Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
i tako hamal ode sa sto dukata iz magaze, a ona mu hanuma onda reče da će mu stvari po sluškinji poslati, pa ode. Handžija sad ostane veseo čekajući kad će cura one stvari donijeti. Ali mu bude uzalud, jer niti bi cure niti stvari.
Prepade se da mu ko ne bi novce uzeo, pa zamoli handžiju da mu sačuva novce do izjutra. Handžija uze novce od musafira, pa ga odvede u sobu i pokaza mu gdje će spavati. On leže i zaspa.
Daj je ti sada meni, ja ću oslen čuvati. Handžija se kobajagi začudi: — Kakvu aspru išteš? Ti meni nijesi dao ama baš ni pare.
Ti meni nijesi dao ama baš ni pare. Putnik se prepade i pogleda začuđeno, misleći opet da se handžija šali. Najedanput se prenerazi kad opazi da je u handžije crvena brada. Poče jaukati i vikati da mu povrati njegove novce.
Najedanput se prenerazi kad opazi da je u handžije crvena brada. Poče jaukati i vikati da mu povrati njegove novce. Handžija se rasrdi, te dozva sluge i izbaciše ga napolje. On, kukavac, opet poče napolju jaukati.
Mene je taj i taj handžija prevario. Ja mu sinoć dadoh novce da mi ih pričuva, a on mi danas kaže da mu ni pare nijesam dao.
Na to mu putnik sve ispriča, kako ga je handžija prevario i kako mu je kadija krivo sudio. U to starac pljesnu o dlan, i pred njega stupi sluga: — Momče, idi tome i
— Dobro — reći će starac. — A kako ti je ime ženi? — Belila. — Dobro, onda piši ženi što ti ja kažem. Handžija pogleda hodžu čudnim pogledom, no ipak stade pisati: „Mojoj vjernoj ženi Belili.
Podaj čovjeku koji ti ovo pismo preda putnikove dukate“. — Ali, sveti čovječe, — progovori handžija — kako mogu pisati takve laži?
— Piši ti samo, pa ako je ovaj mladić bekrija, Belila će se mojemu sluzi smijati, i on će onda prazan doći natrag. Handžija se nakesi i poče pisati dalje kako mu hodža kazivaše.
Handžija se nakesi i poče pisati dalje kako mu hodža kazivaše. Dršćući potpisa handžija pismo i predade ga hodži, a hodža sluzi, koji odma odleti. Zamalo eto sluge i predade hodži kesu sa dukatima.
Zamalo eto sluge i predade hodži kesu sa dukatima. Pa dok je handžija žalostan molio za oproštenje, veseljaše se putnik gledajući svoju kesu...
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Neprijatelji su mu bili Turci najamnici, janičari, krdžalije; ne i turski živalj. Handžija u Belom Potoku, pod Avalom, Turčin, bio mu je i prijatelj: u jesen 1803. i u zimu 1804.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
ajvan hak — pravo halaliti — blagosloviti, oprostiti hanuma— gospođa, žena handžija — gostioničar harar — vreća harač (harča) — trošak hat — v.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Sjede Marko piti rujno vino, a Stambol se stade zatvorati; dođ' handžija da zatvori vrata, pita njega Kraljeviću Marko: „Što se tako rano zatvorate?
“ Handžija mu pravo kazivaše: „Oj, boga mi, neznani junače, Arapin je šćerecu isprosio na sramotu u cara našega, večeras će doći p