemu tome činjenica da je nekad postojala domaća država imala je ogroman uticaj. Ogromnim, najvećim delom naša narodna epika u

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Još u bosansko-hercegovačkom ustanku, 1875, u tome Gaju opkoljen je i poginuo od begova čuveni hajduk Jovanče. Borio se dva dana pucajući iz crne ugljarske kolibe, a onda

— Jedi svoj ular, a ovo je krov za moju glavu! Samo je sad nevolja bila u tome što je taj Stričev slamnati „krov“s jedne strane bio odvaljen, a tako kusa krova stidila bi se najcrnja ciganska

— Hajdemo brzo! U logoru dočekaše Nikolicu srdačnije negoli se Stric tome nadao. Čim ugledaše njega i njegovu Žuju, diže se vesela graja: — Ehej, evo Nikolice s prikolicom!

Svud po šumi bilo je sličnih gomila suva granja kao i na tome mjestu. U povratku kući, kad već stigoše skoro do samog izlaza iz gaja, Nikolica se odjednom nešto dosjeti: — A šta

— začudi se Nikoličina mater. — Dok je Žuju negdje sakrio, vidim ja da nešto nije u redu. — Možda će nam poljar o tome nešto znati da kaže — reče knez. — Ej, ženo, je li tu negdje stari Lijan?

Žaleći dječake, poljar nije mogao da izdrži, a da ih na neki način ipak ne obavijesti o tome šta im se sprema. Zbog toga je s velikim trudom napisao onu cedulju i brzo je odnio do đačkog logora koji je toga dana

Prema tome, imao je potrebno iskustvo i spremu i za hvatanje jedne ovako malobrojne i slabo naoružane grupe kao što je bila Jovanče

tri pijane figure izvukoše se pomoću svojih nogu i vlastoručno iz jame i sasvim bijeli od kreča ličeći na vukodlake i tome slična praznovjerna priviđenja, uputiše se u groblje.

— zaškilji Mačak. Svi se, kao po komandi, okrenuše prema Jovančetu. On se samo nasmiješi. — Dobro, idem ja. Baš se tome veselim. — I ja ću tamo — javi se Lunja. — Pazi je! A zašto baš ti? — ote se Stricu.

Neprijatelj od varoši uporno nastoji da se probije do sela Lipova. Misle da je to središte ustanka u čitavom tome kraju i da se negdje u njemu nalazi štab partizanskog odreda. Iz daljine se čuje potmulo brujanje.

Odjednom se Jovanče sasvim ispravi, jer se hodnik na tome mjestu širio i radosno povika: — Svjetlost! Podiže se i Mačak. Na tome mjestu tunel se penjao strmo naviše.

Podiže se i Mačak. Na tome mjestu tunel se penjao strmo naviše. Iz toga pravca prodirala je razlivena bijela dnevna svjetlost. — Vidiš li?

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

I sad, odovud napred gozbu vam po redu iznositi započinjem, a vi teke pripravni budite ko tome. Umlje vam izbistrite, pamet raširite, uši otvorite, svest k ovom pregnite, na noge se oprite, koji no hoćete i radi

Ama zato izvestiću vam što ću ja učiniti tome mome vinogradu: razbaciću mi oko njega obgradu, soboriću duvar, ostaviću ga pusta, neobrezana ni opkopana; neka da

imenovati i dozivati ga dužan sam, a ja, krvavik, Boga zaboravih, koji me oda zla čuva; Davidu proroku nisam vnimao o tome što nam veli: Uvavestite se za ovo koji se Boga zaboravljate: da vas kadgod ne ugrabi pakostnik, a ne uzbude vam ko bi

Svaku misao i samu sunčanu zraku nedoznano tamni, sine moj! Ne mogu se doumiti tome poslu, slatki Isuse! Ne mogu tužna preželjno čedo gledati, tvoje prečiste ruke i noge prikovate za drvo!

ih Gospod s krstnom silom nizloži pod noge naše da bi mi dostanuli pokoj i mir u našem boravljenju, kakono se svagdar o tome molimo, uzdajući se božijoj pomoći.

So tim prigovor za svet daju čoveku: sve živo Boga hvali i slavi, bez govora s čudni i s razliki glasovi! O svemu tome i mnome blagodari se Bog, kad ne mučim, nego ovo propovedam na božiju hvalu, — te tako ono njino pojanje, naše se zdeša!

SVEĆA JE MORE Morsko oko u ruku Hristovih je; zemlja telo je, tome telu sveća je more, s kojim no vode videše u Jordanu Boga i uplašiše se: more vide, te pobeže; položi na more svoju

O tome staće se velika tišina, jerno njihov gospodin, koji je ispočela osnovao na vodi zemlju, stoji na njima, i drži ih da se ne

PESMA LjUBAVI I STRAHA Za koga je strah, — strah da mu je! A kome li valja imati čast i poštenje, čast budi mu! A ja tome radim služeći, što je strašan i duše preuzima od zemljanskih knezova, — postrašnijemu od svetskih careva!

Daj ti piti meni piće svoje, i od mene prihvati moje. Ja ti u tome ne činim krivde niti ti što zanosim, nego promenu od tebe ištem.

Vidimo tvoju glavu okićenu krasno sa dvanaest zvezdama. Ovoga sveta, po ovome velikom i širokomu moru plivajući nam k tome putu, kojim ćemo nepovratno putovati, — uputi nas mirno proći nam tamo, u večni vilajet.

Daj nam tvoju pomoć da nam odlagne Ot staranja srdce naše. POHVALA BESEDNIKU Tko ljude urazumljuje, Tome razumu njegovu nejma kraja; Ko zna potajnu Što leži u čijem srdcu, Kako taj knjige ne bi znao?...

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

“ — „Zdravlja ti? To baš kaže?“ — „Ama, molim te, ni reči!“ veli onaj tajanstveno. „Molila me da ti ništa o tome ne kažem!“ — „Ih, bolan brate!“ veli onaj i sada samo misli o tome i ni o čemu drugom.

“ veli onaj tajanstveno. „Molila me da ti ništa o tome ne kažem!“ — „Ih, bolan brate!“ veli onaj i sada samo misli o tome i ni o čemu drugom. Nalazi da mu je život pust, da nema nege dovoljno.

Ali sve skupa ipak složne behu u tome da Manča treba već da se ženi, i da one sve složno treba da legnu na posao, pa da mu traže priliku.

Uostalom, i ukućani je ne smatraju već više za dete; to se vidi i po tome što sad mnogo štošta i ne govore pred njom, nego kad hoće tako nešto da govore i da se kao stariji izraze, a oni je

Ali sada, kao devojka, ona to poče polako osećati i po tome se vladati. A i da nije sama osetila to, imao bi ko da joj to kaže. Rodbina Zamfirova je velika.

No ipak je brzo popravio tu svoju pogrešku, doskočio je i tome: oslovio je sirotu Kalinu, jedno komšijsko devojče, a na Zonu i ne pogleda više.

Tako lep početak i napredak prekinut je, a uzrok su tome, tako da se izrazim, „mesne okolnosti“. Pan Franćišek, koji je do dolaska u Srbiju samo pivo kao piće poznavao,

— reče i izvadi tabakeru, pa stade zavijati cigaru. Zapali je, stade puštati dimove. Zamislila se, a očevidno misli o tome kako bi da onako što poizdalje i što finije otpočne. — Što ne udavate, mori, Tašano, onoj vaše čupe?... — Koje čupe?

nađavola, desilo u prusustvu pet ženâ (računajući tu i Doku) od kojih su dve — Taska i doka — bile savršenije i, po tome, i strašnije za rasprostiranje uznemirujućih (i istinitih i lažnih) glasova nego neki list koji se rastura u deset

I po mahalama i u čaršiji se nekoliko dana samo o tome govorilo. A da je priča uglavnome porasla u obimu i detalji joj se umnožili, — nije nužno valjda ni spominjati.

Za Mana je to stanje vrlo nesnosno bilo. jednako je mislio i razmišljao o tome, i učinila mu se stvar bez izlaza. Proklinjao je i onaj čas kad je sludovao i priznao tetka Doki jade svoje.

Ako ništa drugo, a ono bar da skine sa sebe odgovornost, da zagladi onaj nemili događaj, da dokaže da on sam ništa tome nije kriv, nego ona, tetka Doka, pa neka se odbije na njenu ludost...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti