Upotreba reči carsku u književnim delima


Teodosije - ŽITIJA

A sutradan ušavši, sve reče caru, kako manastir sa ocem u Svetoj Gori podigoše, i zamoli za ovaj carsku potvrdu. A spomenu i zapusteli carski manastir, zvani Zig, da dâ i njega ovome sa svakim dostojanstvom što ga je imao

prilikom njegova postavljenja, patrijarha i mitropolite, episkope sa svima sveštenicima, i mnoge blagorodne odvede u carsku palatu sa sobom na obed, a preosvećeni vase ljenski patrijarh uze arhiepiskopa srpskoga sebi za saprestolnika i

Potom kralj Vladislav, spremivši carsku bagrenicu i sve što je potrebno za podizanje svetoga tela iz zemaljskih nedara, zapovedi da se svrši služba svetome o

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Osim toga su, uza svu „carsku milost“, ostali u krajnjoj bedi. U toku mojih putovanja po balkanskim zemljama nisam nigde video toliko izgladnelih ljudi

Ršumović, Ljubivoje - JOŠ NAM SAMO ALE FALE

TUŽICA JEDNOG ZMAJA Umome celom zmajevskom veku ljudi me gone i glavu mi seku, a ja čim njupnem carsku kćer odmah mi kažu da sam zver!

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Ispraviše se i isprsiše. Donesoše im tri zastave. Među njima jednu vrlo veliku, carsku, nadodoljenu, kao i ti kirasiri, ešarpama, svilenim podvezima, trakama i kićankama.

Bio je zadovoljan ženidbom svoga brata Franje Marijom Terezijom i predviđao, kao izvesno, da će mu brat poneti i carsku krunu.

Matavulj, Simo - USKOK

Tada mi je isti vladika dao ovu carsku medalju, koju u našem plemenu ima samo još Savo Markov, zato što je posjekao Mehmet-pašu Kokotliju.

Kostić, Laza - PESME

dopusti mi da te kosim, da te kosim, da te nosim, da pokažem tvome lavu što mu carsku dičiš glavu, iako te sa nje skosim, da je divan baš i osim!

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kad vide ovo vezirski sinovi, jako im bude krivo i vrlo mu pozavide, i da bi na koji način od ovog junoše carsku kćer oduzeti mogli, naume šnjime se opkladiti, da vezirski sinovi u prvi idući petak spreme večeru za hiljadu ljudi a da

I tako opet nagovori cara, te dozove momče i reče mu: — Sad još da mi dovedeš carsku devojku iz drugoga carstva iz toga i iz toga grada. Ako mi je ne dovedeš, na tebi nema glave.

Car je mislio onu carsku kćer za sebe uzeti, te kako ona iziđe iz galije, on priskoči k njoj te je stane milovati, a ona se okrene od njega pa

Onda čoek uzme torbu s travom te objesi o vratu, i uzme štap u šake, pa zapali pješice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Prva knjiga Mojsijeva 2, 2 Bog je skovō zemlju, poturu veliku, prikovō je na nju svoju carsku sliku. To golemo blago, ovejanu slavu, zaključō je tvrdo u kutiju plavu.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

I kada je izdahnuo, Nagrada mu sindžir beše; No ako mu oduzeše Carsku slavu i slobodu, Krepka volja opet osta, I to njemu beše dosta.

Prezreo sam carske dvore, carsku krunu i porfiru, I sad, evo, svetlost tražim u skromnome manastiru. Otvr'te mi, časni oci, manastirska teška vrata, I

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Na kraju svake priče darovaše mi carsku kćer za ženu i carstva (ponegde još carujem). Samo kad se rodih s potocima vedar i s pticama zagrljen, tad

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Preda mnom, jednog majora silom skidaju. Uzimaju mu kapu i seku mu sa nje carsku rozetu, a on se otima i oni hoće da ga tuku. Psuju.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

o levom ramenu, a desnom rukom ma’nuo, pa mu rodilo po drvetu, po kamenu, po crnoj zemlji — za najviše na’raniti: i carsku, i kraljevsku, — i tičicu u gorici i mravka u zemljici!

Sad počne vezir pitati ovako: — Hej, prava rajo! mene je poslao častiti sultan padišaha da obidujem carsku zemlju, da vidim da se raji ne radi zulum, da je svak u carsko zdravlje serbez i rahat, i da gledam sude li vam mudir i

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Onda čovek uzme torbu s travom, te objesi o vratu, i uzme štap u šake, pa zapali pješice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore.

Car je od onoga grada bio vrlo zao i opak, pa je umrъo pre vremena i u dvoru mu ostala jedinica kći. Onu su carsku kćer mnogi prosili, ali ko je god od prosilaca došao u dvor i onde zanoćio, onaj više nije živ osvanuo, jer se car bio

On kad iziđe pred carsku kćer, malo se zbuni i poplaši; ali careva kći kako ga vidi, zagleda se u njega pa ga zapita otkuda je i kuda je naumio;

svrši, zaista je nešto više od čoveka;” i tako opet nagovori cara, te dozove momče i reče mu: „Sad još da mi dovedeš carsku devojku iz drugoga carstva iz toga i iz toga grada. Ako mi je ne dovedeš, na tebi nema glave.

Car je mislio onu carsku kćer za sebe uzeti, te kako ona iziđe iz galije, on priskoči k njoj te je stane milovati, a ona se okrene od njega pa

Onda čoek uzme torbu s travom, te objesi o vratu, i uzme štap u šake, pa zapali pješice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore.

Po tom se pozdravi s njim i otide. Kad su dvije zazvonile, kapetan otide na zapovijest carsku. Car ga počne ispitivati poizdaleka, što mu dolazi ona mladica ispisana na krmi od njegova broda i ona starica na provi!

Kad vide ovo vezirski sinovi, jako im bude krivo i vrlo mu pozavide, i da bi na koji način od ovog junoše carsku kćer oduzeti mogli, naume šnjime se opkladiti, da vezirski sinovi u prvi idući petak spreme večeru za hiljadu ljudi a da

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Bogme kada zmije ugledaše carsku kćer, načiniše poširok put, te se mališa malo oslobodi, a bijaše se prepao kad je ugledao onoliku gamad.

— Zapovijedam da mi donesete sultaniju, carsku najljepšu kćer. Oni se pokloniše i nestade ih, i za tili čas evo ih gdje donesoše sultaniju.

metnu onaj sultanijin prsten u pilav, a posestrima dobro uoči gdje ga je metnuo, pa okrenu onaj kraj pred sultaniju, carsku kćep. Carska kći kada zahvati drugi put pilava, ugleda prsten u kašici.

I tako opet nagovori cara te dozove momče i reče mu: — Sad još da mi dovedeš carsku devojku iz drugoga carstva iz toga i toga grada. Ako mi je ne dovedeš, tebi nema glave.

Car je mislio onu carsku kćer za sebe uzeti, te kako ona iziđe iz galije, on priskoči k njoj te je stane milovati, a ona se okrene od njega pa

Kad vide ovo vezirski sinovi, jako im bude krivo i vrlo mu pozavide, i da bi na koji način od ovog junoše carsku kćer oduzeti mogli, naume s njime se opkladiti: da vezirski sinovi u prvi idući petak spreme večeru za hiljadu ljudi, a

Onda čoek uzme torbu s travom, te objesi o vrat, i uzme štap u šake, pa zapali pješice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore.

— To moraš znati i meni kazati, — rekne sadrazanu car — ili pa tebi nije glave! Sadrazan na zapovjest carsku spremi se odmah i pođe po svijetu da ispituje to.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Govorio je u šali da se to od njega i očekuje jer se nalazi odmah uz carsku palatu i da je prvi sused carev. Srbi u Banatu nisu ozbiljno mrzeli nemačke koloniste, niti su kolonisti mrzeli Srbe.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Ilija ne odgovori i ne pođe za njom, već ćutke preskoči na drugu stranu, a kad iziđoše na carsku cestu, opet ide ona za njim uzastopce. Hladno je i oblačno. Njoj je čisto od studeni lice pomodrilo.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

zavičaja, „sa ljubičastih padina Šare i pašnjaka kraj Bistrice”, seli po tuđini, ratuje i gine za tuđu korist, za tuđu carsku krunu. Ceo jedan narod ima privremen i prividan zavičaj, u blatu i magli, pored velikih reka.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Dovede Miloša u šator i nagna ga da primi pruženu mu za poljubac Carsku nogu. Pa ga pesma zanese kao da je u Kolašinu i kao da tu nema Turaka: vojvodina noga, u ne znam kakvom opanku, stade

Sva ta nadanja i čekanja. Neka pusta ostanu, a ja nijesam budala; hoću da carujem a ne robujem, izabrao sam carsku, jaku vjeru. — Bogdana, čuješ li, ne zbori više, Turčin sam i već turski sin, la ilj-Alah, Alahu ećber!

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

“ Starac veli: „Eto šta je, — muka, nevolja: Mojoj babi nije dosta slave boljarske, Ona b’ htela carsku krunu, — eto, to ti je.“ Ne čudi se riba tome, mirno govori: „Hoće krunu? — Nek’ joj bude! Viće carica.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Odalje, velim!... (Ćerim ustupa.) GLAVAŠ: Na carsku reč je narod skinuo Sa sebe teret muškog nakita I dugu cevku puške šarene Pred Kuršida je besnog stavio; Jeste,

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

život, svoje imanje i svoje domočadje pod zaštitom carskog pravitelstva, i obećaju sa svom srcom, što neće zlupotrebiti carsku milost, moraju nezabavno otpraviti se lično ili posredsveno kod komandanta, koj se najbliže nalazi, i da iskažu svoje

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku ležala; Sada se probudi i Serblje vozbudi! Ti vozdvigni tvoju carsku glavu gore, Da te opet pozna i zemlja i more, Pokaži Evropi tvoje krasno lice, Svetlo i veselo kako vid Danice.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

BOGDAN: Daleko, starče, bogme daleko! Moj otac ne bi tamo išao, Da mu za svaku stopu kročenu Po jednu carsku krunu daruju. RADOŠ: Još nijesam vidio krune — nu, vele da se sija u zlatu i u rubinu; a na zlato se čovjek lakomi.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— Našli smo dvadeset i pet vorinti. Deset uze pop sebi za opijelo, a petn'est odnese knez sudu i sasu u carsku kasu. — A ko mu podiže biljeg? — Selo je podiglo biljeg svojoj Slatkoj Duši.

Pošto si iskrčio carsku šumu, ostala je carska zemlja. Šuma je carska, pa i zemlja mora biti carska.“ Sad dolazi spa'ija: „Lažeš, Vlaše!

Bojić, Milutin - PESME

5. FANFARE Užežite nam luča svetlost punu, Fanfare zlatne slavu neka grunu, I dajte palu carsku krunu! Iskopajte je iz grobova, da se Zablista sjajem uz jeku fanfara, Patrijarh sedi nek obnovi čase, Kad nebo

Ilić, Vojislav J. - PESME

Prezreo sam carske dvore, carsku krunu i porfiru, I sad evo svetlost tražim u skromnome manastiru. Otvor'te mi, časni oci, manastirska teška vrata, I

On se je sećao svega, I stid ga toliko uze: dođe mu da čisto bega! Ta, pijan da nije bio, on ne bi za carsku cenu Zborio onake reči, da kmetsku zavodi ženu I domaćicu česnu.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Mogao sam, dakle, da biram između Nirnberga i Beča; ja se odlučih za moju omiljenu carsku varoš. Tu sam proživeo još pet lepih godina kao inženjer. U ovom mom prvom pozivu imao sam velikog uspeha.

njegovu okolinu i sva njena jezera, putujem u Išl i pokazujem Vam onde jedan lepi betonski mostić koji vodi u staru carsku vilu, a koji sam nekada projektovao. Brine me samo jedno. Čim da prekratim vreme do našeg sastanka!

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

svaku kaznu, ali nema tog zatvora iz kojeg ne umakne već nakon pola dana, objašnjavajući da nije za njega da badava jede carsku hranu. — Vaše je da me jurite, moje je da bežim! — kaže, pun prezira za podmitljive sudije i stražare.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad ovaj Nadan odraste i stupi u carsku službu, obijedi Akira pred carem, a car zapovijedi da se Akir pogubi. Ali onaj kome je to naloženo smiluje se Akiru i

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

te prognao bio iz raja, tako sad pak izvodim te postaviti ne u onaj zemljani raj, nego čak gore posaditi te na nebesnu carsku stolicu. Onda sam ti zabranio ne dodirati se životne prilike, a evo, sad sav ceo život, k tebi se prilepih.

A sin mu rođeni Joanatan nije bio dočuo tu carsku zapovest, nego u neznan nađe nešto meda, započe jesti ga. To potpaziše drugi i kazaše mu ocu.

eto i ovde što se od zlobe bratske bratu prigodilo, te mu i carstvo je porodilo; njino nazubstvo u dibu ga odenu i carsku stolicu mu podmetnu, te sami njegovi krvnici rinuše ga čak do vezirstva vlastnoga: nevoljnik ljudma vladaše a kovlajdžije

mramorne i so tim dokona već lepo i svrši crkvu a i carici za njenu potrebu dosta bi onde što joj valjade za spravu carsku. 5. Glad u Solunu Pak jedanput bi u Solunu veliki glad i niotkud ništa za kami zubi nisu imali šta jesti.

Ako li dela ne budu snela, s kakotanjem, ništa nam nejma jela. Svako zlo zlom se i vraća. Carsku tajnu dobro je tajati. Ko veli da zna što je, onomu i jest ono bog, što on zna.

Kako li ću sisama dojiti mladenca svoga? Otkud da mi se stvori mleko? Veliš mi izatkati carsku porfiru, — ponapre ukaži mi osnovu odašta će izaći? Ukazuješ grožđe, a kamo mu čokot i loza?

Na zurnici kad koga maskaradžiju vidiš obučena u carsku naliku, a znaš ga ko je, eda ga poštuješ i držiš ga za golem a čoveka?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti