Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Njega gurnuše, i on se spotače preko stepenica... Korači dva-tri koraka i, mesto tvrda poda, stadoše mu noge utanjati u blato... Vrata se zatvoriše za njim, i on ostade u gustoj pomrčini...
Skoči, strese se i pođe da korači... Glava mu udari u gredu, rame u zid, a noge opet počeše utanjati u blato... On se trže... — Gde su me ovo zatvorili? — pitaše se glasno... I stade pipati oko sebe.