Obradović, Dositej - BASNE
Našta nam taki život, kad smo osuđeni da pre smrti svaki čas i trenuće oka od strâ umiremo? Vidite li ono jezero?”— „Vidimo”— viknu svi. —„'Ajde, dakle, da i mi jedanput u životu učinimo što da valja.
Dučić, Jovan - PESME
Kanda tuđe srce bije u mom kutu? Sve svetle palate života pod ključem!... Vaj, koliko puta umiremo? Ko bi Znao za sve tmine pod suncem! I zna li Iko sva bespuća u sutonu dobi?... I kako smo često oči zatvarali...
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
davimo, sramotimo, pljujemo, dok se mi, sitni, jadni, zlobni, ambiciozni gušamo, gazimo, grebemo pa cičimo i pištimo i umiremo, dotle on, gord i uzvišen, kao sam, kao bez nas, kao protiv nas, kao nekom svojom unutrašnjom snagom, raste u visinu,
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Svako od njih odnekud sluti viši red po kojem postojimo i umiremo. Puni su razumevanja i praštanja ovi seljački svetitelji, blagorodni su i uviđavni prema svemu i svakome; deda Rade
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Naša učiteljska posla! Sve radimo uzgred: i ženimo se, i saranjujemo decu, i kućimo, i raskućavamo, i umiremo, sve onako uzgred, usput... Ljubica ga uplašeno pogleda. — Nije valjada tako svuda?... To bi bilo strašno zlo.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Mi strepimo, prepadamo se, nemimo, umiremo, kao da smo se rodili, došli na svet samo da drhtimo. On je govorio: „Bolestan sam, zar ne vidite?
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ne javi li se u nama neka nostalgija za samim sobom: kao da sami sebi umiremo? Nimalo neobičan osjećaj, poznat i sasvim priprostim, jednostavnim ljudima, zanatlijama, praljama.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
podviknem: „A, bre, krvnici jedni, koji vas nečastivi nagna da nam ostavite ovoliko prokletstvo da s najtežom mukom umiremo ne kao ljudi, no sve kao besovi, kao krvožedne životinje?!
Miljković, Branko - PESME
Zagledani svi su u lažljivo vreme na zidu: o hajdemo! Granice u kojima živimo nisu granice u kojima umiremo. Opora noći mrtva tela, mrtvo je srce al ostaju dubine. Noćas bi voda samu sebe htela da ispije do dna i da otpočine.
Krakov, Stanislav - KRILA
Govorio je da treba biti koketan u smrti. — Pa mi svi zbog koketerije i umiremo. Izgleda da je to Bora rekao. Neko je vikao: — Pavloviću, Pavloviću, jesi li pisma napisao? — Bora se okrenuo.