Dučić, Jovan - PESME
A s ostrva tužno zvoni, zvoni, zvoni... JUTARNjE PESME PRIČA O plodu zbori cvet što padne, I reka o huci plimâ; O ognju sunca zvezde hladne, A suton o svitanjima.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Obala zavriska kao u ludilu. i dok je Drim hučao između klanaca i uzvici se gušili u onoj ludačkoj huci, on, sav crven, zaduvan i mokar, izlazeći na obalu, odbaci onu još živu masu na pesak, pa iščeze...
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Ne pomaže tu ni pijecao, jedva ga čuješ, pa umjesto da najavi kraj ukletoj noćnoj huci, on joj samo nadoda zvučnu jutarnju lepezu i pretvori je u dobro znano brujanje marljiva potočara koji neumorno sije
Stanković, Borisav - JOVČA
Tresu zgradu. Vatra npacka. Njeni plameni osvetljavaju čas Ciganku, čas Jovču. U noći izdvoji se u huci vetrova dug otegnut urlik psa.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
U huci vjetra i šumu morskih talasa jedva su se čuli otkucaji sata na starome tornju što vjernicima naviještahu svršetak jedne
Sa toga mosta razilazio se narod na sve strane sveta. Šum mora, česama i silni zvižduk lađa gubio se u huci nemirnoga ljudstva svih religija, svih boja puti, svih oblika... Najsjajnije gospodstvo mešalo se sa golom sirotinjom.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
dakle kao ukršteno ili hijastičko (poslepre, preposle, poslepre, preposle): O plodu zbori cvet što padne, I reka o huci plima; O ognju sunca zvezde hladne, A suton o svitanjima.
Krakov, Stanislav - KRILA
Radosno se naginjao napred. – Sergije, Sergije... Ni sebe nije čuo u huci. Ipak je morao da kliče. Pred njime su bila ispupčena pleća i suluda kaciga od kože.
inače mileli pridigli bolesnici u poderanim ogrtačima, i čežnjivo gledali kroz gvozdenu ogradu na ulicu, po kojoj su u huci tekli kamioni i tramvaji.
odleteše kao davni mučni snovi u zaborav noći, a ako su još ostale rane, one su bile tu da se jednoga dana dole u huci Soluna kaže: — Ranjen sam na jurišu, u samim žicama. Oh, kakvo je samo klanje bilo!
Bojić, Milutin - PESME
I još uvek lutaš vrh ljudskih izuma, Vrh granitnih kula i mostova nadnih; Čujem te u huci punog gradskog šuma I niz vidim zuba velikih i gadnih.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Svuda naokolo razleže se lupa, prasak, cepanje, brujanje ljudskih glasova, pa se sve to sliva u uzavreli šum slično huci nabujale planinske reke, koja bezumnim naletom sve ruši i satire pred sobom.