Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Bi 3latokosoj žao, ali i za nju kao i za mladića uzmicanja nije moglo biti: ljudi oko njih sve više su sužavali krug. Pekli su Zlatokosu njihovi pogledi.
Shvati Varalica, najednom, da se na opasne staze uputio. Šta sada? Sebi je reč zadao, a od sebe nema uzmicanja. Na kraju, jednom se živi, jednom mre! Mogao je već na robiji istrunuti, mogla mu je pustinja kosti osušiti.
Oseti Varalica kako mu gornji zubi o donje udaraju, a pred njim već jasen zlatnoga lišća šumi. — Sad uzmicanja nema! — naredi sebi, a noge mu drhte. — Propašćeš, budalo! Samoga si sebe prevario!