Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Oficiri će biti premešteni u regularne pukove. Vojnici će biti pretvoreni u seljake. Radiće zemlju, kao što je rade i Hrvati i Hungri. „Ne može biti izuzetaka u carstvu, Vaše Visokoblagorodstvo.“ Ceo ovaj deo Evrope, imaće da se evropeizira.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Najveći je broj Južnih Slovena bio vekovima pod turskim jarmom; Hrvati i Slovenci su još duže bili pod vladom i uticajem Nemačke i Madžarske; Vrlo dugo i panonski Srbi.
Srbo-Hrvati govore jezikom koji je toliko jednolik, da jednoga Srbina iz Srbije može bez ikakve teškoće razumeti Hrvat sa Istre.
Izvan ovih krajeva, u kojima se čakavski dijalekat održao usled geografske usamljenosti, svi Srbo-Hrvati govore štokavski. Mesto štokavskim i čakavskim Slovenci govore kajkavskim dijalektom.
Ali ovaj dijalekat nije svojstven samo Slovencima. Hrvati iz tri granična okruga, iz zagrebačkog, varaždinskog i križevačkog, govore takođe kajkavskim dijalektom, koga uostalom
Usled migracija Srbi i Hrvati su se tako izmešali i jedni u druge tako upleli da je danas nemogućno odeliti ih, čak i sa geografskog gledišta.
Književni jezik i književnost postali su zajednički Srbo-Hrvatima naročito od početka XIX veka. Međutim su Slovenci i Hrvati imali već u HVІ veku zajedničku književnost verskog karaktera, usled protestantskog pokreta.
Ali je Ljudevit Gaj u isto vreme bio sebi postavio prostranije ciljeve. On je smatrao imena Srbo-Hrvati i Slovenci kao oblasna imena jednog istog naroda i da bi ih izbegao usvojio je za označenja celoga naroda ime „Iliri“.
Nacionalne težnje se manifestovaše već u doba ilirstva, a naročito 1848. godine kada su se Hrvati i Srbi iz Hrvatske i Slavonije i Srbi iz Banata i Bačke, udružili sa dobrovoljcima iz Srbije, zajednički borili protiv
Čim su Turci oterani od Beča, zagorski Srbo-Hrvati su se pod svojim narodnim vođama pobunili, ohrabreni i podržani od Mletaka.
Srbo-Hrvati su prodrli u primorske gradove naseljene starim romanskim stanovništvom koje je sa opštinskom organizacijom carstva saču
Mnogobrojne su katoličke crkve koje su podigli srpski kraljevi. U doba Nemanjića su dalmatinski Srbi i Hrvati bili čuveni neimari.
Kad su Turci osvojili ugarsku kraljevinu (1526. god.) najveći deo Hrvatske i Slavonije je ostao izvan njihove vlasti. Hrvati su tada dobili naslednu monarhiju i za kralja izabrali Ferdinanda I Austrijskog, računajući da će u Habzburzima imati
Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI
GAVRILOVIĆ: Samo da možemo. LEPRŠIĆ: He, he! A šta kažu graničari i braća naša Hrvati? Razneće i u vozduhu. Pak jošt dok otpadnu od nji Slovaci, dok se sojuzimo s Česima, Moravcima, Poljacima!
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
XVIII veka imala velikih ratova, sa Bavarcima, Prusima, Francuzima i Turcima, i u tim ratovima su graničari, Srbi i Hrvati, sačinjavali najveći i najbolji deo carske vojske.
List je izlazio do 1884. godine, oko njega su se skupljali i Srbi i Hrvati, ali uglavnome bio je književni organ katoličkih Srba, neposrednih učenika Meda Pucića.
Među mlađim piscima, sa obe strane, javljaju se i takvi koji nisu ni Srbi ni Hrvati, no Srbohrvati, pripadaju koliko hrvatskoj toliko srpskoj književnosti, težeći ne samo približavanju no i stapanju,
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I eno ga opet gde urla, gde se dusa i bacaka: „Živeli, veli, braćo Hrvati! I neka znaju da smo ljudi, da nismo mesojedi, da nismo tirjani. Neka znaju da smo životvorni i državotvorni...
Neka znaju da smo životvorni i državotvorni... Jao, veli, braćo Hrvati, dušu nam srpsku ne poznajete.“ i baš tu kod Hrvata ponajviše se isticao i nastradao Jaćim Medenica, i na publiku se
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Ne čuje se dobro gde god pravda strada... Znamo mi to dobro kako se rakami: „Hrvati su slabi kad ostanu sami! I glas jedan srpski prevari se, kliče: „Tâ hrvatska borba Srba se ne tiče“.
to mi Srbi znamo, Al’ u patnji našoj ponosa imamo, A taj ponos ne dâ da primimo dara Koji braću našu hoće da obara. Hrvati su danas na otporu čisti, A nevoljom njinom ko bi da s’ koristi Taj bi drag i mio hajkačima bio — Ali bi poštenje
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
prošlosti je bilo i drugih etničkih grupa koje su govorile tim jezikom, a nisu imale ni srpsko ni hrvatsko opredeljenje. Hrvati nazivaju taj jezik hrvatskim a Srbi srpskim.
Deo tih problema proizašao je iz činjenice da su Hrvati u 19. veku prihvatili, doduše postepeno, u etapama, Karadžićev ijekavski govor kao temelj svoga književnog jezika, iako
godine, izmenio se odnos Srba i Hrvata prema zajedničkom književnom jeziku. U 19. veku Hrvati su bili ti koji su forsirali ideju jedinstva, jezičkog kao i drugog, a kad je ujedinjenje ostvareno, pokazalo se da im
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
daje i opis srpskog guslara: nakrivio je glavu, prevlači gudalo i peva staru pesmu kako su „bili Turke Poljaci i hrabri Hrvati“. — u XVI veku ima više pomena o pevanju, ali vesti o samim pevačima vrlo su šture.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I taki ode pred Lija na ono zborište gde su imali momčad adet boriti se među sobom. I skopa se s Lijem hrvati se, pomože mu Bog i molitve Dimitrijeve, te ga sobori poda se i ubi ga na mestu.