Upotreba reči utišaše u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Ja, more, ja! — Nuto-de! Ono je čiča Sredoje! — Šta li će? — upita Ćebo, i svi se utišaše da čuju. — Je li tu Purko? — Viknu opet čiča Sredoje ozgo. — Jest, more, jest! — odgovori Purko.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

A on dokopa košnicu i stade uz sami bedem. — Puštajte Turke bliže! — reče tiho. Za nekoliko trenutaka utišaše se oni u šancu. Turci halaknuše i jurnuše... Konji se propinjahu da uskoče u šanac...

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

“ U takvim monolozima provodio bi svaku noć. No malo po malo utišaše se talasi njegove uzburkane duše, da bi zatim potekli širokom rekom koja ga sobom ponese uzvišenom cilju njegova života.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Na moje teške jade Spustila svoje oči, Utišaše se jadi Nebeskom nekom moći. U snu, dabogme u snu, Dođoše druzi mili, I stisnuše mi ruku, Sumor mi razvedrili.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

— Tako dakle jedva Rusi otkraviše ruku, Mene ot zla izbaviše, utišaše huku. Sice šest meseci mraz za mrazom steže, Nos i uši pali, noge ljudem veže.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Kad videše mnoge oružate ljude, utišaše se od borenja. Stade car, gle, de što se čini! A lav suzno gleda na samoga cara. Reče car junakom te ubiše zmiju, glavu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti