Upotreba reči čuvstvovanija u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Blagorodni! Može li iko blagorodan biti bez blagorodnih i čelovečestvu dostojnih čuvstvovanija? Vospitanije dakle blagorodnim!

Junona pošalje Dugu, sluškinju svoju, da joj nađe na zemlji tri zdrave, velike i lepe devojke koje su bez nikakova čuvstvovanija ljubovi i milošće u srcu, i da joj ih dovede na Olimp, da joj budu kamerjungfre.

Smotrimo človeka iz pervog mladenčestva: pre nego razumom pozna čuvstvovanija blagodarnosti k roditelnici svojej, nahodeći hranu i život svoj u persima njejzinima, kao da već savršeno zna da se bez

Ovo je izvor i načalo sviju sljedujućih najslađih i najsvetijih čuvstvovanija i dužnosti čelovečestva: blagodarnosti, vernosti, ljubovi i blagotvorenija.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Neka svak rasudi, ko bude čitati ove vrste, kakva čuvstvovanija blagodarnosti i pripoznanstva k bogu i roditeljem mogu se usejati i ukoreniti u jedno mlado srce črez sami jednodnevni

I da ne carstvuje vo veki na zemlji! Otkud se ova čuvstvovanija rađaju razve iz samim bogom u slovesnu dušu ulivene blagodarnosti.

Čitajući Zlatoustove besede na dejanija i na apostola Pavla poslanija, čudna nekakova čuvstvovanija vozbuždavala su se i rađala u moj em mladom srcu.

Sveta dobrodetelji! Božestvena verne družbe i prijateljstva ljubovi, kojega ste vi roda i plemena, kad vi takova čuvstvovanija u nami vozbuždavate, tako silno u prsima našima dejstvujete!

I tako, preispolnjen vnutrenjejšago čuvstvovanija i udivljenija divnago v deleh svojih tvorca, u samu noć dođemo na kvartir. Kako mi je, pak, bilo sutradan s visokih

drugo gospodinu Tornbolu, moram prevesti i spriopštiti vam, zašto ćete iz nji[h] najbolje moći poznati moja dostodolžna čuvstvovanija k onim blaženim velikodušnim i božjim na licu zemnomu ljud’ma. | Blagodeteljna gospože!

| Blagodeteljna gospože! Kako god ostala čuvstvovanija srca, tako i blagodarnost ne može se soveršeno reč’ma predstaviti. Kad god mi s pristojnim vnimanijem o milosti i

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

sopstvenog Na polju branog radosnom rukom tam' Junaci gdeno britkim mači Nemanje prostiru staru slavu, Harite nježne žar čuvstvovanija Iz čista serca v pjesne prelivaju, Potoka pored srebrozračnih, Kojim' se dive Vijena, Kasel.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti