Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
glavu, zinu put Stojana otkud dolažaše njegov glas, te kao da htede da i poslednji akord njegova glasa, kojega nestajaše, upije u sebe. — Voda došla, a ti? — trže je muževljev glas. Učas beše dotrčao Jovan, radostan što je jedva doveo vodu.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Pa ipak, u toku od nekoliko sedmica boravka uspeo je da upije u se i oseti i mistiku njegovih džamija mesečinom oblivenih, i blagi šum vode iz česama, i tišinu stambolskih ulica
Jakšić, Đura - JELISAVETA
BOŠKO: Ma stas, i lice, oči kakve su? KAP. ĐURAŠKO (za sebe): Očima da te ubije, U dušu večno da se upije, Da te zaludi, da te zanese, Trenutom večnost da ti potrese; Da te uništi, da te obori, U prah i pepô da te
Ćipiko, Ivo - Pauci
zatišju svoga kraja, a oko njega drveće i loza pune se, nazupuje se zelenilo, trava izbija, sve hoće da iskoči, da u se upije svjetlost sunca. Jasno more miruje, privlači. Mladić oćuti opet zadah istinskoga života.
A sunce bolje grije, žari, budi. On se protegli i upije u se puna usta čista, mirisava vazduha ... Dolje, ispod njega, začu se klopot živoga — kotrljanje stijena.
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Ali da me ne gledaš, jer mnogo muka će mi padne. Ona, Redžepovica, će mi se upije u pamet i će se razbolim. Bolovaću. Nedelju dana mrtav bolan će da bidnem za njuma... Ne li me izdadoše, potkazaše?