Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA
SARKA: Cela, dabome! GINA (Proki): A, mi, zar, koji smo najpreči? PROKA: Pa ja mislim, Gino, i mi da se uselimo. GINA: Da se uselimo, Proko, dabome, da se uselimo. Biće mi nekako tuga i, što kažu, jednako ću se sećati pokojnika...
GINA (Proki): A, mi, zar, koji smo najpreči? PROKA: Pa ja mislim, Gino, i mi da se uselimo. GINA: Da se uselimo, Proko, dabome, da se uselimo. Biće mi nekako tuga i, što kažu, jednako ću se sećati pokojnika... (Zaplače.
PROKA: Pa ja mislim, Gino, i mi da se uselimo. GINA: Da se uselimo, Proko, dabome, da se uselimo. Biće mi nekako tuga i, što kažu, jednako ću se sećati pokojnika... (Zaplače.
GINA: On ode u opštinu da potraži pravnoga referenta da ga pripita: imamo li mi prava daa se uselimo ovde u kuću? AGATON: Šta ima to da pita? MIĆA: To se samo po sebi razume.
GINA: Dočekala nas je kao da smo neprijatelji, a ne familija. Nije nam htela dozvoliti da se uselimo u kuću; veli: njoj je poverena kuća pa ona ima i da je čuva.
MIĆA: Ja mislim da mi kao familija imamo pravo da se uselimo? AGATON: Pa, kako da vam kažem; u tom pogledu je zakon vrlo rastegljiv; može da bude ovako, a može da bude i onako.