Upotreba reči čuđenju u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Čekaj ti, naučiću ja njih pameti!... E, e — baš ne možeš s tim ljudma izići nakraj!« U tom čuđenju kapetan i zaboravi upitati Đošu, kad pođe, kojim je poslom došao. No, može biti, ni on mu ne bi umeo to kazati načisto.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Ne ćaše biti kraja čuđenju djece, da ih Pavle ne povede. U kući, na glavnim stepenicama, bješe privezan jedan majmun — to prijed nikada nijesu

Ćosić, Dobrica - KORENI

„Vidiš li ovo?“ promucao je gledajući u žutu gomilicu. Njoj se izbrisa osmeh s lica, u čuđenju joj se zgrčiše usta, pa. se uplašeno, klonulo, prisloni uza zid i pomeša oči s dukatima.

Kako priznati, kako reći. Mijat hoće da vikne da je kobila osedlana, vidi ih zanemele i sučeljene u ćutanju; u čuđenju mu se otvoriše usta i zviždanje pobeže u njih. Svanulo je. Iza jasenova donji rub neba pripaljuje sunce.

Petrović, Rastko - PESME

Oticalo je opet zorom, kotrljalo se po livadi, Gledah ga jedva razbuđen, nasmejan u čuđenju, Ne znađah da će potom preklati stado jagnjadi; I da će zvezde poprskati mladošću moje krvi; Kao žrtva, lukavstva mu,

mladošću moje krvi; Kao žrtva, lukavstva mu, bejah toliko prvi, Da sam gledao za njim, još dižući san s lica, u čuđenju, Stalno sam nalazio trag njegov svetli pri mom buđenju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti