Upotreba reči upaljenoj u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Ona se jedva diže, i lagano pođe selom kroz mračne i krive sokake. Kad ona uđe, Vlajko seđaše u sobi prema upaljenoj sveći i prevrtaše neku knjigu. Podiže oči i pogleda je, po običaju, oštro.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Živina bijaše naprćena fučijama za vodu, mršava, raširenih nozdrva, kojima njuškaše po upaljenoj zemlji. — Ideš li u varoš po vodu? — upita ga Ivo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti