Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
SLOVO O SVETLOSTI Sa cokulama oko vrata, bos, razoružan, raskopčan, slobodan, kroz oslobođena i spaljena polja, kroz minirane njive, pune blata,
GOST IZ OBLAKA Skočanjenim rukama prigrćući ćebe oko promrzlih ramena, s nogama u mojim cokulama, neki se bog kraj naše peći rpeje.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Agagijanijanom, u novom mundiru, koji je Austrija, te godine, Slavoncima, delila, zakopčan do grla, udarajući o daske, cokulama. Ponavljao je: neka gospodin apotekar ode do komandira. Kapija se samo komandiru otvara.
Oni, koji su se bili napili, sa nekim podoficirom, pa zaspali, probudili su se u kasarnama, u cokulama, i otišli brzo, na granicu, u graničare, u stražare zavejane, sa krovom od slame, ali bolesni nisu puštani ni tamo.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Pretovareni i zamoreni napornim maršem, vojnici su se jedva kretali, vukući ogromne količine blata na cokulama. Stražari su dremljivo bludeli u noć, a vojska spavala. Bilo je osam časova.
— Ovaj... znaš, boj se bije, kako da ti kažem... „srcetom“, a ne potkovanim cokulama. Ne dam ja Tanasija za deset njihovih. — Zar je tako dobar? — Koj... hm! Znam ga još iz turskog rata.
Poneki su se ipak iskradali, i posle se hvalili novim cokulama. To im je bilo kao neko predovoljstvo, te im se u ovakvim trenucima mnogo štošta gledalo kroz prste...
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
najsvečanijeg trenutka službe, pri iznošenju plaštanice, u crkvu bi upadao narednik, sa dva vojnika, pod klobukom, u cokulama, da smeni stražu. Udarili bi o patos đonovima. Stvar je bila glupava, ali se Temišvarcima činila toržestvena.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
A na nogama bukagije. Iz prostranoga kazamata Sa avlijama i kulama Ne čujem više glas argata Ni korake u cokulama. I misao se već otima O tome da su svi nestali I žive drugim životima.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Sa iskrivljenim štiklama na cokulama i sa torbom na leđima ispod šinjela, izdržao je mali Packo sve teške napore nezaboravljenih albanskih marševa i ubrojao
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
drugu iz posljednjih klupa što nam je ispod ruke doturao matematičku zadaću, i dobroćudnom Glavonji, koji gazi u golemim cokulama i prekrojenom odijelu od debela mornarskog sukna. Mila bolest, plemenita bolest. Saveznička bolest.
Krakov, Stanislav - KRILA
Tada su ovi, probadani zvucima i pogledima, prsili svoje teretom uvijene grudi, i besno udarali po kamenju potkovanim cokulama. Prvi su bili visoki I snažni. Jednolikost je stvarala opsenu da su i drugi takvi.