Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
s Mladencem i svetu Petku, pa bi se na blagočestivoj ikoni našle ovjekovečene i pitome golubije oči kakve grmečke čobanice koja, onako trtasta i dućkasta, jedva zna izmucati kako joj se zove ćaća i mater, a već kod strica Todora zapinje u
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Tamo, na tome školju, odgajaše stoku, pa novoj unajmljenici povjeri službu čobanice. Tako se curica nastani na školju, usred mora, u jednoj potleušici do razvalina staroga fratarskoga manastira, otkle se
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
gospu visokog roda i vidi kako i ona miriše na isti način kao one priproste žene koje je Dadara voleo, kao čobanice, pralje, vezilje, pletilje, mlekarice, devojčurci i stare izmuzene ženetine.