Jakšić, Đura - PROZA
On je uzdahnuo, a ona je klela Madžare tako groznim kletvama da kad biste ih vi čuli, vi ih nikad zaboravili ne bi, dobri čoveče!
pa će te i glad, i beda, i nevolja — i ljudi će te mučiti!...“ Posle je duboko uzdahnuo. „Al’ evo!...“ I on mi drkćućom rukom pruži jedan mali zavežljaj hartijica...
Bio je zabrinut, guste obrve su se natklopile na oči. Ko zna o čemu je premišljao; ponekad je uzdahnuo, bolelo ga je nešto. Kad smo doma stigli, ne hte da uđe u kuću.
Divan par ljudi, pomislio sam, a da l’ će biti i srećni?... Ja sam pri toj misli uzdahnuo; a kad su mi dali nevestu da je kao dever vodim na prstenovanje, u grud’ma mi se učini tako teško kao da me je zmija
Ja sam mislio da ću da čujem njegovu kletvu, psovku, zaveru... Ali on ćutaše nemo, bez reči; jedanput je samo uzdahnuo, to beše grozan uzdisaj, čovek bi rekao poslednji je, s tim će uzdisajem izdahnuti.
me je bolja moga pobratima, a i bojao sam se da ne učini kakvu nesreću; ali on je mirno ležao, katkad je samo duboko uzdahnuo...
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Ljuba je nju svojim jakim glasom potpomagao. Mnogo su pevali. Kada su pevali: „U mjestu prijatnom”, Ljuba je uzdahnuo, a gospođa Persa se zarumenila; ljubav je bila gotova.
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Profit je dolazio nedeljom i svecem kod Čamče u kanapu, i tu ga je bolje upoznao gospodar Sofra. Ne jedared je uzdahnuo i pomislio: „Ovakav da je moj Pera!
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Niko nije video kako se to dogodilo: čuli su samo da je profesor kao uzdahnuo — pogledaše tad njegovu ruku i videše odmah iznad nadlaktice dve crvene tačke — tragove zmijskih zuba.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Još je samo zapetljao čitavu stvar, jer je Sava počeo da trtlja takve goveđe budalaštine da je djed samo uzdahnuo i sjetio se svojih spasonosnih vila: — Čuješ ti, brat-Sava, još su one moje vile u životu.
čitavom kraju, pa kad bi uzeo u ruke takav jedan sud, izlizan ili čak i prošupljen od upotrebe, on bi samo saučesnički uzdahnuo: — Ostarilo se, osiromašilo, šta ćeš, de.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
U jedan mah sav unutrašnji jad njegov skupi se, zar, ujedno, pa oduši u snažnom uzdahu, kao što bi ranjen lav uzdahnuo. U isti mah, dvije mu se krupne suze skotrljaše niz obraze.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— He, što ćemo!... — uzdahnuo bih prelazeći u elegično-meditativni ton! Žalosno je to biti mala zemlja, s još nerazvijenom vlastitom proizvodnjom.
Ali smjesta sam otklanjao tu laku obranu. Nikad nisam volio ništa jeftino, pa ni jeftina umirenja savjesti. Uzdahnuo bih, gledajući u se. Uviđao sam: najveći dio naših zajedničkih tegoba snosi ona.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
I zasuzi mu oko i nabra mu se čelo, Uzdahnuo je gorko: „Izgubio sam raj!“ Oh, noć je bila crna, tama je bila gusta, Ni od kud jedan zračak ni putokazni sjaj.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
razvlačiti, više, sve više, kao da joj je lice prepolovljeno, glava joj klonu, i ona se sruši, plačući grčevito. Uzdahnuo sam i dohvatio se za glavu. Šta me snađe!... Prešao sam na suprotnu stranu i naslonio se na zid.
Sutra, biću tvoja mala ženica. Au revoir! Dragiša je oborio glavu i zaćutao. Onda je uzdahnuo duboko i dohvatio se za glavu.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
su bile ovde već i do nas, i izrazile se u melomaniji strasnoj i dugotrajnoj; čak je i Lukijan Mušicki, godine 1817, uzdahnuo, sasvim u duhu svoga doba: „Ej, da znam u gitaru udarati!“ A u vezi sa gornjim, veoma je bitno dodati i sledeće.
Čak je i sam Mušicki jednom, u pismu Vuku — v. Prepisku II, 192 —, uzdahnuo: „Ej, da znam u gitaru udariti!” A već B. Atanacković sav odiše svojim zanosom za melosom, prvenstveno našim, pa piše
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Istina, da mu se iznenada, odjednom kao noge odseku, kao da klecne. Na to ništa ne bi odgovorio, ni uzdahnuo, ni namrštio se, ni rekao: »Oh!« Znao je da ništa ne pomaže.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
išlo na živce da sam sve vreme stezao zube kako mi iz usta ne bi izletela nekakva gadna psovka, Makarije je duboko uzdahnuo i rekao da će svakako videti može li Dimitrije izići na tu osmatračnicu, to jest ako mu bude bolje. Eto tako.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Jedan poznati istoričar Zemlje je, još pre tridesetak godina, rezignirano uzdahnuo: „Moraćemo, iako teška srca, napustiti nadu da geološke događaje poslažemo po godinama, vekovima i milionima godina.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
smrt jednoga našeg političara, koji je pri samrtnim mukama stenjao kao magarac, ali sam ja u opisu rekao da je duboko uzdahnuo i na samrtničkom čelu mu se ispisala briga za otadžbinom.
Petrović, Rastko - PESME
“ Ah! Bože!!! ”Ko je uzdahnuo?!“ Ne sećam se više. Patim. Ah, patim strašno; Gospode, Gospode, zašto si mi vrelinu ovu udahnuo, Ja njome ljubim, ja
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
prilikom sjetio i svog čukundjeda Jovančeta neustrašivog hajduka, na koga su morali vući top, garav turski top i on bi uzdahnuo: — Ovako bi i on prolazio: opasan i s puškom o ramenu.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
si sveću u crkvi — e, dobro si to učinio; al' je došao ti drug tvoj nejači za tobom, kome si što zlom nahudio; uzdahnuo je do boga na te, u tome ti je tvoja se sveća utrnula.