Dučić, Jovan - PESME
Zaigra jeđupka, naga... A mrak pada; Svet s klicanjem pali šarene ferale. Ali kad glas stiže da umrije Kata, Mlada udovica, vest bejaše kobna: Sve ulice behu puste za po sata... I sve pokri tuga i tišina grobna...
Matavulj, Simo - USKOK
Ona mu rodi Raka i umrije na prečac. Treća je bila od Martinovića iz Bajica; ta mu je rodila četvoro djece, ali sva pomriješe, pa ona svisnu za
Milićević, Vuk - Bespuće
I doskora pade opet u postelju. Umrije, iza bolovanja od osamnaest mjeseci, jednoga jutra u maju. Gavre Đaković pamtio je kako je njih djecu probudila mati u
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Živio je srećno i zadovoljno, ali na svoju nesreću poteže te mu umrije žena. Vio se poduže onako sam i kunatorio bez ženske ruke u kući, no ne mogaše tako zanavijek ostati, te se oženi po
DVANAEST MRVA Bio jedan car, pa kad mu umrije žena ostane udov s malešnijem djetetom muškarcem, koje je, kao i svako malo dijete, mnogo plakalo.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Janko brani Vladislava mrtva; što ga brani, kad ga ne odbrani? Skenderbeg je srca Obilića, al' umrije tužnim izgnanikom. A ja što ću, ali sa kime ću?
se gledati ne može; kako pođi malo uza stube, ublijedi kako rubetina a nešto mu zaigraj pod grlom, rekao bi, oni čas umrije! SIJEKU PECIBA I SJEDOŠE NA RUČAK.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Bješe posjekao tri francuske glave, onog dana kad pogibe... A mlađeg raniše Nikšići lani, te umrije od rana.“ „Hej grehote. Osta li bar djece od sinova?
U zdravlje nekoga strica, protopopa u zlatnome Pragu, Pavle svrši tamo veliku školu. Stric umrije taman kad je trebalo, te mladi Pšenel, primivši ostavštinu stričevu (ne bješe premasna) stade zvrljati po Jevropi, pa
Tu je služio do godinu pred velikom bunom, i tada se povrati doma, jer mu stariji brat umrije neoženjen. Doma, uz majku i tetku, življaše mirno, kloneći se od svakoga, preživajući one velike misli, što porodiše
Kad starac umrije, on se povrnu doma u Crmnici. To je bio prvi Iličković, narodni vidar, a možda je otada više od dvijesta godina.
Udala se toliko da se usiđelicom ne nazove. Domaćin joj umrije poslije tri godine, a ona se vrnu s jednijem muškijem djetetom što ga je imala, u rod.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
5 Pitao Primorac Crnogorca: — Zašto ti otac onako ludo lani pogibe? — A zašto tvoj proljetos opako ženski umrije? 6 Pitali Crnogorca: — Od šta se može najprije zastiđeti jedan vaš ubojnik?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Savi zlato, razvi zlato, a to zlato k'o i zlato. 104. Sazdade me Bog od' šta i Adama, svakoga napoji i narani; a kad umrije, niti mi Bog primi duše, ni zemlja tela. 105. Sam lončić u polju vri. 106. Sva gora pokise, a četiri pruta ne mogoše.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
To bješe jedini đak kojemu ne bijaše rod nijedan fratar. Žena Lovriću umrije poslije četiri godine, a eto vidjesmo kako sin svrši u dvadeset prvoj godini svoga jadnoga vijeka.
A svega toga ne hoćaše biti da rkaći ne poharaše manastir, da fra-Vice ne umrije na prečac! Bože oprosti, čovjek bi mogao biti čak zahvalan.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Sve pomrije; nego, ako si kleo, otkuni. — Nije ovo pomor pravi, ne dao bog, nego đeko, đeko pomirucka. No kad mu umrije popadija, onda pop zavika narodu: — Što je ovo narode? Pomrije svijet!
I NjEGOVO PISMO U jednom selu u Hercegovini nekakvo momče samo po sebi naučilo čitati i nešto žlje pisati, pa kad umrije pop onoga sela, skoči narod te ga zapope.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
S majkom i s njime proživljela je prvo djetinjstvo. Ali se majka najednom razboli i umrije, a ona ostade sirota. Iz mračnoga, vlažnoga stana nije znala kuda su joj ponijeli mrtvu mater, a ni poslije nije
je jaku zdravu klicu, iz koje se, pored svega što je sunce ne ogrijevaše, lijepo razvijala; i da joj majka zarana ne umrije, bila bi dočekala punu mladost bez brige i ne bi prvo vremena potužila se na svijet. A nije bila ničemu uzročna.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Otjerao je sina od sebe, a popadiju je toliko tukao i mučio, dok neke godine od teških uboja ne umrije kod kćeri u Božićima. Svaku ženu zove Đurđijom.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ To govori, a s dušom se bori: to izusti, laku dušu pusti, i umrije, žalosna mu majka! Bog mu dao u raju naselje! Nama, braćo, zdravlje i veselje!
Ako l’ mene to ne poslušate, već počnete zulum činit raji, vi ćet’ onda izgubiti carstvo“. Car umrije, a mi ostadosmo, i mi našeg cara ne slušasmo, već veliki zulum podigosmo: pogazismo njihovo poštenje, svakojake b’jede