Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
—— Marinko! Brate! Čovječe!... Ako to uradiš, bićeš mi brat!... Učiniću te najčestitijim čovjekom!... Hoćeš duhana?... Evo! Daj duvankesu!... Tako!... Treba li ti para?... Čega hoćeš ima u Sulje, i sve je tvoje!...
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
28. ³ Vlajinac, M., Moba i pozajmica, SEZ, XLIV, SKA, 1929, s. 32. ⁴ Erlich, Vera, U društvu s čovjekom, Liber, Zagreb 1978, s. 212. ⁵ Cvijić, J.
85. ⁵ Cvijić, J., isto, s. 340—341. ⁶ Erlich, Vera, U društvu s čovjekom, Liber, Zagreb, s. 218. ⁷ Marković, S., Srbija na Istoku, BIGZ, 1973, s. 57. ⁸ Trojanović, S.
Erlich, Vera, Jugoslavenska porodica u transformaciji, Liber, Zagreb 1971. Erlich, Vera, U društvu s čovjekom, Liber, Zagreb 1978. Žuravlev, A., „Simvoličeskoe značenie яzыkovogo znaka“, Rečevoe vozdeйstvie, Moskva 1972.
Matavulj, Simo - USKOK
Hodi, Janko, hodi, brate, da se pocjelivamo! I zagrli uskoka, koji dirnut, u mraku se poljubi s neviđenim, nepoznatim čovjekom! Knez odjaha, pa se i on i svi muški redom poljubiše s namjernikom.
Prvi put otkad je u Njegušima, Janko ču da ga njeko oslovi sa „vi“, i ugodno se iznenadi, našav se odjednom pred čovjekom i stvarima što napominju kulturan život.
— To je istina — reče knez. Savo se trže. — A, oprosti, kneže, ja se zagovorih s ovijem mladijem čovjekom, a na tebe zaboravih? Što ćeš! Željan sam čovjeka iz svijeta, a suviše, s ovijem bih đetićem imao govoriti dan i noć!
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Kroz život ide kao fantast, oduševljen, zanesen, i Vuk Karadžić ga naziva 1838. »ludim čovjekom«, vazda u ekstazi. On sam govori da kod njega nema ravnoteže u duhu, i 1818. govori o svom »bezumiju« i »mahnitosti«.
Milićević, Vuk - Bespuće
Gavre Đaković ne odgovori ništa. On osjećaše pored sebe nju, svježu i mladu, koja izgara za čovjekom; on osjećaše oganj gdje mu prži lice i zapaljuje mozak.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
sjutradan pokazalo se da je gost iz Like nezgodne i plahe naravi, i da je pokazuje baš onda kad se susretne s kakvim čovjekom od vlasti.
Sad je pred čovjekom samo pusto blijedo nebo odslikano u mirnoj vodi prostranog vještačkog jezera. Po njegovim ivicama, nepotrebno udvojeni
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Opa sad ode kući, pa čim se sastane s čovjekom reče mu: — Čuješ, čovječe, ja hoću da zakolješ našu Milenku. — Ne budali, luda ženska glavo, — veli joj čovjek.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
nj ratuju vjetri s vjetrovima, u nj ratuje živina s živinom, u nj ratuje narod sa narodom, u nj ratuje čovjek sa čovjekom, u nj ratuju dnevi sa noćima, u nj ratuju dusi s nebesima. T'jelo stenje pod silom duševnom, koleba se duša u tijelu.
Niko srećan, a niko dovoljan, niko miran, a niko spokojan. Sve se čovjek bruka sa čovjekom: gleda majmun sebe u zrcalo! VLADIKA DANILO Dobra vatra, a jošt bolje vino; malo si se, đedo, ugrijao, pa prečišćaš
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Peju milo bi sprijateljiti se s takijem čovjekom, pa vjeri Stanu za sina Radojeva“. „Pa je li živ sin Radojev?“ zapita medik. „Jest ja. Zovu ga Kićun!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Dobar izgled dobru dvorbu tvori. — Djevojku lice udaje. — Odjeća ne čini čovjeka čovjekom. — Tica po perju, čovek po odelu.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” i on se u oni čas strese i provrže se čovjekom kakav je i bio. | Ondar mu kaluđer reče: „O Hrišćanine! Hrišćanine! pokaj se od svojijeh grijehova, i moli se Bogu i
neka svako jagnje od nje samo lizne jezikom a glavu svaku pomaži njome po donjoj usni, pa će se jagnje svako provrći opet čovjekom, a glave će oživljeti i postati ljudi kao što su i prije | bili.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Za marvinče, s njim umiru samo jasle; jasle i rudo. Do Kolumba, s čovjekom su umirala tri kontinenta; poslije Kolumba četiri, a još kasnije pet. A s ponekim umiru čitave galaksije.
Drugarstvo s Ivanom bila mi je prva dublja i prisnija veza sa srodnim čovjekom. Tada sam prvi put iskusio što znači doživljavati svaku stvar ne samo za se nego i s obzirom na još nekoga, stajati
HHH Jednom, u predvečerje, lunjajući tako gradskim ulicama i rskajući kestenje pred izlozima dućana, susretnemo se s čovjekom koji je hodao držeći maramicu na očima. Sukobivši se s nama, skide s očiju maramicu.
s djedom: u svakoj njegovoj riječi bila je prisutna težnja da ugodi i stalna unutrašnja samoopomena da ima posla s naglim čovjekom.
Smatrati dovoljnom kaznom čovjeku za njegovu krivicu samu tu krivicu. I smatrati ga čovjekom koji je podmirio svoj dug. Jer ima nešto tragično, nešto veledušno u tome: biti sam kriv svojoj nevolji; nešto što
Bio sam spreman da podijelim s čovjekom tanku koricu kruha, ali sam teška srca dijelio moju sirotinjsku sobu. Kad smo neprestano s ljudima, upoznamo tuđu
Suhonjav, šutljiv čovjek, tibetanski mudar. Takvi mudraci žive po stotinu i dvadeset godina!... Ne, s takvim čovjekom nije red lukavčiti!
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Ova, brate varoška... mirom miriše. — Kažem li ti ja! ... Raskrsti s onim čovjekom... znaš?... pa da uživamo kao carevi. — R-r-raskrštam!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Ona sad ode kući, pa čim se sastane s čovjekom, reče mu: — Čuješ, čovječe, ja hoću da zakolješ našu Milenku. — Ne budali, luda ženska glavo, — veli joj čovjek.
Tražio car gore, dolje, ne može nikoga naći ko bi mogao sa tako učenijem čovjekom govoriti, a još manje ko će mu misli pogoditi.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Tuzi nije bilo razloga ni s druge strane. Toliko puta u duši joj se javljala, ako će i potajice, čežnja za čovjekom i za porodičnim životom, a u tim časovima redovito pred oči bi joj došao Spasoje.
Dok je oluja bješnjela i dok je gledala u napadnuti čamac, trgala je briga i bol za svojim čovjekom; poslije, u noći, morijaše je sumnja što se s njim dogodilo, a sada kada ga gleda pred sobom mrtva, ispružena na žalo
Ćipiko, Ivo - Pauci
Momak požuri za onim čovjekom i dovede ga pred gospodara. —Stidi se! — veli mu u naglosti. — Takav čovjek, pa .... — Što je?
Ja čisto ne znam. A metnimo da je i bilo što među nama, a gdje toga nema među ženom i čovjekom?... Pa žao mi je .... i, eto, dođoh po nju, da se povrati ... — Pođi, Cvijeto!v veli Ilija.
A kamatar je Marko u svemu: nikada u varoši nisu ga vidjeli, kao druge ljude, popiti sa čovjekom čašu vina, a i sud bijaše ga osudio zbog kamatarstva na mjesec dana zatvora i na gubitak kamata od više godina.