Crnjanski, Miloš - Seobe 2
đerma, iza forposta, i videla su se, još neko vreme, putem, koji se tek gradio, a koji je bio još zarastao, u jarku, trskama. Odmicala su, i igra konjskih nogu i kopita, i igra točkova, brza, uvek ista, bila je sve dalja.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
- dodao sam, a onda joj pomogao da dojuri iz Mrtvaje neke patke i pokupi jaja koje su one razasule svuda po trskama. Uz put smo naišli na jaja divljih sarki i na jedno gnezdo s već izleženim mladuncima.
Sada sam se gadio samome sebi zbog toga. Malo izdignuto, okruženo vodama žive i mrtve Tise, močvarama i trskama, Karanovo je izgledalo kao da lebdi u vazduhu okačeno tornjevima svojih crkava u nebo i poduprto čoporom kuća koje se
Rašida je šapnula da je to njen otac, pa me uhvativši za ruku, naglo povukla ka trskama. Trčali smo dok nismo izgubili dah, a prošlogodišnje suve trske pucketale su nam pod tabanima.
- rekoh, već sasvim siguran da se lažem kao poslednji idiot na svetu. - Sigurno je unutra. Čitavu večnost čučao sam u trskama slušajući glasove iz dvorišta. Nijedan nije bio Rašidin. Čak ni nalik na Rašidin. Zaobiđoh kuću i popeh se na prugu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Inače, sav u znoju, on se osećaše kao izbezumljen u tom vrućem danu, nad kućama, livadama, i trskama, u kolima, koja su se teško probijala, po travuljini, od stabla do stabla.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
, 504). Deca »stanovitih imena«, poređana s obe strane, trskama od bodljikave č. koje su zagorene na vatri dodiruju (radi očišćenja) slabine stoci kad se »preteruje« između živih
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
»Mora da je odlutao među trske?« — pomislili su i nisu ga više tražili, uvereni da će među trskama iščeznuti kao što iščezavaju vilin-konjici ili lokvanji.
Čulo se samo kako vetar na rubu močvare razgovara s trskama, odnoseći u svet priču o zvonu koje je opominjalo, o dečaku i rodi, o starcu koji je znao jezik ptica.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Oko polovine XVI veka primećeni su mnogobrojni hajduci na jugoistoku Bosne, u sadašnjoj Vojvodini (gde su se krili u trskama i visokoj travi) i u Srbiji svuda od Beograda do Pirota. Godine 1555.