Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
poglavlje njegovog pesništva, manje poznato, obeleženo je tom vrstom nadahnuća: Palo sito, palo na korito, Sa korita čilo odskočilo, Palo na rep spavaćiva mačka; Mačak misli smrt na njega hoda, A miševi šapuću: dabogda!
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
pisma iz severne Nemačke, 1852. i 1855. pisma iz Švajcarske, 1855. pisma iz Pariza). Mlad, zdrav, imućan, on je čilo i veselo obletao Evropu i svoja putovanja opisivao u zanimljivim pismima koja odlikuje zanimljivost, humor, vedrina i
Radičević, Branko - PESME
Mlogo li se tako kadikada U se glava pouzdala mlada, Telo čilo, a umešna ruka, Sretno sam se ja uvek izvukâ, Ja sam tebi mlado telo predô Kâno ocu svome što bi čedo, Jer da
9. Nit' je tako dugo bilo, Al' sekira u med pade, Uđe jedno momče čilo, Po klupama gledat stade; A tek što ga moma spazi, Prekrsti se da polazi. 10.
Po sredini preseče on Rajka, Ostade mu samorana majka, Još razdvoji na konju Radojka, Čilo momče, lepo kâ devojka, I brata mu mlađa Radojicu, Ucveli im na domu sestricu: Zaludu se braći svojoj nada, Osta
Jedno Srpče pomoli se Bogu, Puškom đogi slomi prednju nogu, Opet pali jedno momče čilo, Radivoju salomio krilo: U ramenu slomi mu desnicu.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Poskoči mačak čilo i vedro, na maloj barci podiže jedro i skide šešir svoj: „Naći ću gdje se ribica krije, donijeti mladost što mogu
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Tu je i zbor bogova, došli da se napiju krvi na ljudskoj hekatombi, nad-vuk je srećan i krilati crvi praćakaju se čilo u žitkoj zemlji.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
U čudu zastade desetak zimskih šetača Kao da im neko čelo bode; Idem ja, a za mnom čilo korača Furunica, s nogama ko u rode. A kad stigosmo pred kućni prag, U mestu poče nogama da grebe.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Zima zbira oko ognja živa, Gde nas guslar pesmama dariva. A u školu čilo idu đaci, Da s’ pokažu na zimi junaci. Zimi uči šta anđeli kažu: Da bogati sirotne pomažu.
U nestašnom letu veselo i smelo Na duvar poglêda, na svetlište belo; Obrnu se k sveći, nehotice, čilo, „Gle, još jača svetlost!“ — milo joj je, milo. Gleda tako letom.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Srpska mati, srpska deca, — Pa sve čilo — pa sve moje — „Stan’te malo, bež’te malo, Ovo sunce veliko je!“ A vi meni srpskom reči, Ljuba: „Druže!
Nastasijević, Momčilo - PESME
Od zime se ne ježe, strah srca im ne steže, jer na planini odrasle su same. No iza sna — vedre tame, trepet ih čilo što snile, pa suncu, magli, pa proplanku ćućore belu tajnu na uranku.