Jakšić, Đura - PROZA
Milisav je poduže posmatrao s najvećom čežnjom, pa onda se lagano dotače njenoga ramena... — Jelice, ti zalivaš cveće... Pa kaži mi, Jelice, koje cveće najvoliš?...
Dučić, Jovan - PESME
Gola, ona čeka; a pogled, pun žudi, Vapije u nebo, i strada, i moli! I dok stidno oko u nebesa bludi, Čežnjom drhću prsa i udovi goli.
Sve crkve u carstvu tvoje ime zbore, I naše velmože i naši vasali Gledaju te s čežnjom i sa strahom dvore, Dok ti gledaš kao paž plašljiv i mali, Kako jedna briga, tanka kao para, Pređe preko čela
Afrika
Nagovogrio me, uzbuđen mojim uzbuđenjem i čežnjom za nepoznatim i prostorima, kao da se tako sami njegovi snovi ostvaruju a ne da je u tome i cela njegova mladost prošla“.
Teodosije - ŽITIJA
se blaženoga života tih pustinjaka daleko od sujetnog sveta, i uzvišavanja umom od zemaljskog ka Bogu neprestanom čežnjom i molitvama.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Opet te je sačekalo ono isto osvetljenje od dvadeset i pet sveća, pa si sa čežnjom mislila na svoju udobnu kuću koja liči na razgaženu papuču, na drage uglove i prašnjavi abažur sa resama, na podgrejana
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
provedete buneći se protiv svoje familije, škole, kuće, ulice i države, da biste ostatak godina stucali sećajući se sa čežnjom dobrih, starih vremena!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
O ždralu bajku pričahu plavu, i meni čežnjom smutiše glavu. Od toga dana nemir me snađe, večiti putnik postah, ždralovim putem po svetu tražim, leto, neverna
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Opisujući Teodorino junačko držanje, pade mu pogled na Danicu, koja seđaše u prvoj klupi i gledaše ga s čežnjom. U njegovu razredu ima i ženskih đaka.
Rakić, Milan - PESME
Rima Čežnjivu svetlost i sanjivu boju Svi pesnici na jezicima svima, Kad ne bi tako u gluhoj samoći Tešio srca što se čežnjom guše I ljupkim sjajem kroz beskrajne noći Vezivao sve rastavljene duše!
Izvan dobroga i van zloga, Danas ko juče što je bio, Jači od smrti i od boga. Treperi samo, o jasiko! Gledam te s čežnjom i sa tugom Na bolove sam davno svik̓o, Sa jadom živim kao s drugom.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Igračke su u čudu trljale oči. Niko se više nije smejao. S čežnjom posmatrajući otvoren prozor, lutka se seti krila koja izrastaju onome koji ih iznad svega želi. Zatim se trže.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Sa tavnih korintskih gora Vetar je mirisnim dahom mrsio njihove vlasi; I oni slušahu s čežnjom šuštanje mirnoga mora. K'o crne njihove vlasi, tako se i žele njine Pletoše u jedan venac.
I čini mu se da kroz svaki cvetak, Kroz travku svaku, duhovi pokojni Bude se s čežnjom života; Dok anđ'o, Nevidnim krilom, u taj čas opojni, Diže ih tiho u visine mlečne...
Trepte tihe vode, i s čežnjom dubina Upijaju u se zvukove što žedne, Dršćući k'o krune vodenoga krina, Pod dojmom blaženstva misterije jedne.
Dođite amo, lepa mlada ženo! I u mojim grud'ma žar mlađani tinja, I moje je srce čežnjom opijeno. „Il' mislite, možda, ja sam hladna stena, Da krv ne teče u žilama mojim; Ne varajte se! Sit sam selskih cura!
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Sve se to još razgovetnije opaža u jednom ranije navedenom primeru, gde je pesnik u isti mah ispunjen sopstvenom čežnjom da jutro svane i čežnjom samoga jutra da svane: ,,[ja sam] pun čežnje jutra da svane“.
opaža u jednom ranije navedenom primeru, gde je pesnik u isti mah ispunjen sopstvenom čežnjom da jutro svane i čežnjom samoga jutra da svane: ,,[ja sam] pun čežnje jutra da svane“.
Jer je iščezao njen lik. Lik što protkiva svu pesmu, izgleda jedinu ispunjenu ljubavnom čežnjom. Uostalom bolnom i pesnički prefinjenom čežnjom, kao u ova dva predivna stiha: Katkad jedrima sna doplovim u nju kao u
Lik što protkiva svu pesmu, izgleda jedinu ispunjenu ljubavnom čežnjom. Uostalom bolnom i pesnički prefinjenom čežnjom, kao u ova dva predivna stiha: Katkad jedrima sna doplovim u nju kao u dom. Kada me zaveje plavila njenih očiju znak.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
ulazila na prozore i trnula kroz sobe u baštu ona bi otkopčavala mintan, razgrtala košulju na prsima i posmatrajući s čežnjom i bolom svoja puna, kao mleko bela prsa, mećala, strepeći da ih ne povredi, svoju vrelu ruku na njih i mislila o sebi,
Od svih stanja u kojima se likovi nalaze valjda su najpotpunije nijansirana ona koja počinju čistom ljubavnom čežnjom i idu do grube telesne požude. Ali su i oblici osujećivanja, potiskivanja njihovog, takođe česti i raznoliki.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Nagovogrio me, uzbuđen mojim uzbuđenjem i čežnjom za nepoznatim i prostorima, kao da se tako sami njegovi snovi ostvaruju a ne da je u tome i cela njegova mladost prošla“.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Divota... Hteli zajedno i da ručaju. Ali pripuca artiljerija i rastera ih. Slušamo šta govori pešak i sa čežnjom pomišljamo na dan kada ćemo moći da se jednom slobodno ispravimo.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ona kao da mu budi mladićke osjećaje, zalaže ga dalekom, nesređenom čežnjom i naganja ga da pogleda na djevojačko razborito i sjetno lice, suncem obasjano...
Daleko, u neodređeno vrijeme, uobrazi sebe stara, nemoćna, a sa vječitom čežnjom u duši, i dođe mu teško, kao na rastanku, i ne može da nađe utjehe. * Uskrsne blagdane proveo je kod kuće.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ono što je mogao da učini, učinio je. Okužio je sanjarijama i maglama. Razboleo je mutnom čežnjom. Čujem da su ga sa još dvojicom prestupnika napudili iz manastira.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Sa tavnih korintskih gora Vetar je mirisnim dahom mrsio njihove vlasi, I oni slušahu s čežnjom šuštanje mirnoga mora. Kô crne njihove vlasi, tako se i želje njine Pletoše u jedan venac.
Petrović, Rastko - PESME
Dragane divne svoje čini Istkaše čežnjom po planini; Kroz granje zvezda sjaj se lije Po putu jezde žar-delije. Gde kopne ponoć rujnog granja Šapuću daljnih reč
Ne mogu više, o talasi, kupan čežnjom vam što umara, Oteti trag lađe od nosača pamučnih stokova, Ni preći oholost strašnu zastava i požara, Ni plivati pod
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Nije se više micala. Nije otvarala usta. 3ajedno s čežnjom raslo je u njoj zrno bisera. Sedefna ruža polako poče da zaboravlja Gornji svet. Čak su je i priče ribe zamarale.
Oj, Oj! Kako su drveni mravi mrzeli žute, žuti crne, a svi: i crni, i crveni, i žuti — njega samo zato što je beo! S čežnjom u srcu odlazio je Belko na počinak, uvek se iznova nadajući da će u toku spavanja promeniti boju, uvek iznova s užasom
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
A nju je to silno ljutilo, ponos joj vređalo. Jer, dok je svaki drugi zablenuto, iznenađeno i s nekom tihom čežnjom poglêda, — na Manči se to nikad nije moglo primetiti.