Upotreba reči ulazimo u književnim delima


Afrika

Dečaci i devojčice imaju jedino crveni đerdan po tamnoj koži oko bedara. Lagano, u razgovoru, ulazimo u urođeničko selo. To je čudno selo podignuto na žutom pesku plaže.

S druge strane reke je već dublja i jača gora; ulazimo opet u gornju ivicu prašume. Na sve strane požari. Obasjavaju džinovska stabla i lijane i vreže koje se sasušuju od

Zamišljam na svojim plećima ogromna duga anđelska krila. Ulazimo u uličicu a zatim u neku kuću, s čije se kapije penje odmah na drugi sprat.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

se traže, šuraci, šurnjaje, deveri, pašenozi, punci, tašte i svekrve, susedi; poslužitelji koji su nas gledali kako ulazimo mali, manji od makova zrna, a izlazimo iz škola veliki, i ne primetivši da stoje u kapijama gimnazija i fakulteta, svi

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

5. Posle predsoblja i amblema ulazimo u glavnu dvoranu dovde je mogla nečija ruka da nas vodi presto od gline tavanice nema između četiri zida jedna

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Slušaj, ti si moj pomoćnik... — Ama, nezgodno je da ulazimo zajedno, nego, otvori malo vrata da slušamo... — A, to ne!... Možeš da viriš kroz ključaonicu. Narednik se vrati.

Samopouzdanje naše malaksava ukoliko dublje ulazimo u zemlju, i sa strahom pomišljamo na ogromne prostore, koje neprijatelj sada zauzima.

Rekoše nam tada da smo nas dvojica prvi koji ulazimo u selo. Ja pretrnuh. Zanemeo sam pred mogućnošću da sam ovako goloruk mogao u poslednjem momentu naići na neku njihovu

Do juče moćna carevina, izgleda nam sada u mračnoj noći kao skrhana. Vratili smo se. Ulazimo opet u kafanu. Nigde praznog mesta. Po podu leže vojnici, a na stolovima njihove starešine.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Nastupaju njive. Ulazimo u planinu od kukuruza. S obe strane puta podigla se nedogledna gora... Ništa ne može radnika tako oveseliti, ništa mu

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Žurno silazimo s kola, strepimo, ne vidimo ga na velikoj kapiji gde nas ostali čekaju. Premiremo, bez daha smo, ulazimo.

“ „Ko to ne bi hteo“, odvraćam ja, „ali kad smo takve sreće.“ Ipak silazimo zajedno. Ulazimo u kafanu. A tamo, ona puna sveta, više seljaka nego li varošana, skoro sam seljak. „Šta je ovo?“ — pitam ja moga druga.

Malo docnije čule su se i puške. Nesumnjivo — pomislih ja u sebi na taktičkom jeziku — ulazimo „u sferu neprijateljske vatre“, i kako komori nije tu mesto, otpustih moga Lalu, koji mi toplo zablagodari za tu

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

] A zemlji: Majko nam, jer pomeša sa sobom mater, Ne gadimo te se, niti, gutajući nas, bićeš poslednja zver: Ulazimo u tebe tužno kao što iziđosmo iz matere, To je samo povratak k njoj [...].

Petrović, Rastko - AFRIKA

Dečaci i devojčice imaju jedino crveni đerdan po tamnoj koži oko bedara. Lagano, u razgovoru, ulazimo u urođeničko selo. To je čudno selo podignuto na žutom pesku plaže.

S druge strane reke je već dublja i jača gora; ulazimo opet u gornju ivicu prašume. Na sve strane požari. Obasjavaju džinovska stabla i lijane i vreže koje se sasušuju od

Zamišljam na svojim plećima ogromna duga anđelska krila. Ulazimo u uličicu a zatim u neku kuću, s čije se kapije penje odmah na drugi sprat.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Tada smo tek skinuli pojaseve. Radovali smo se što nas je minula opasnost, i bili smo raspoloženi, jer ulazimo u zemlju u kojoj se ne čuje topovski pucanj.

A one još nisu nailazile... Prišao nam je žurno jedan naš kapetan i strogim glasom naređivao da ulazimo. Ja nisam ni obraćao pažnju šta on govori, već sam stajao naslonjen uz prozor.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Čak i vodu. Huda taština, odgovorio sam. Huda velikaška taština. Hoće da diše čist vazduh iznad zadaha sebara. Ulazimo kroz tešku kapiju od debele hrastovine okovane gvozdenim pločama, kroz vrevu i komešanje ljudskih i konjskih telesina iz

Penjemo se ste penicama iznad štala i skladišta i ulazimo kroz drugu kapiju u malo okruglo dvorište oko kojeg su teskobno poređane odaje Lauševih vojnika i posluge.

Opet se penjemo stepenicama, opet ulazimo kroz kapiju u još manje dvorište gde nas sačekuju Lauševa žena Jelena i njegovi doglavnici: Miloš Jevtović zvani Dadara

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Kucamo na kapiju, dajemo straži dobar bakšiš, koji je i u starom zavetu priznavan kao pasoš „važeći za sve države“ i ulazimo nesmetano u grad. Stigli smo u trgovački deo varoši, u glavnu čaršiju.

Na levoj obali reke, opet visok zid sa širokom kapijom kroz koju ulazimo u svešteni deo varoši. Prava, široka i lepo kaldrmisana, ulica vodi kroz zelenilo tog gaja bogova.

a iz ovoga Aleksandrov lični primerak Homerove Ilijade; tu je knjigu nosio veliki osvajač svega stalno uza se. Ulazimo u drugu prostoriju. U njoj stoji statua čoveka maloga rasta, tankih nogu i sićušnih očiju. To je Aristotel!

Prolazimo kroz nekoliko velikih sala, namenjenih lepoj literaturi, i ulazimo u astronomsko odeljenje biblioteke, koje me naročito zanima.

Prolazimo kroz ostale delove biblioteke i, prešavši dvorište, ulazimo u prostran vestibil. Iz ovoga vode široko razjapljena vrata u ogromnu salu sa otvorenom terasom i dugim zastrtim stolom.

Samo drevni Valensov akvedukt uzdiže se, tužno i veličanstveno, iznad ove pustoši. Spuštamo se opet ka Zlatnom Rogu, ulazimo u Fanar, staro grčko predgrađe Carigrada, dolazimo do debelog vizantiskog gradskog zida, obraslog bršljanom pa,

Temperatura je prekoračila nulu, mi ulazimo u sve gušće i gušće oblake Zemljine atmosfere i u tminu. Na oknu prozora staložila se rosa.

se miniaturni dani sa noćima ovog novog nebeskog tela na kojem putujemo, obasjavaju nas Sunčevi zraci, pa onda opet ulazimo u tamu, ali nam naša Zemlja, kao dobra majka, šalje bez prestanka jedan deo svoje svetlosti, koju je dobila od Sunca na

Ariadnin konac pokazuje već stotine onih naših jedinica, svetlosnih godina. Mi ulazimo iz noći opet u dan, ali je ta zora druga nego što je na Zemlji bila, ona je zlaćana, a novo sunce ne rađa se na

Ostavljamo ga daleko iza sebe, ulazimo opet u tamu. Sviće novi dan, mi se približavamo novom suncu, obasjava nas nova svetlost; ona je ružičasta.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Ama ponesi pušku i ubij psa, ako samo usta otvori. Rekoh mu kako ne bismo želili da silom ulazimo u stan. To nismo radili ni u svojoj zemlji. Ako treba, platićemo. — Mani, čoče...

Pod nama je šumela valovita Morača, koja je na tihim i dubokim mestima imala boju neba. Ljudi su bili veseli što ulazimo u veliku varoš, gde ćemo sigurno naći hleba, a možda i krova nad glavom.

Prilazile su ogromne skele, vezane za motorne čamce. Mornari iskočiše na obalu. Naređeno je da ulazimo po četrdesetorica. Stajali su vojnici pribijeni jedan uz drugog, ne mičući se. Kao da su saliveni. Skela krete...

Petrović, Rastko - PESME

A zemlji: Majko nam, jer pomeša sa sobom mater, Ne gadimo te se, niti, gutajući nas, bićeš poslednja zver: Ulazimo u tebe tužno kao što iziđosmo iz matere, To je samo povratak k njoj; jer nema šta da se izbere: Do spustiti i nju i

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

pozabavno pristasmo, ne više što da oklevamo s kojom dangubom, ama spremno se u ovi grad i spretano s poštenjem ulazimo!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti